Piše: Ekrem Dupanović
Danas je u Amsterdamu počeo sa radom žiri Epica Awards. Žiri čine urednici 43 medija u svijetu koji su posvećeni advertisingu i po tome je Epica žiri jedinstven u svijetu. Bio sam prošle godine u Berlinu, ali ovaj put nisam otišao u Amsterdam zbog obaveza koje imam oko transformacije i reorganizacije naše firme. Media Markeing u žiriju predstavlja Adnan Arnautlija, urednik naše međunarodne redakcije.
Kao i prošle godine, tako i ove, ne mogu razumjeti rad selekcionog žirija koji pregleda sve radove i online glasa za finaliste među kojima glavni žiri kasnije bira pobjednike po kategorijama. Sjećam se da prošle godine nekoliko izvrsnih radova iz naše regije nije ušlo u finale. Ne znam koji su sve radovi ove godine prijavljeni, ali sam prije par dana dobio listu finalista i bio sam ne malo iznenađen kada sam vidio da u finale nije ušao rad Lav kokice beogradske agencije McCann, rad koji je tako suvereno osvojio Grand Prix na nedavno održanom Golden Drumu. Međunarodni žiri Golden Druma su činili vrhunski kreativni direkori iz svijeta. Neću da kažem da je GD žiri kompetentniji od žirija za Epica Awards, ali ako ništa drugo, razlika je veoma mala, a rezultati se toliko razlikuju. Prije bih rekao da je predselekcijski žiri kojeg je Epica izabrala uradio loš posao. Ja zam za Lav kokice i siguran sam da je još dosta odličnih radova iz regije i svijeta ispalo iz finala (iz regije je u finale ušao još samo Imago sa kampanjom za Janu). To se ne bi trebalo događati. Ukazao sam na ovaj problem prošle godine, a i sad sam, razgovarajući sa Adnanom prije njegovog polaska u Amsterdam, kazao da na ovakve stvari treba reagovati. Znam u čemu je problem – u troškovima. Epica bi trebala za onu količinu radova koji pristižu iz cijeloga svijeta formirati više žirija, a to znači više sala za žiriranje, veće hotelske i druge troškove za žiri, a njima se te pare ne troše. Najlakše je ovako. Predselekcijski žiri skine dvije trećine radova i u finale uđe taman onoliko radova koliko jedan žiri može ocijeniti za četiri dana. Nešto će se morati mijenjati.
Kada smo već kod festivalskih nagrada, ovih dana finalno čitam tekstove za knjigu The Best of CDs koja bi trebala izaći iz štampe prvih dana decembra. Gotovo svi kreativni direktori, od kojih je svaki osvojio desetine nagrada što na nacionalnim, što na velikim međunarodnim festivalima, kažu kako nagrade ne znače gotovo ništa u osvajanju novih klijenata i u poslu uopšte. Pitam se onda zašto svoje radove šalju na festivale? Zašto nokte grizu čekajući odluke žirija, zašto im se toliko raduju? Radi vlastitog ega? Taj ego u kreativaca je čudo. Ali nisam siguran da je ego jedini razlog za učešće na festivalima. Vjerujem da nagrade imaju svoju vrijednost, ako ništa, a ono barem kod klijenata za čije su kampanje nagrade dobijene. Nije nagrada namijenjena samo kreativcima. To je nagrada i klijentu koji je uvijek prvi žiri za svaki agencijski rad. Ako ga klijent ne prihvati, rad nikada neće stići ni do jednog festivalskog žirija. Dakle nagrada je potvrda da i klijentov marketing tim dobro radi, a ne samo agencijski, mada će to malo koji kreativac, zbog vlastitog egoizma, priznati. Vjerujem da je lijepo u svom portfoliju kod prezentacije novom klijentu imati listu osvojenih nagrada. Treba biti pošten pa to priznati.
14. novembar/studeni 2016.