Izvor: GFK
Krajem 2012.-e godine prosječno hrvatsko kućanstvo raspolagalo je mjesečno s 6.300 kn (840 €). Međutim, prema njihovoj subjektivnoj procjeni za zadovoljenje osnovnih troškova/potreba, nužno je imati, u prosjeku, 8.955 kn (1.194 €).
Prosječna četveročlana obitelj mjesečno ostvari 7.830 kn prihoda (1.044€), dok joj je potrebno u prosjeku 11.130 kn (1.484€).
Kako prosječno hrvatsko kućanstvo može živjeti s manjkom od 2.655 kn ili četveročlana obitelj s 3.300 kn manje svaki mjesec? Da li će kontinuiran nedostatak sredstava rezultirati s još većim brojem blokiranih računa hrvatskih građana zbog nepodmirenja obaveznih troškova (skoro 250.000 blokiranih računa početkom veljače 2013.)?
U odnosu na prošlu godinu, vrijednost potrebnih prihoda jednog kućanstva nije se znatno promijenila (2011.- 8.824 kn, 2012.-8.955 kn), ali su se zato ostvareni prihodi smanjili za oko 5% (2012.-6.300 kn; 2011.- 6.610 kn).
Gledajući regionalno, najveći se prihodi ostvaruju u gradu Zagrebu – 7.043 kn (939 €), a najniži u Slavoniji – 5.280 kn (704 €).
Iako 76% hrvatskih kućanstava ima niže prihode od potrebnih, u Hrvatskoj ima i onih kućanstava čiji članovi ostvaruju veće ili dovoljne prihode za podmirenje osnovnih životnih troškova i potreba.
7% hrvatskih kućanstava ima veće prihode od potrebnih, dok 13% ostvaruje mjesečno „taman onoliko koliko im treba“. Iako je u Hrvatskoj trenutno 20% kućanstava koji podmiruju svoje mjesečne obaveze, njiihov broj je svake godine sve manji (2008.- 12% onih s većim prihodima od potrebnih, 2012.-7%, 2008.-17% s „taman potrebnim prihodima“; 2012.- 13%).
U Zagrebu i okolici kao i u Dalmaciji, najmanje je kućanstava koja imaju niže prihode od potrebnih (Zagreb i okolica – 66,8%, Dalmacija – 66,3%), dok je takvih najviše u Istri – 87,6%.
U Zagrebu je najviše onih kućanstava koja ostvaruju veće prihode od potrebnih – 13%, takvih kućanstava nema u Istri, dok ih je u Slavoniji svega 1,4%, a u Lici 2,4%.
Usporede li se ostvareni i potrebni prihodi kod kućanstava koja nemaju dovoljno raspoloživih sredstava (njih 76%), dolazi se do podatka da bi u prosjeku njihova potrebna primanja trebala biti čak 73% veća od sadašnjih (prosječan udio razlike ostvarenih i potrebnih prihoda).
Ukupni troškovi kućanstva – 6.000 kn (800€), skoro su podjednaki onima iz prošle godine (776 €).
Najveći udio troškova u ukupnim prihodima kućanstva otpada na hranu i piće – 33%. Doda li se tome i troškovi stanovanja, proizlazi da 54% svojih prihoda hrvatska kućanstva troše na zadovoljenje osnovnih egzistencijalnih potreba.
Udio troškova hrane i pića raste zajedno s troškovima stanovanja (2011.-udio 48%), ostvareni prihodi se smanjuju, pa Hrvatima ostaje sve manje novca za zadovoljenje nekih drugih potreba (zabava, rekreacija, obrazovanje, medicinske usluge, obuća i odjeća), koje, za sve veći broj hrvatskih građana postaju luksuz.
Svim hrvatskim kućanstvima je zajedničko što mjesečno novac troše na hranu/piće i troškove stanovanja (režije). Od ostalih proizvoda/usluga, najveći broj kućasntava izdvaja novac za plaćanje usluga mobilne telefonije (92%), fiksnog telefona (85%), te za prijevoz (83%).
Na odjeću i obuću novac izdvaja 77% hrvatskih kućanstava, na medicinske usluge skoro 2/3 hrvatskih kućanstava (62%).
Skoro podjednak broj hrvatskih kućanstava mjesečno troši novac na kulturu, rekreaciju i zabavu (46%), na duhan i cigarete (45%), na trajna potrošna dobra (39%). Na obrazovanje novac izdvaja svega 30% hrvatskih kućanstava (u prosjeku 518 kn mjesečno).
Usporedbom ovogodišnje potrošnje s onom od prije godinu dana, pokazalo se sljedeće:
Isti je broj kućanstava koja troše na hranu, troškove stanovanja, fiksni i mobilni telefon. Međutim, troškovi hrane/pića povećali su se za 9%, a troškovi stanovanja za 5%. Veći iznosi (od 4% do 8%) izdvajaju se još i na kupovinu odjeće i obuće, medicinske usluge, te na duhan i cigarete. Manji iznosi novca, u odnosu na lani, (od 7% do 10%) izdvajaju se na kulturu i zabavu, zatim na mobilne telefone i obrazovanje, dok su troškovi u ostalim kategorijama proizvoda/usluga, ostali nepromijenjeni.
Najveći pad u opsegu potrošnje uočava se kod trajnih dobara – 32% je manje kućanstava koja kupuju trajna dobra. Sve je manji broj kućanstava koja troše novac na proizvode koji ne spadaju u kategoriju osnovnih potreba: 21% je manje kućanstava koja troše na kulturu, zabavu, rekreaciju, 12% je manje onih koji kupuju odjeću i obuću, dok je 21% manje klućanstava koja troše na medicinske usluge. Ne veseli niti podatak da je u 2012.-oj godini, u odnosu na lani, 25% manje kućanstava koja izdvajaju novac na obrazovanje.