Drugi jezik na kojem je dostupan ovaj članak: English
Piše: Ekrem Dupanović, ekrem@www.media-marketing.com
Foto: Sa sastanka udruženja u Beogradu
Po povratku iz Beograda stalno razmišljam o sastanku predsjednika i direktora nacionalnih udruženja koji je održan na inicijativu UEPS-a. Stigao je i zvanični zapisnik koji je upućen svim udruženjima na verifikaciju. Udruženja će najvjerovatnije prodiskutovati o tim zaključcima sa svojim članovima. Udruženja i postoje da bi štitila interese svojih članova i stvarala uvjete da se ti interesi ostvare. Zaključci trebaju biti u skladu sa interesima članova.
Na sastanku redakcije razgovarali smo o tome kako da se i mi uključimo u cijeli proces kreiranja regionalne saradnje. I nama je u interesu razvijanje i jačanje regionalne saradnje koja vodi ka prosperitetnoj i profitabilnoj budućnosti regionalne industrije oglašavanja. Što industriji bude bolje, valjda će biti bolje i nama, mi smo medij koji živi od te iste industrije. Dogovorili smo se da pošaljemo dvadesetak mailova liderima agencija koje posluju na području cijele regije i da ih zamolimo da nam kažu kako oni vide saradnju na nivou regije, šta su probemi sa kojima se susreću, što je dobro, a što bi trebalo biti bolje, kako i na koji način udruženja mogu iskoristiti kolektivnu sinergiju pojedinih tržišta i industrija da bi svima bilo bolje. I oglašivačima koji posluju na svim tržištima i agencijama koje ih na tim tržištima vjerno prate. Dali smo im pet dana vremena da nam odgovore. Očekivali smo da ćemo dobiti dovoljno materijala da cijelu sedmicu o tome pišemo. U ponedjeljak da napravimo najavni tekst, a naredna četiri dana da svaki dan iznesemo stavove agencija iz jedne od četiri zemlje koje smo obuhvatili ovom anketom: Slovenija, Hrvatska, Srbija i Makedonija.
Šta se dogodilo? Ništa! Dobili smo samo dva odgovora. Da, samo dva. Zašto? Zato što je industrija oglašavanja u Adriatic regiji nezrela industrija, o tome sam više puta pisao. Samo rijetki vide svoj interes u razvoju cijele industrije, u kolektivnoj sinergiji, u komunikaciji koja vodi ukupnom boljitku. Svako bi vodio svoje privatne bitke i ratove, malo njih bi da sjedne za sto i razgovara šta je to što možemo i trebamo zajedno rješavati, a šta ostaje svakome ponaosob da uradi na putu razvoja vlastitog biznisa. U tim individualnim ratovim korupcija postaje vrlo efikasno oružje pa se tako guranjem para u džep državnim činovnicima i političkim moćnicima stvara ambijent koji pogoduje pojedincima, ali industriji kao cjelini sigurno ne. Ne postoji agencija (ili oglašivač) koja radi na podučju više zemalja Adriatic regije, a da ne nailazi na poteškoće zbog neujednačenosti uvjeta poslovanja u oglašivačkoj industriji, samo treba biti pametan pa ih prepoznati i pokušati zajednički riješiti.
Prvi od dva odgovora je stigao od Janeza Rakuščeka, izvršnog kreativnog direktora agencije Luna Ljubljana. Zašto je Janez odgovorio? Zato što nema ništa pametnije da radi nego da se dopisuje sa Media Marketingom? Ne, nego zato što prepoznaje potrebu da komuniciramo unutar regije, prepoznao je ono što drugi nisu. Odgovorio je zato što je takav, profesionalan, inteligentan, odgovoran prema poslu kojeg radi i želi surađivati na stvarima koje mogu doprinijeti boljitku. Janez želi biti dio rješenja, a ne dio problema. Uostalom evo šta je napisao:
„Naša regija je mnogo tješnje povezana, nego što se to može činiti površnom promatraču. Ekonomski tokovi su isprepleteni, poduzeća povezivanjem i preuzimanjem postaju važni regionalni igrači koji preskaču državne granice. Multinacionalne kompanije iz jednog centra vladaju cijelom regijom (ponekad i širim geografskim prostorom). Veće agencije posluju regionalno i s kancelarijama u glavnim gradovima razvijaju nadnacionalne kampanje. I sam sam prošle godine nekoliko puta vodio međunarodnu, regionalnu kreativnu ekipu i zbog toga sam morao upoznati regulativu i specifičnosti pojedinih tržišta. Povezivanje strukovnih udruženja može na tom području učiniti mnogo toga, od ujednačavanja kodeksa do zajedničkih dokumenata dobre prakse koje prihvataju i priznaju svi.
