Razgovarao: Ekrem Dupanović
Prije nekoliko dana iz Beograda mi stiže mail od Kreše Macana: “Nataša Pavlović Bujas je upravo imenovana globalnom predsjednicom IPRA. Šaljem ti vijest, a bilo bi dobro da sa njom uradiš intervju. Ovo je velika stvar za PR struku u našem regionu.“
Natašu poznajem već godinama, pratim rad Blumen group na čijem je čelu. Vijest koja je stigla od Kreše me je veoma obradovala jer je to zaista veliko priznanje ne samo za Natašu već za cijelu PR struku u našem regionu.
MM: Čemu u Srbiji i Adriatic regiji možemo zahvaliti za privilegiju da smo dobili predsjednicu IPRAe? Svijet „bacio oko“ na regiju, imamo razvijenu PR industriju pa smo nagrađeni ili je vaša kandidatura bila dobro i profesionalno pripremljena?
NB: Ništa od pomenutog, iako lično imam visoko mišljenje o našoj PR industriji (pod „naša“ mislim i na Srbiju i na Adriatic regiju), a posebno ne moja dobro i profesionalno pripremljena kandidatura. Jer, kao i svaki pripadnik malog naroda i male države, teško da bih pomislila da se kandidujem za predsednicu neke globalne asocijacije. Dakle, predložile su me koleginice i kolege iz UO IPRA, na moje ne malo iznenađenje. Iznenadili su se i oni tim mojim iznenađenjem i u odgovoru na moje pitanje, slično ovom koje ste mi postavili, podsetili me da duže od 12 godina prate moj rad na mnogim poljima, da 11 godina kontinuirano doprinosim IPRA organizaciji kao članica žirija, a više od pet godina kao članica UO IPRA, da sam članica i drugih žirija u svetu, a bila i članica UO Worldcom PR Group, da sam višestruki dobitnik IPRA priznanja, ali i IPRA Grand Prixa i drugih međunarodnih priznanja… i da dosledno nastojim da unapredim profesiju i rad organizacije u svakoj prilici. Iako mi ovde nismo navikli na takav pristup, u svetu je normalno da ljudi prate vaš rad i da vam samoinicijativno odaju priznanje.
Ponekad izgleda da uspeh dođe iznenada, a ustvari, iza njega stoji kontinuirani, dosledan i posvećen rad. I ja u to čvrsto verujem.
MM: Kad ste dobili vijest o kandidaturi i kako ste je prihvatili?
NB: Da, važno je da objasnim zašto sam prihvatila kandidaturu.
Iz ličnog iskustva i priznanja koja je u prethodne dve decenije osvajao moj tim u Blumen group, znam da mi imamo šta da ponudimo, pokažemo i razmenimo sa svetom. I nastojala sam da u svakoj prilici u svetu to i istaknem, svesna da nemamo mnogo profesionalaca koji su spremni da izađu na svetsku scenu. Kao globalna predsednica IPRA, uz pomoć i podršku koleginica i kolega iz regiona, sigurno mogu da doprinesem da sjajni ljudi i projekti sa naših prostora budu vidljiviji i da se ispolji realan uticaj koji imamo, što jeste bio jedan moj motiv da prihvatim kandidaturu. Drugi je, kad naši ljudi neće u svet, ok, nastojaću ja da svet približim njima. Još 2017. godine u Beogradu sam organizovala in person judging IPRA žirija. To je bila prilika i za njih da upoznaju nas ovde, a i za kolege iz Beograda da se sretnu sa IPRA članovima. To je moja misija i dalje u Srbiji, regionu i šire. Mi smo svi deo istog sveta.
MM: Šta vam je prethodna predsjednica Svetlana Stavreva ostavila u nasljedstvo, kako ocjenjujete stanje u PR struci na globalnom nivou?
NB: I Svetlana Stavreva i svi predsednici i predsednice, ostavili su organizaciju koja okuplja PR profesionalce sa svih kontinenata i koja sledeće godine puni 70 godina postojanja i rada. To je velika zaostavština, posebno u oblasti komunikacija, koje decenijama preživljavaju duboke i intenzivne promene. Takođe, vrednosti za koje se IPRA dosledno zalaže decenijama – pouzdano i etičko komuniciranje i izgradnja poverenja – postaju ključne reči današnjice i budućnosti. Tu vrstu vizionarstva i istrajavanja u održanju i promociji vrednosti posebno cenim, jer znam da to nije lako. Kada govorim o IPRA, u odnosu na druge uvažene asocijacije, uvek ističem da IPRA okuplja one koji su ne samo vrhunski profesionalci u svojoj struci, već i odgovorni ljudi spremni za korak više, svesni da unapređenje profesije znači i njihov lični napredak. I na tome zajednički rade širom sveta.
Moja funkcija nije plaćena funkcija, kao što to nije ni članstvo u IPRA bordu. Mi ne težimo da budemo najveći, najbrojniji niti najuticajniji. Težimo da okupimo ljude koji prave razliku i promene svojim delovanjem, a kroz IPRA Golden World Awards (GWA) zaista vidimo rezultate takvog našeg pristupa: osim što su kampanje komunikacijski izuzetne, iz godine u godinu sve je više onih koje nastoje da ostvare pomak u svojim zajednicama, promenu, realan uticaj. Uspeli smo da GWA zaista slavi izvrsnost, kako u opisu priznanja i stoji.
