Razgovarao: Ekrem Dupanović
Profesionalna karijera Marka Todorovića započela je 1997. godine radom na filmskim projektima. Četiri godine kasnije zaposlio se u Orange studiju, tada najvećem fotografskom studiju u Srbiji.
Paralelno sa akademskim studijama, gdje je razvijao teorijski i umjetnički pristup fotografiji, praktično i tehničko znanje usavršavao je na poslu uz fotografa Nebojšu Babića.
Diplomirao je 2004.godine na akademiji umetnosti Braća Karić, na katedri za fotografiju kod profesora Milana Aleksića. Trenutno završava svoje postdiplomske studije na Fakultetu za medije i komunikacije, na master programu Digitalna umetnost i novi mediji, u klasi profesora Jovana Čekića.
Sredinom 2005. godine osniva studio Zilber i počinje samostalan rad.
Poslovno se fokusira na reklamnu, a privatno na dokumentarnu fotografiju.
Sarađuje sa svim većim produkcijskim kućama i advertising agencijama u Srbiji koje ga angažuju za snimanje reklamnih kampanja, editorijala, korporativnih fotografija…
Na brojnim putovanjima širom svijeta, u zadnjih deset i više godina, radi na svom dokumentarnom portfoliju.
Umjetnički opus predstavio je na nekoliko samostalnih izložbi od kojih se izdvajaju: Impressions Morocco 2008.godine u Muzeju afričke umetnosti, Portraits of Tanzania 2011. godine u okviru Noći muzeja, Dom omladine Beograda, Coca Cola Remake 2011.godine u okviru Mikser festivala, Indochine 2012.godine u Domu omladine Beograda i CUBAZ 2015.godine u Servantes španskom kulturnom centru.
Smatrate li da fotografija u oglašavanju danas ima mjesto koje zaslužuje?
Svakako da ima, možda ne kao pre, ali još uvek ima. Kažem još uvek, jer u poslednjih par godina primećujem kako su primena fotografija i njihov kvalitet dosta diskutabilni. Tu, naravno, mislim na naša tržišta u okruženju.
Nekoliko faktora utiče na kvalitetnu reklamnu fotografiju. Ovde pre svega mislim na klijente sa kojima agencije teško izlaze na kraj kada žele da provedu svoje ideje. Najčešće je to nedostatak hrabrosti da se neke kampanje odobre i urade baš onako kako su to art direktori zamislili.
Godinama sarađujem sa vodećim agencijama u Srbiji čiji kreativni i art direktori imaju sjajne ideje, ali su problem budžeti koji su danas manji u odnosu na period od pre pet i više godina i nisu dovoljni da se realizuju neki novi i svežiji pristupi.
Pored toga imamo i prevelik broj fotografa na sceni. Citiraću svog kolegu beogradskog fotografa koji je rekao “pre su ljudi odlazili u taksiste, kada nisu znali šta će sa sobom da rade, danas svi odlaze u fotografe“. Pošto za sve nema dovoljno posla, honorari se umanjuju, a kvalitetan fotografski posao obezvređuje. I, na kraju, sam budžet koji dosta utiče na finalni proizvod, kvalitetno urađenu reklamnu fotografiju.
Često nailazim na loše fotografski izvedenu kampanju u kojoj se vide svi ovi elementi koje sam naveo.
Moram da priznam da ipak i u ovakvim uslovima, moje kolege fotografi i ja uspevamo da zajedničkim radom sa agencijama pravimo kvalitetne reklamne fotografije.
Da li ste Vi, kao autor, zadovoljni vrednovanjem Vašeg autorskog rada?
Iskreno jesam. Fotografija je posao koji sam nasledio od oca. Kada uporedim uslove, honorare, životne i poslovne okolnosti, mislim da se danas moj rad pošteno vrednuje. Uvek možemo reći kako je u svetu bolje i to je sigurno tako. I sam sam imao nekoliko poslovnih projekata van Srbije, snimanja sa klijentima iz inostranstva i to je zaista drugačiji nivo. Ne samo kada govorimo o vrednovanju vašeg rada, već i celokupnom poslu koji funkcioniše na jednom mnogo višem nivou.
Ono što mi više prija, kao autoru fotografija, su kritike koje dobijam od kolega i prijatelja. One se tiču mog dokumentarnog portfolija koji, paralelno sa reklamnim, pokušavam da vremenski uskladim.
Taj dokumentarni portfolio finansiram sam, predstavljajući ga publici sa nekoliko samostalnih izložbi zadnjih par godina.
Šta najradije fotografirate kada su u pitanju oglašivačke kampanje?
Zadnjih 14 godina sam u reklamnoj fotografiji, pre toga sam od 1997. godine bio vezan za rad na filmu. Ja sam pre svega reklamni fotograf, to je ono čime se profesionalno bavim, iako mi je već pomenuta dokumentarna fotografija bliža i voleo bih više da joj se posvetim.
Radeći sa različitim klijentima, primetio sam da se sve više u reklamnoj fotografiji traži estetika dokumentarne fotografije. Taj pristup mi odgovara i radujem se kada mi se iz agencija jave sa takvim zahtevom.
Projekti su danas za mene mnogo više od samog posla, višegodišnji rad i saradnja sa ljudima iz agencija je prerastao u prijateljstvo. Sa takvom energijom u timu i najbanalniji poslovni zahtevi budu zanimljiviji.
Najponosniji sam na kalendar koji sam 2010. godine radio za fudbalski klub Crvena Zvezda. Za ovaj su me projekat angažovali Lazar Labus i Igor Crnatović. To je za sada jedini projekat za koji mogu da kažem da se sve složilo kako je najbolje moglo, od produkcije do finalnog proizvoda, gde je moja sloboda bila potpuna kao i art direkcija koja je moj rad dodatno unapredila.
U poslednje vreme inspirativne su mi kampanje za domaća i strana piva.
Portfolio Marka Todorovića možete pogledati na linku www.todorovicphotography.com