Piše: Janez Rakušček, Izvršni kreativni direktor (čovjek), Luna\ TBWA Ljubljana
Zagonetnom naslovu je vjerovatno potrebno malo objašnjenje. »Kineska soba« je, naime, naslov misaonog eksperimenta o umjetnoj inteligenciji kojeg je zamislio John Searle, jedan od najistaknutijih predstavnika analitičke filozofije raširene prije svega u SAD, još davne 1980. godine. Misaoni eksperiment ide nekako ovako: počnimo s hipotetičkom pretpostavkom da je inženjerima pošlo za rukom da naprave računar koji se ponaša kao da razumije kineski. Ulazni podatci su pisani kineskim pismom, stroj zatim po uputstvima programa uradi druga kineska pisma koja prikaže kao odgovor. Pretpostavimo, kaže Searle, da taj računar obavlja svoj zadatak tako uvjerljivo da bez problema prestane Turningov test: čovjeka koji govori kineski uvjeri da je program živi kineski govornik. Na sva pitanja koje osoba postavi daje odgovarajuće odgovore tako da bi svaka kineski govoreća osoba bila uvjerena da razgovara s drugim kineski govorećim čovjekom. Da li, dakle, stroj doslovno »razumije« kineski? Ili samo simulira sposobnost razmijevanja kineskog? Searle prvu poziciju naziva »moćna umjetna inteligencija«, a drugu »slabašna umjetna inteligencija«.
Searle zatim svoj misaoni eksperiment razvija dalje: recimo da je on sam, Searle, u zatvorenoj sobi i da ima knjigu s engleskim uputstvima zajedno sa dovoljno papira, olovaka, gumica i ostalih potrebnih tvari. Searle dobija kineske znakove kroz prorez na vratima, obrađuje ih u skladu sa uputama na engleskom, zapisuje kineske znakove kao odgovor, bez da bi razumio sadržaj toga što piše. Kada bi računar obavio Turingov test na taj način, kaže Searle, mogao bi to i sam uraditi jednostavnim ručnim prepisivanjem. Searle tvrdi da između računara i njega u eksperimentu nema suštinske razlike. Oba jednostavno prate program korak po korak, dok korisnbik zatim čitav proces interpretira kao demonstraciju inteligentnog razgovora. Mada Searle ne razumije sadržaj (»Ne govorim ni riječi kineskog«). Iz toga proističe da ni računaru nije potrebno da razumije o čemu je riječ.
Vjerovatno ste već zaključili da Searlov misaoni eksperiment opisuje alate koje zapravo svakog dana koristimo u svom radu, Google translate, Deepl i slične prevodioce te najnoviji prikaz mogućnosti umjetne inteligencije, ChatGPT (chat.openai.com). Ako smo se do sada nekako pomirili s činjenicom da roboti zamjenjuju ljudsku radnu snagu u dosadnim i ponavljajućim poslovima u tvornicama, nova je verzija umjetne inteligencije iznenađujuće dobra i u poslovima koji su do sada bili isključivo čovjekova privilegija. Odavno je poznato da je IBM-ov Watson mnogo bolji od radiologa u tumačenju rentgenskih slika. Prije nekoliko dana je ChatGPT obavio United States Medical Licensing Examination što znači da može dobiti ljekarsku licencu. Googlovo vođstvo je nedavno izdalo takozvani »crveni kod«, hitno upozorenje za kritične događaje: ChatGPT se, naime, pokazao kao neuporedivo boljim i relevantnijim pretraživačem od Googla, što internet gigantu može uništiti poslovni model u samo nekoliko mjeseci. Umjetna inteligencija je postala dobra i u kreativnom poslu: pisanje članaka, blogova i slogana, generiranje zapanjujućih slika u stilu poznatih slikara, fotografa i ilustratora (na primjer Midjourney) te komponovanja muzike u omiljenom stilu sada je postalo brže i jeftinije nego ikad, barem za one s nekoliko vježbi u razgovoru s umjetnom inteligencijom. ChatGPT za sada nudi besplatnu opciju (odnosno kao »plaćanje« prihvata naše razgovore jer iz njih usput uči), niz drugih mjesta na internetu koja nude usluge umjetne inteligencije je plativo, mada su još uvijek beskrajno jeftiniji od ljudi.
I šta možemo od umjetne inteligencije očekivati u kreativnim komunikacijskim agencijama? Prije nego počnemo tvrditi da ništa ne može zamjeniti čovjekovu intuiciju i motivaciju, radije priznajmo da kreativnost nije samo čudesno traženje novih, hrabrih, izvornih i još nikada ne pređenih puteva, što bismo mogli zaključiti po samopromocijskim izjavama komunikacijskih agencija, već je između previše rutinskog, ali svejedno stručno zahtjevnog rada. Za njega su nam potrebni znanje i iskustvo, ali nam nije potrebno da budemo baš geniji da bismo ga obavili. Tu nam mogu priskočiti u pomoć alati umjetne inteligencije kojima treba ovladati, ili, bolje rečeno, treba ovladati načinom razgovora s umjetnom inteligencijom.
Iako sam u načelu vrlo sumnjičav prema prodoru i otkrićima koja tvrde da će »od sada sve biti drugačije«, imam pri zadnjim dostignućima umjetne inteligenije svejedno osjećaj da smo na pragu velikih promjena. Šrto prije i što više ih budemo prihvatili u komunikacijskim agencijama, tim će uspješnija biti budućnost svih nas. Naravno da nisam sebi mogao pomoći a da za odgovor ne upitam priznatog umjetnointeligentnog sagovornika:
ChatGPT: »Pitanje da li umjetna inteligencija (UI) može zamijeniti ljude u kreativnim profesijama je predmet neprestanih rasprava. Neki tvrde da umjetna inteligencija ima potencijal da osvježi ljudsku kreativnost i poveća ljudske sposobnosti na kreativnim područjima, dok drugi smatraju da umjetna inteligencija može potpuno zamijeniti ljudsku kreativnost. Već sad se događa da UI isključuje ljude u proizvodnji, u uslugama, zapošljavanju i finansijskoj industriji mada smatraju da je budućnost UI na kreativnim područjima neizvjesna i zavisit će od toga kako će se razvijati i ostvarivati. Iako će UI možda morati kreirati nove ideje i sadržaje, možda neće moći u cjelosti ponoviti emotivnu povezanost čovjekovih iskustava i razumijevanja koje pri kreativnom radu donose ljudi.
Općenito je jasno da umjetna inteligencija može povećati ljudsku inteligenciju i kreativnost, mada treba uvažavati etičke implikacije i moguće posljedice upotrebe umjetne inteligencije za nadomještanje čovjekovih radnih mjesta na kreativnim područjima.