MM: Imate li pripremljenu strategiju i definirane ciljeve koje želite ostvariti u svom mandatu?
NB: Imam, jer su ciljevi i strategija moje drugo ime J A i zbog toga što za mene moje imenovanje nije novost, kao što je za javnost. Naime, IPRA i druge međunarodne organizacije imaju tranzicioni period od šest meseci u kome se dolazeći predsednik/ca priprema za godinu svog mandata. Na globalnom nivou moj cilj je prisnija saradnja, intenzivnija razmena znanja i iskustava te međukontinentalne zajedničke aktivnosti. I na regionalnom nivou imam isti cilj. Čini mi se da smo sada razdvojeniji nego ikada, sve manje vidim saradnju, sve više vidim one koji uspešno tržišno koriste taj prazan prostor. To nije dobro ni za koga, a za struku ponajmanje. Previše smo zagledani samo u sebe same i u naš region. Smatraću uspehom kada shvatimo i prihvatimo da izvan ovog našeg mikroprostora postoji svet čiji smo ravnopravni deo, od koga možemo mnogo naučiti i koji može podosta naučiti i od nas.
MM: Kako ocjenjujete stanje PR struke u Srbiji i regionu?
NB: Mi imamo sjajne profesionalce. Ponaosob. Ali bismo mogli poraditi na udruživanjima i podizanju profesije na viši nivo. Komunikacije u svetu postaju ključne u svemu, PR profesionalci danas su članovi/članice bordova i upravljačkih tela, njihova znanja i veštine se uvažavaju kod donošenja strateških odluka kompanija i organizacija. Kod nas, čini mi se, nismo ni sami svesni tog pomaka u industriji, a svakako nismo, kao struka, spremni da prihvatimo tu „novu odgovornost“ novog doba.
MM: Međudržavni i međunacionalni odnosi u Adria regiji su u dosta lošem stanjiu, a znamo gdje nas to može odvesti. Koliko nas bolja komunikacija može izvući iz ponora kojem smo svakim danom sve bliži? Gdje je tu odgovornost komunikacijske industrije?
NB: Ako nam je za utehu, a svakako nije opravdanje, situacija je i svetu slična, svedočimo tome stalno. Ova godina je civilizacijski jednistvena i po tome što će skoro pet milijardi ljudi, u više od 50 zemalja, izaći na neke izbore, pa se predviđa još veća nestabilnost, produbljenje jaza u društvima i mogućnost brojnih kriza. Istraživanja kažu da je sve veće nepoverenje u institucije, političare, medije pa čak i u organizacije civilnog društva, a po prvi put je poverenje u kompanije i biznise u porastu. Sve to se, naravno, dešava i kod nas. Naša nevolja je stalno gledanje u prošlost, jedna vrsta samoizolacije na koju pristajemo generacijama. Uzdam se u mlade ljude koji su odrastali u širem kontekstu interneta i razvili visok nivo kulturne inteligencije, koja je presudna za budućnost i integraciju u svet.
I – da – lično smatram da je odgovornost komunikacijske industrije velika, a biće i veća. I u tome da etički radi svoj posao i u tome da ličnim primerom i akcijama utiče na okruženje u svakom smislu. Tu je i odgovornost institucija i kompanija – stoga sam, u danu moje inauguracije, želela da kolegama iz sveta, ali i široj javnosti ukažem na odlične primere razumevanja i primene komunikacija u praksi: Privredna komora Srbije i njen predsednik Marko Čadež najvidljiviji su pozitivan primer transparentne, dosledne i uspešne lične i institucionalne komunikacije u zemlji i svetu, ali i Nordeus kompanija i Nordeus Fondacija, u smislu pravog iskoraka – ne samo komunikacijskog već i aktivističkog. Sve što rade i jedni i drugi ima široke implikacije na naše društvo i na našu integraciju u svet.
MM: Svijet je u haosu, nalazimo se na pragu globalnog rata, malo toga nam kao ljudskoj vrsti polazi od ruke. Bolja komunikacija kao spas? Kako je vi vidite?
NB: Ne verujem da će biti globalnog rata, ali verujem da će u svetu biti sve više manjih ili većih sukoba. Bolja komunikacija je jedini spas. Ali pojam „komunikacija“ mora biti (re)definisan. Internet i društvene mreže doneli su nam mnogo više bavljenja količinom sadržaja, neko njegovom svrhom. Doneli su nam i privid da svi svuda mogu komunicirati, bez stvarnog razumevanja procesa i principa, makar onog osnovnog, Sokratovog dijaloga. Tako smo svi počeli samo da informišemo javnost o svemu i svačemu, zatrpavajući algoritme sadržajem. I komunikacijom na ličnom planu, ali i u komunikacijama organizacija, kompanija, institucija. Nedostaje SVRHA komuniciranja, unapređenje, pa i promena stava i mišljenja na osnovu onoga što smo u komuniciranju razmenili.
