Drugi jezik na kojem je dostupan ovaj članak: English
Piše: Ekrem Dupanović
Foto: Ovo sam ja na ručku u Klubu književnika, u Beogradu, kako milujem svoju knjigu. Fotografija koju su objavili Antipod, Vidovdan i drugi portali je čista izmišljotina. Ja sam bio sam sa sobom, kao i uvijek
Rat na beogradskoj izbornoj sceni mi pomalo liči na onaj u Siriji. Svako ratuje protiv svakoga svim raspoloživim sredstvima. Beograđani će 4. marta birati svog novog gradonačelnika. Atmosfera je usijana do maksimuma. U toj neravnopravnoj, nefer i netolerantnoj borbi jedna fotografija ovih dana kruži po beogradskim portalima kao krunski dokaz nečega, samo ja ne znam čega.
Knjiga Hotel Jugoslavija, čiji sam autor, odštampana je u beogradskoj štampariji Službeni glasnik 21. decembra 2017. godine. Kako je taj datum bio preciziran desetak dana ranije odlučio sam da izlazak knjige, što za mene predstavlja veliku stvar, proslavim u Beogradu. Ne nešto veliko, ne neku glamuroznu promociju (bit će za to vremena kasnije), ali ipak nešto što ću pamtiti. I odlučio sam se za ručak u Klubu književnika na koji ću pozvati pet ljudi, pet mojih prijatelja koji mi pružaju najveću podršku u radu: Jadrankau Drinić, Mišu Lukića, Srđana Šapera, Ivana Stankovića i Žarka Sakana. Da budem iskren nisam bio siguran hoće li se svi odazvati. Prednovogodišnja gužva, petak, navikao sam već na te odnose u našoj industriji kad neće svi da sjednu za isti sto zajedno pa sam se i toga malo pribojavao, ali sve je bilo riješeno već prvog dana kada sam im poslao pozivnicu za ručak mailom. Svi su sa zadovoljstvom potvrdili svoj dolazak. I svi su došli. Atmosfera je bila odlična, ni riječi nismo o poslu, vrlo ugodna i opuštena tri sata u prelijepom ambijentu Kluba književnika, za stolom pored velike novogodišnje jelke.
Veče ranije, na dodjeli UEPS-ovih godišnjih nagrada u Ateljeu 212, dogovorio sam se sa fotografkinjom koja je to veče snimala za UEPS, da dođe sutra u 13,30 u Klub književnika da napravi par fotografija. Nisam bio svjestan koliku sam grešku napravio u tom trenutku. Došla je u dogovoreno vrijeme, poslikala i uveče poslala fotografije mailom. Bile su sjajne. Onu grupnu, gdje se svi dobro vidimo, stavio sam sutradan u Dnevnik jednog metuzalema i na svoj privatni FB profil. Nije prošlo par dana, ta je fotografija počela osvitati na beogradskim portalima u okviru tekstova kojima se politički protivnici obračunavaju sa Draganom Đilasom, bivšim gradonačelnikom Beograda koji je ponovo ušao u utrku za čelnog čovjeka srpske prijestonice. Po lažovima koji stoje iza portala Antidot, Vidovdan i još nekih, ova fotografija govori o mračnim povezanim interesima nas koji sjedimo za istim stolom, kao da smo udružena zločinačka i kriminalna organizacija. Povezuje nas se sa Đilasom zato što je on prije ulaska u politiku igrao jednu od najznačajnijih uloga na regionalnoj oglašivačkoj sceni. Ono što povezuje moje goste sa Đilasom jeste činjenica da su svi oni svoju karijeru u advertisingu počeli kod Dragana Sakana, a da je Jadranka Drinić rukovodila agencijom Dicet Media još u vrijeme dok je vlasnik agencije bio Đilas. Niđe veze. Ta je fotografija snimljena na ručku koji je nasto samo na jednom interesu, a to je naše uzajamno prijateljstvo i poštovanje, izraz Jadrankine, Mišine, Srđanove, Ivanove i Žarkove podrške mom radu. Moju ličnu proslavu pretvaraju u politički događaj što je još jedan od dokaza da se na društvenim mrežama lako manipuliše istinom.
Portali su napravili nekoliko prekršaja za koje bi mogli odgovarati na sudu. Prvo, objavili su fotografiju bez naše saglasnosti. Fotografija je naše vlasništvo, mi smo je otkupili od autorice i ako hoćeš da je koristiš moraš da platiš ili barem da pitaš. Drugo, fotografija je korištena u potpuno drugom kontekstu, u jednom prljavom političkom obračunu što nikako njije smjelo da se desi. Treće, na fotografiji su čak rađene i intervencije, crvenim flomasterom zaokružena je glava jednog od mojih gostiju, valjda da bi se ta osoba posebno istakla. Danas popodne imam sastanak sa mojim pravnim savjetnikom na kojem ćemo ozbiljno razmotriti pokretanje tužbe protiv svih portala koji su zloupotrijebili ovu fotografiju i objavili je bez naše saglasnosti.
Naravno, čim je krenula ova haranga, skinuli smo „spornu“ fotografiju sa portala i mog FB profila što je portal Vidovdan odmah primijetio i zabilježio u svom tekstu. Kao, uplašili smo se pa smo je skinuli. ?
Beograde, teško tebi ako te budu vodili oni za koje se zalažu Antipod, Vidovdan i ostali mahalski mediji, rekao bi legendarni Duško Radović.
