Autor: Velimir Grgić
‘U Hrvatskoj ne možete snimiti prašumu, ali možete gotovo sve ostalo’, slogan je kojim hrvatska filmska mašinerija peca simbiozu sa stranom filmskom industrijom, u nadi da ćemo u bliskoj budućnosti ponovo vidjeti nekog Orsona Wellesa kako se sunča na Brijunima, nekog novog Vinnetoua kako izbjegava poskoke u Paklenici i nekog novog Jackie Chana koji jurca po Dolcu.
Naravno, bilo je lijepo od Uwe Bolla što je u jednom cugu snimio čak tri filma u Zagrebu i okolici – ali bilo bi još ljepše da Glavnim kolodvorom opet proputuje Orient Express nakrcan mračnim likovima iz romana Agathe Christie, kao i to da mladi francuski turisti u ‘Vertige’ kupuju marihuanu na pravom zagrebačkom željezničkom kolodvoru, a potom bježe od kanibala na samom Risnjaku, a ne u Alpama, kojima je naš nacionalni park 2009. zamijenjen za jeftinije produkcijske uvjete.
Kada je potpisnik ovog teksta prije četiri godine bauljao između produkcijskih štandova na festivalu u Cannesu, prišao mu je tajlandski filmski djelatnik s ponudom fantastične, prirodne prašume u kojoj bi hrvatske produkcije mogle snimati sve što im je potrebno u tropskom ambijentu – ali gotovo i sve ostalo, s obzirom na to da su usred prašume Tajlanđani izgradili nove, moderne i luksuzno opremljene filmske studije.
Hrvatska nema ni prašumu, ni nove, moderne i luksuzne studije poput Tajlanda i Rumunjske, ali ima… pa, kao što kaže slogan, gotovo sve ostalo. A tom ‘ostalom’ nedavno se pridružilo i zakonodavstvo, paket Mjera poticaja za filmove i TV serije koji se proizvode u Republici Hrvatskoj, a koji je na snazi od početka ove godine. On upravo sustavom poreznih olakšica pokušava namamiti strane produkcije na snimanje unutar naših granica – stranci dobiju sve osim prašume, a mi poslove za omanju hordu ljudi, plus pokoju kunu za vlastiti džep. Recept u kojem, jezikom kocke, svi dobivaju. Osim ako stvari ne zaštekaju pa, kao što smo vidjeli na primjeru nedavnog skandala s ‘Igrom prijestolja’ snimanom u Dubrovniku, država zaboravi na obećanja sve dok je HBO ne podsjeti.
‘Pet inozemnih projekata je snimljeno u Hrvatskoj u 2012., od kojih su tri produkcije došle isključivo zbog uvedenih mjera poticaja. Ideja je bila da na sajmovima u Cannesu, American Film Marketu 2011. te kroz filmske časopise i ostale medijske platforme, najavimo uvođenje programa mjera poticaja, što je urodilo velikim brojem ostvarenih kontakata koje održavamo i porastom interesa inozemnih produkcijskih kuća za Hrvatsku. Međutim, inozemnim producentima, kojima ukupna cijena proizvodnje sve više postaje odlučujući faktor u odabiru lokacije za snimanje, odluka za snimanjem u RH predstavljala je rizik s obzirom na to da je program, zbog nedostatka pravovremenog osiguranja financijskih sredstava, kasnio sa stupanjem na snagu. Stoga smo izgubili značajan dio zainteresiranih projekata koji su snimali u prvoj polovini godine.’
Svaka zemlja slobodna je postavljati vlastite kriterije za podobnost projekata, ovisno o strateškom planu razvoja audiovizualnog sektora pojedine zemlje, a pod uvjetom da nisu u suprotnosti s europskim načelima o zaštiti tržišnog natjecanja u skladu s Priopćenjem Komisije Vijeću, Europskom parlamentu, Gospodarskom i socijalnom odboru i Odboru regija o nekim pravnim aspektima u vezi s kinematografskim i ostalim audiovizualnim djelatnostima. Hrvatska se u ovom smislu, a i u skladu s trenutačnim mogućnostima i poziciji koju uživa na međunarodnom tržištu, odlučila usmjeriti na iskorištavanje domaćih lokacija i ulaganje u razvoj ljudskog potencijala. Kako naglašavaju u HAVC-u, kao jedan od uvjeta postavila je inozemnim produkcijama obvezu upošljavanja minimalno 30 posto domaćih djelatnika za vrijeme snimanja u Hrvatskoj, a ostali uvjeti se određuju kulturnim testom, kojim se propisuje minimalna kombinacija broja dana snimanja u RH s angažmanom domaćih autora, autora doprinosa ili voditelja sektora.
Čitav tekst možete pročitati na: http://www.tportal.hr/showtime/film/218490/Igre-filmskih-prijestolja-poticajima-do-stranih-investicija.html#.URy4gVpev40