Drugi jezik na kojem je dostupan ovaj članak: English
Izvor: Jutarnji list
Autor: Gordana Grgas
Prije definitivnoga kraja, Digitel je obilježila avantura vezana uz dnevne novine 21. stoljeće. Iako je Roksandić tvrdio da nije bio vlasnički povezan s tim projektom, koji je pokrenula tvrtka Miran dan u vlasništvu medijskog veterana Marjana Jurleke, o tome je naveliko pregovarao s Jurlekom. Tada, međutim, a radi se o drugoj polovici 2012. godine, Digitel nije imao dovoljno kapitala, ali projekt je potpomagao u “naturi”, kroz agencijske poslove. Roksandić je često i boravio u redakciji i, prema svjedočenjima novinara, određivao što će biti objavljeno. Navodno je Jurleki ponudio i da će naći neke financijske izvore.
Novine su pokrenute u vrijeme kada je HBOR odobrio kredit Digitel komunikacijama, pa se u kuloarima navodilo da je Roksandić tako zapravo namjeravao financirati 21. stoljeće, ali Vince to negira. Taj je kredit, kaže, trebao biti dio nužnoga financijskog restrukturiranja kompanije. U svakom slučaju, ubrzo je projekt propao, a ostali su dugovi, među ostalima, novinarima i – Digitelu. Ta 2013. godina bila je dramatična, a tko dotad nije shvatio u kakvoj se gabuli nalazi Digitel, tada je svakako morao. Provedeno je nekoliko rundi pregovora o financijskom i poslovnom restrukturiranju, osnovana je zbog toga tvrtka Digitel grupa, a prvu je rundu u ime Sense consultinga vodio Marko Slunjski. Pregovaralo se potom da ih preuzme konkurentska agencija Unex, a kad je i to završilo fijaskom, pokrenut je niz predstečajnih postupaka.
U početku je u tome aktivno sudjelovao i Roksandić, nagovarao novinske, TV kuće i banke na otpise dugova i/ili ulazak u vlasništvo DMS-a te uvjeravao u kredibilnost poslovnih planova, ali ključni dobavljači i stari znanci (Nova TV, RTL, Styrija i EPH) to su odbili. Obveze prema dobavljačima dosegle su 95,6 milijuna kuna, a u kategoriji teško naplativih potraživanja 61 milijun kuna (radi se o potraživanjima od povezanih društava), postojale su i velike milijunske obveze po sudužništvima i jamstvima… Na kraju je HT otkazao ključni ugovor, a cijela se konstrukcija srušila kao kula od karata.
Stečaj DMS-a još traje u Zagrebu, a stečajni upravitelj vodi spor s PBZ-om za potraživanje od 7,1 milijuna kuna vezano uz cesije. Digitel komunikacije u Osijeku pak iščekuju konačni kraj i brisanje iz Sudskoga registra. Za tu je tvrtku bila sklopljena predstečajna nagodba s oko 100-injak milijuna kuna tražbina, od čega se pola odnosilo na RBA i Sberbank, ali je postala pravomoćna tek 2016. godine zbog žalbe Sberbanka. To je, međutim, tada već bio klinički mrtvac, na čijih je 75 posto poslovnog udjela RBA imao založno pravo temeljem kredita od 30-ak milijuna kuna…
Što radi Roksandić
Ostale su Digitelove tvrtke uglavnom nestale, a aktivna je još D ulaganja gdje se Roksandić od prošle godine opet navodi kao osnivač, ali sada s američkom adresom. Prema podacima Poslovne Hrvatske, u 2016. godini ta je tvrtka imala samo financijske prihode, te kratkoročne obveze od 70 milijuna kuna.
To nas dovodi i do pitanja – što Roksandić danas zapravo radi? Službeni tragovi ukazuju na još dva poslovna angažmana, posve izvan marketinškoga ili PR konteksta. Predsjednik je Uprave u turističkoj kompaniji Infinity Resort Zadar, osnovanoj početkom prošle godine u čijem sastavu je autokamp (među osnivačima je navedena tvrtka American Investment Partners sa sjedištem u Nizozemskoj) te je predsjednik Nadzornog odbora tvrtke Sense Esco za projekte energetske učinkovitosti, gdje zastupa interese američkih ulagača. Prema dostupnim podacima, on nije suvlasnik tvrtki, što bi značilo da i sada prodaje menadžersku pamet, ali – stranim investitorima.