Piše: Uroš Goričan
Oglašivački festivali su odlična prilika za razgovore i debate na temu o tome s kakvim izazovima će se susresti oglašivačka industrija u vremenu koje dolazi. Zadnjih godina se uvijek ispod stola tiho prikrade i pitanje: nisu li oglasi već nadživljeni?
I pored promjena i trendova koje svi opažamo, oglašavanje se u svojoj temeljnoj misiji ne mijenja. Oduvijek je važilo da dobri oglasi rješavaju komnunikacijske izazove. Danas se postavlja pitanje šta se zapravo računa kao oglas? Za Nike, recimo, oglas je i mobilna aplikacija i zato razvoj aplikacije finansira iz marketinškog budžeta. Isto tako su utvrdili da im je nekad najveću gledanost omogućio zakup oglasnog prostora na Super Bowlu: 200 miliona gledalaca u jednom danu. Danas isti broj potrošača mogu doseći preko društvenih mreža svakog dana. Zato nije neobično da su zadnjih godina za skoro trećinu smanjili investiciju u klasične televizijske i štampane oglase te povećali investicije u druge, naprednije oblike oglašavanja.
Više od same suštine, u oglašavanju se mijenjaju njegovi pojavni oblici – oglasi. U Sloveniji se taj proces čini nešto sporijim nego na većim, razvijenijim tržištima. O tome se na SOF-u uvijek mnogo govori, kako na predavanjima tako i na neformalnim kavama. Ko je za tu sporost odgovoran zavisi, naravno, od toga koga pitate. Prije nekoliko godina kada je u inozemstvu počeo uspon mobilnog marketinga, kontaktirao sam većinu slovenskih agencija da bih saznao kakav one imaju odnos prema mobilnom marketingu. Svugdje sam dobio približno isti odgovor: »Znamo da je to budućnost, samo naši klijenti nisu spremni za tako nešto.« Zatim sam napravio još jedan krug na strani klijenata i dobio ovakav odgovor: »Znamo da je to budućnost, samo niko nam to ne zna prodati.« Ipak, lani je na SOF-u, među nagrađenim za vizuelni identitet, slavila baš mobilna aplikacija.
Uvjeren sam da kada bih danas u gornjoj priči zamijenio »mobilni marketing« sa »sadržajni marketing«, o kojem se sve više govori i kojeg je SOF već uvrstio kao posebnu kategoriju u takmičenje, ponovo bismo čuli oba naprijed navedena argumenta. Traženje uzroka zašto se nešto ne da uraditi je kao lov na vlastitu sjenku po Escherovim stepenicama. Oglasi će, naime, preživjeti u ovom ili nekom drugom obliku. Oglašivačka industrija mora samo naći način i odgovarajući poslovni model koji bi joj omogućio fleksibilnost u prilagođavanju promjenama koja će im omogućiti da prežive.