Piše: Ekrem Dupanović
Odmah po potpisivanju ugovora sa organizatorima Evropskog prvenstva u atletici Split 1990 dobio sam, u hijerarhijskoj strukturi, poziciju direktora marketinga, a organizatori su mi čak štampali vizit karte, što nije bilo uobičajeno. Rekao sam to za ručkom glavnom tajniku Damiru Dumaniću, on se osmjehnuo i rekao: „Ti si sad naš i moraš imati našu vizitku.“
Dali smo vam ugovor koji vam može mnogo značiti. Cijenite to!
Splićani nisu insistirali na ugovoru koji bi finansijski obavezivao agenciju OSSA na određeni budžet. Otprilike su kazali: „Dali smo vam ugovor koji vam može mnogo značiti. Cijenite to! Zajednički ćemo se truditi da napravimo najbolji rezultat. Imate našu punu podršku.“ Nikada prije toga, i nikada poslije toga, nisam naišao na tako fer i partnerski odnos organizatora. To nas je moralno obavezivalo više od bilo koji kaznenih klauzula u ranijim (i kasnijim) ugovorima. Polako sam počeo razvijati snažan emotivan odnos i prema projektu A’90 i prema ljudima s kojima sam sarađivao, a naročito prema Damiru, Željku i Leu. Sjećam se kad sam se, pet godina nakon A’90 (1995), u Ljubljani na ručku našao s Damirom i Željkom, imao sam osjećaj kao da sam sreo nekog najrođenijeg.
Rješenje svih velikih problema se zove Antun Vrdoljak
Split je imao određene probleme u organizaciji A’90 koje nije mogao sam da riješi. Najveći problem je bio hotel Split namijenjen smještaju sportista. Njegova izgradnja je toliko kasnila da se pomisao na otvorenje do početka Evropskog atletskog prvenstva graničila s naučnom fantastikom. Kako god se radile analize, uzrok kašnjenja nije mogao biti definiran, ali se kasnilo i to mnogo u odnosu na ranije postavljen dinamički plan. Sve dok za predsjednika Izvšrnog komiteta nije imenovan Antun Vrdoljak, kojeg je predsjednik Tuđman poslao da spašava obraz Hrvatske. U životu sam upoznao i vidio na djelu na desetine čelnih ljudi različitih organizacionih komiteta, odbora i drugih struktura, koji su za svoj posao imali bezrezervnu podršku političkog vrha i najuticajnijih političara. Uglavnom, u toj podršci nisu nalazili inspiraciju za kreativnost u svom radu niti posvećenost rezultatima, nego su njome prikrivali svoju nesposobnost, bili su arogantni i bahati, prijetili su… Naravno, i Vrdoljak je imao bezrezervnu podršku dr. Franje Tuđmana, a time i kompletnog političkog vrha Hrvatske, ali on to nikada nije pominjao niti se time pokrivao. On je to iskrositio da mu se u Splitu sve strukture stave na raspolaganje, a za upravljanje tim strukturama, kako bi ostvario najbolje rezultate, koristio je pamet kojom ga je bog obilato obdario. Samo je jednom pomenuo predsjednika Tuđmana i to po prvom dolasku u Spolit, i u vrlo uskom krugu najodgovornijih ljudi. „Gospodo, predsjednik Tuđman želi da ovo bude najbolje Europsko atletsko prvenstvo. Na nama je da to napravimo.“
Kada je došao u Split, Vrdoljak je održao sastanak Izvršnog odbora, a nakon toga pozvao članove IO da zajedno obiđu gradilište hotela Split. Među njima sam bio i ja jer sam, po liniji odgovornosti, morao prisustvovati svim sjednicama Izvršnog odbora. Bila je subota. Na gradilištu nismo zatekli nikoga. Vrdoljak se mirno okrenuo prema šefu splitske policije i kazao: „Dovedite mi direktora građevinskog poduzeća.“ Za dvadeset minuta direktor je bio na licu mjesta. „Toliko kasnimo sa izgradnjom, a vi ne radite. Zašto se danas ne radi?,“ pitao je Vrdoljak. „Nije nam u petak do 15 uri Organizacijski komitet uplatio slijedeću tranšu po ugovoru,“ odgovorio je direktor. „Zašto niste uplatili?;“ pitao je Vrdoljak Damira Dumanića. „Gospodine predsjedniče izvršnog odbora, nismo stigli na vrijeme osigurati novce, kada smo to uspjeli, Služba društvenog knjigovodstva je već završila s radom. Zakasnili smo pet minuta.“ Vrdoljak se opet obraća šefu policije i kaže: „Dovedite mi direktora Službe društvenog knjigovodstva.“ Dođe čovjek za 20 minuta, a Vrdoljak mu, bez da ga je išta pitao, reče: „Od ovoga trenutka, pa sve do završetka Europskog atletskog natjecanja, imat ćete organizirano izvanredno dežurstvo za A’90. U tri ujutro ako za njih bude trebalo nešto uraditi, ima da se završi. Jasno?“ „Jasno, gospodine predsjedniče!““Sad možemo na ručak,“ obrati se Vrdoljak članovima Izvršnog odbora i napustiše gradilište.
Toga dana bitka sa vremenom je dobijena. Otkočene su sve subjektivne, interne, splitske prepreke koje su stajale na putu uspješne organizacije tako da je, zahvaljujući najvećim dijelom Antunu Vrdoljaku, Evropsko prvenstvo u atletici Split 1990 predstavljalo veliki trijumf za Hrvatsku.
Sutra: Marketinška strategija za A’90