Istraživanje koje je proveo weCAN, mreža nezavisnih agencija za oglašavanje u Srednjoj i Istočnoj Evropi, usporedilo je broj gledatelja ovogodišnjeg Svjetskog prvenstva na 14 tržišta: Estonija, Latvija, Litva, Poljska, Češka, Slovačka, Mađarska, Slovenija, Hrvatska, Srbija, Bosna i Hercegovini, Bugarska, Ukrajina i Rusija. Zemlje su rangirane prema četiri pokazatelja: udjelu pojedinaca koji su gledali neku utakmicu Svjetskog prvenstva najmanje 5 minuta, prosječni udio ljudi koji su gledali pojedinačne utakmice, postotak gledanosti neke utakmice koja je bila najpopularnija među lokalnom publikom, i postotak ljudi koji su gledali finale. Izračunavanjem prosjeka svake zemlje na tim ljestvicama, studija pokazuje koja je nacija osvojila prvenstvo – glede gledanosti.
Ne čudi što su zemlje čije su se reprezentacije kvalificirale za Svjetsko prvenstvo na vrhu liste. Hrvatska je publika uzela vođstvo, a slijede ih Srbi i Rusi. Poljaci su zaostajali za Bosnom i Hercegovinom, ali ipak su ušli u top 5. Većina zemalja jugoistočne Europe u gornjoj su polovici ljestvice, dok su Ukrajina, članice Višegradske skupine (s izuzetkom Poljske) i baltičke države bile ponajmanje opčinjene fudbalskom groznicom.
44% publike regije – 60% muškaraca – pratili su Svjetsko prvenstvo
Poredak prema postotku ljudi koji su gledali Svjetsko prvenstvo najmanje 5 minuta prikazuje slične rezultate. U Hrvatskoj i Srbiji gotovo 9 od 10 ljudi gledalo je prvenstvo, dok je broj takvih u Poljskoj i Rusiji jednako visok: 8 i 7. Ukupno, 131 miliona ljudi pratilo je prvenstvo u nekoj mjeri, što čini 44% populacije regije!
Postavlja se pitanje da li bi gledanost u Hrvatskoj bila tako visoka da se nacionalna momčad nije kvalificirala. Martin Koprek, direktor medija u agenciji Direct Media Hrvatska koja je partnerska agencija weCAN-a, kaže da, ako bismo uzeli u obzir samo finale, razlika bila manja nego što bi se moglo misliti. „U 2010., kada se Hrvatska nije kvalificirala za Svjetsko prvenstvo, 38% Hrvata gledalo je finale između Španije i Nizozemske. U 2014. godini Hrvatska je eliminirana u grupnoj fazi, ali čak 45 posto Hrvata pratilo je finale između Argentine i Njemačke – što je zapravo jednako broju njih koji su gledali ove godine.“
U Rusiji nema centraliziranog praćenja televizijske gledanosti u naseljima s manje od 100.000 stanovnika, pa brojke za Rusiju u istraživanju weCAN-a odražavaju samo publiku velikih i srednjih gradova. Međutim, prema Aleksandru Semenovu, direktoru weCAN-ovog partnera Mediaplus Rusija, to ipak daje ilustraciju o veličini cjelokupne ruske publike. „S obzirom da je Svjetsko prvenstvo emitirano od strane vodećih ruskih TV kanala s visokom stopom penetracije na selu, brojke manjih naselja moraju biti bliske onima većih gradova“.
Što se tiče pozitivnog utjecaja činjenice da je Rusija bila domaćin prvenstva na gledanost u ovoj zemlji, podaci govore sami za sebe: dok je prosječna publika pojedinačnih igara iznosila 6,7 miliona u 2010. i 5,6 miliona u 2014. godini, udvostručila se 2018. godine i dosegla 12,5 miliona ljudi , što znači da je 18% stanovništva većih gradova gledalo svaku utakmicu.
Kada je riječ spolu gledatelja, očigledno je da je omjer muškaraca i žena balansiraniji u zemljama koje su se kvalificirale, što znači da su se žene više zanimale za prvenstvo ako se njihov tim natjecao. Prema prosjeku ovih 14 zemalja, 60% gledatelja bili su muškarci, a 40% žene (79 i 52 miliona).
Nije sve u finalu
Emitiranje finalne utakmice privuklo je najviše gledatelja u 9 od 14 zemalja. Srbi su bili najviše zainteresirani za utakmicu Srbije i Brazila, dok je većina Poljaka željela vidjeti kako se njihov tim natječe protiv Kolumbije. Jedine zemlje u kojima su brojke gledatelja bile donekle iznenađujuće su Hrvatska i Rusija.
Zanimljivo je da su prema brojkama gledatelja Rusi bili znatiželjni kad je njihov tim igrao u protiv Španije nego u četvrtfinalu protiv Hrvatske. Iako je razlika između stopa gledanosti ovih dviju utakmica iznosila samo 0,17%, rezultat je ipak neočekivan i zahtijeva objašnjenje. „Rusi su izgubili Španaca u polufinalu UEFA Euro 2008. a neki navijači su čekali na osvetu 10 godina,“ ističe Alexander Semenov. Drugi razlog je što mnogi ljudi u Rusiji provode vikend u prirodi pa su stoga isključeni iz uzorka. (Rusija i Španija igrali su u nedjelju popodne, i mnogi su se već vratili u grad, a utakmica Rusije i Hrvatske održana je u subotu navečer, kada je većina još uvijek bila u svojim vikendicama.)
„U svakom slučaju, utakmice u eliminacijskoj fazi Svjetskog prvenstva bile su među sportskim sadržajima sa najvišim brojem publike u Rusiji u proteklih 20 godina. 30% je vrlo visok postotak za sportske događaje u ruskim gradovima. Jedina utakmica koja je imala sličnu visoku prosječnu publiku tokom posljednjih godina kao što su utakmice Rusije protiv Hrvatske i Španije bila je polufinalna utakmica UEFA Euro 2008.“ dodaje Semenov.
Još su iznenađujuće brojke Hrvatske. Prema Kopreku, postoje dva razloga zašto je gledanost polufinalne utakmice Hrvatska-Engleska bila viša od finala. „Prvo, finale je bilo najvažnija tekma, tako da su ljudi odlučili gledati na velikim vanjskim ekranima, isključujući svoje Nielsenove people-metre. Drugo, postalo je jasno u 65. minuti kada je Francuska povela sa 4: 1 da će Hrvatska izgubiti utakmicu. Da je to postalo jasno kasnije, ili da se otišlo u produžetke, više ljudi bi ostalo da vide rezultat, uključujući i one koji nisu posebno zainteresirani za nogomet.“
Kako se pisala medijska historija Hrvatske
Najupečatljiviji događaj u Hrvatskoj – što se tiče medija – dogodio se 16. jula/srpnja, nakon završetka Svjetskog prvenstva, kada je Zagreb dočekao svoju momčad. Hrvatska javna televizija HRT 1 u podne je počela emitirati SP 2018 Zabivaka program (nazvan po službenoj maskoti Svjetskog prvenstva 2018.), kako bi pratili putovanje hrvatske reprezentacije iz Moskve u Zagreb, i doček na glavnom zagrebačkom trgu koji je trebao završiti u 17.00 sati. Kada je avion sletio, i igrači se ukrcali na otvoreni autobus kako bi započeli svoj put od 20 kilometara na glavni trg, cijeli grad je preplavilo festivalsko raspoloženje. