Direktor marketinga brenda papirne konfencije Violeta, Edo Numić, spada među rijetke direktore marketinga koji otvoreno i bez dlake na jeziku komunicira s agencijama i medijima. Surovo i neumoljivo argumentira svaki svoj stav koji proističe iz pozicije proizvođača na tržištu, o čemu agencije i mediji najčešće ne vode računa. A trebali bi. Bez partnerskog odnosa nema uspješne i dugoročne saradnje.
Evo kako je Numić u svoj izjavi za Media Marketing prokomentarisao odnose na tržištu oglašavanja.
„NEMA KRIZE, da odmah rezimiram mojih slijedećih dvadesetak rečenica. Kad, kao oglašivač, pogledam šta se sve dešava u zadnje dvije godine, vidim da su agencije potonule u neku letargiju, baš u vrijeme kad trebaju redefinirati i osvježiti svoje ciljeve, resurse i područja djelovanja itd. Stalno sam dobivao pitanja marketinških agencija da li je i kod nas u Violeti „neki zastoj“, u smislu neoglašavanja i nekomuniciranja sa potrošačima. A upravo je suprotno, mi se, zavisno od situacije, reklamiramo kroz kanale za koje agencije uopće i ne znaju, npr. podijelimo godišnje 31.000 poklon paketa novorođenim bebama u vrijednosti od 500.000 KM, to je više od našeg TV budžeta. Onda nas pitaju zašto se ne oglašavamo toliko na TV-u, zašto ako je ovaj kanal novorođenih beba za robnu grupu pelena 100 odsto precizan.
To su bila pitanja zasnovana na negativnom iskustvu agencija zadnjih godina, malo oglašavanja, malo reklama na TV, smanjena ulaganja. Nitko nije postavio pitanje kakva je ponuda. A upravo o tome želim nešto reći.
Za nas oglašivače bitan je sadržaj i prava korisnička vrijednost roba i usluga kojima se bavimo i koje smo proizveli. Na primjer, vrijednost našeg projekta Teta Violeta je oko 20 miliona eura. Nitko nam nije garantirao da će uspjeti, sad je Teta Violeta br.1 kuhinjski ručnik u Hrvatskoj, sa oko 21% udjela na tržištu. Ako za naše proizvode imaju u istom stilu, sa istim emocijama, nove marketinške kanale i nove ideje, onda agencije mogu računati na nas. Na žalost, ponuda je vrlo mala. Agencije nisu spremne potrošiti svoje vrijeme i resurse na rizik, a da od tog ne profitiraju. Možda u nekim slučajevima i jesu, ali samo na poziv klijenta, onda kada se odazovu na neki tender. Mislim da to nije dovoljno i da agencije moraju djelovati i ako nemaju briefa klijenta. Ne znam za neku domaću agenciju koja je uložila mjesec dana svoje resurse za redefiniranje svog stila, načina rada, postavljanje prioriteta kanala komuniciranja, istraživanje tržišta, anketu oglašivača o njihovim potrebama. Možda smo mi, kao oglašivači, proizvođači, silom prilika, zbog ekstremno surovih uvjeta na tržištu i jake konkurencije, bili primorani da u svoje poslovne procese ugradimo redefiniranje ciljeva, proizvoda, traženje novih, profitabilnijih kanala komuniciranja. U to vrijeme, dok se vodi lavovska borba na tržištu, u velikim maloprodajnim lancima, između novih i starih brandova, agencije, koje na tržištu žele uzeti svoj dio profita, nesmetano i bezbrižno posmatraju šta se dešava, ni sa najmanjom namjerom da se uključe i pomognu bilo kojoj strani,podnoseći teret uspjeha i neuspjeha. Bojim se da je uzrok toga da neke agencije nemaju dovoljno posla, njihova nespremnost da preuzmu rizik. Agencije su uvijek radile sa tuđim novcem. One oglašivačke agencije koje prve postanu investitori, zauzeće i prva mjesta na ljestvici premier lige.
Moja poruka, za kraj, glasi: Agencije, preuzmite rizik i postanite investitori ili će oglašivači postati agencije!“