Za mene je od propisa i dokumenata važnija ona meka, ljudska strana povezivanja: volim se susretati s ljudima i sa radošću im stisnuti ruku. Poslije toga se nekako samo od sebe razbistri ko je ko i ko šta radi…“
Drugi odgovor je stigao iz I&F McCann Grupe, napisala ga je Vanda Kučera, direktorica korporativnih poslova Grupe. Integralni tekst ovog pisma objavit ćemo sutra u rubrici Tema sedmice. Iznenađen sam da je pismo stiglo samo iz I&F McCann grupe, ali ako je stiglo samo iz jedne agencije, onda me ne iznenađuje da je to I&F McCann Grupa, najorganizovaniji agencijski sistem u Adriatic regiji. Strpite se do sutra i pročitajte jedno vrlo ozbiljno i racionalno razmišljanje o potrebi da unutar male regije sarađujemo kako bismo postali veći i bogatiji.
Svi imamo potrebu da smo bliži u razmišljanjima o razvoju našeg biznisa.
Slovencima je regija potrebna zbog poslovanja slovenskih agencija i kompanija u regiji, ali i zbog Golden Druma koji ove godine uvodi Golden Drum Adriatic Award. Povratkom u Ljubljanu Golden Drum postaje bliži i sigurno atraktivniji za regiju. Slovencima je potrebno više znanja o južnim državama u kojim servisiraju svoje klijente. Slični smo, a ipak smo toliko različiti. Neophodna nam je razmjena znanja i iskustva.
Hrvatske agencije i nisu izgleda previše zainteresirane za izlazak na regionalno tržište jer na njemu ne mogu postići cijene svojih usluga koje postižu u Hrvatskoj. One su više zainteresirane za prodor na zapadna i azijska tržišta. Ali jesu zainteresirane da se zaštiti hrvatsko tržište od ‘upadanja’ agencija iz susjednih zemalja koje nude svoje usluge po damping cijenama i pri tome ne plaćaju porez. Hrvati nisu neki veliki optimisti kada je riječ ni o uvođenju pravila. Pokušala je HURA uvesti pravila na vlastito tržište pa je prošle godine dobro dobila po prstima (i džepu) od Agencije za zaštitu tržišnih natjecanja (AZTN). HURA nije željela ništa više nego da uvede red, da spriječi bahato ponašanje oglašivača i nelojalnu konkurenciju među agencijama (dampiranje cijena), kod raspisivanja pitcheva i učešća na njima. AZTN-a je vrisnula koliko je grlo nosi, tražila od HURA-e da poništi ključne odredbe koje se odnose na uvođenje reda i pravila fer natjecanja, ‘oderala’ je za pet hiljada eura i to bez prava žalbe, jer ko ima pravo da se žali kad AZTN-a tako odredi. Slično se ponašalo i Konkurencijsko vijeće u BiH dok se u kontrolu nekih njihovih odluka nije umiješala policija pa su na istim predmetima preko noći promijenili svoje mišljenje. AZTN-a je optužila HURA-u da stvara monopol, a nije optužila za monopol premijera Zorana Milanovića kada je zabranio svim ministarstvima u Vladi Republike Hrvatske da za poslove odnosa s javnostima angažiraju profesionalne PR agencije.
Prema nezvaničnim podacima Srbija je najveće oglašivačko tržište u regiji i to ne samo zato što je najmnogoljudnija država. Istraživanje jedne američke agencije govori da bi Srbija do 2020. godine trebala imati najveću stopu rasta ulaganja u oglašavanje. Srbiji su potrebna pravila, potrebna su joj iskustva samoregulacije iz Hrvatske i Slovenije, potrebna joj je razmjena znanja i edukacija. Potrebno joj je jako udruženje. Viktor Nikolić sa novim UO pokušava od UEPS-a da stvori savremeno udruženje koje će industriju voditi ka bržem i stabilnijem razvoju. Potrebno im je sve – od edukativnih konferencija do jakog festivala kreativnosti koji će zamijeniti papiriće što ih je UEPS dijelio šakom i kapom povodom Dana propagandista. Srpskoj industriji oglašavanja je regionalna saradnja strukovnih udruženja možda i najpotrebnija i zato je UEPS pokrenuo ovu inicijativu organizirajući nedavno vrlo uspješan sastanak u Beogradu.
Mnogo je razloga zbog kojih bi se struka na nivou Adriatic regije trebala udružiti i sarađivati. Neće biti lako, ali treba biti uporan.
Sarajevo, 19. juni 2016