Takođe je bitno da razumemo da komuniciranje više nije privilegija PR profesionalaca. Danas svi komuniciraju, jer moraju, a i potrebno je. Naša uloga stoga je i edukativna, mnogo više nego što je to ikada bila. Institucije više nisu zgrade, javnost traži da vidi ljude, čelnike, a njih treba da naučimo da transparentno, odgovorno i sa poštovanjem komuniciraju. Ni kompanije i brendovi odavno više nisu samo logotipi, proizvodi, usluge, lojalnost… I tu javnost očekuje angažovanost, uticaj i uključivanje u društvena događanja. Niko više neće moći da ćuti, jer će to biti poguban izbor.
MM: PR industrija u Srbiji je teren na kojem se najbolje snalazite. Kako je ocjenjujete i gdje vidite njenu ulogu u razvoju lokalne PR industrije i dobrosusjedskih odnosa i mira u regionu?
NB: Mislim da sam bila prva, ili među prvima iz Srbije, možda i regiona, koja je samoinicijativno posetila konferenciju HUOJ-a u Rovinju, Crveni otok. Ako se dobro sećam neke daleke 2004. Ili 2005. godine. Onako jednostavno, prijaviš se, platiš kotizaciju i smeštaj i odeš. Interesovalo me je šta rade druge kolege, kako struka izgleda u drugim zemljama, koji su problemi, kako ih rešavaju… Da, bilo je to veoma neobično tih godina, ali meni je neobičnost oduvek obična i normalna. Upoznala sam mnogo divnih ljudi i nastavila da negujem te odnose i kreiram nove. I da tu energiju, kontakte, podršku prenosim i šire, u saradnji sa ostalim istomislećim kolegama iz Srbije, zbog čega su (po prvi put) počasni članovi našeg Društva Srbije za odnose s javnošću postale i cenjene kolege i koleginice iz regiona i sveta. Volela bih da smo bili dobar primer i drugim profesionalnim udruženjima. Nažalost, čini mi se da smo sada svi (ili bar većina) zagledani samo u sopstvene interese, ne shvatajući da zajednički rad na podizanju nivoa našeg delovanja jeste i naš najveći tržišni interes. Previše smo, za moj ukus lokalni, pogotovo kada su u pitanju komunikacije i komunikatori, oni koji trebaju čarobno jednostavno da pretvore sve razlike u snagu i prednosti.
Ipak, ovde želim da naglasim da je i mene iznenadila ogromna podrška koleginica i kolega i čestitke koje su mi stizale iz regiona povodom izbora za predsednicu IPRA. Dirnulo me je što koleginice i kolege zaista moju poziciju doživljavaju kao naš regionalni uspeh i to je tačno, ja tako osećam, tako sam i radila, tako sam nas i zastupala. Ogromna zahvalnost svima što to prepoznaju! To je upravo potencijal koji prepoznajem i za kreiranje daleko boljih međususedskih odnosa. Ja verujem da samo jedan čovek/žena može da napravi veliki pomak i razliku.
Kada mi sami budemo preuzeli veću odgovornost za sopstveno društveno, a ne samo profesionalno delovanje, moći ćemo da budemo i vesnici boljih dobrosusedskih odnosa. Mi smo toliko mala tržišta da je neodrživa svaka vrsta ostajanja u lokalnim okvirima. Imamo premalo samopouzdanja, a previše prostora ostavljamo političkim strukturama. Za sada, jedino biznise i poslovne asocijacije vidim kao ambasadore razumevanja u regionu.
MM: Čega ćete se prvo latiti, šta su vam prioriteti?
NB: Lista prioriteta raste na nedeljnom nivou. Subjektivna sam i već radim na tome da naš region i naši profesionalci budu uključeniji u međunarodnu porodicu PR profesionalaca. Takođe, želim da osnažim naše, ali i druge nacionalne profesionalne asocijacije, da budu zaista rasadnik znanja, trendova, etike i profesionalizma. Moja predsednička tema za ovu godinu je: pouzdano i etičko komuniciranje u doba veštačke inteligencije. Jer je i dalje odgovornost na – ljudima. Veštačka inteligencija (AI), iako u nazivu ima reč „inteligencija“ samo je niz algoritama i softvera. Humanost, razumevanje, podrška, kreativnost i stvaranje – još uvek su u nadležnosti ljudskih bića.
AI je, među prvima, intenzivno preplavio komunikacijsku industriju i to je dodatni teret koji ćemo nositi narednih godina.
MM: Po čemu biste željeli da vas pamte nakon vaših godinu dana na čelu IPRAe?
NB: Po transparentnosti, dostupnosti, poverenju i etičkom delovanju, uvek i svuda. Po visokom vrednovanju ljudi, međusobnih razlika i međuljudskih odnosa. Po tome što verujem i delam po unverzalnim, ljudskim i civilizacijskim vrednostima , a ne nekim lokalno proklamovanim ili takozvanim tradicionalnim. Po mom dubokom uverenju da zajedno možemo mnogo više. Po tome da „zajedno“ znači: u svim državama, na svim kontinentima.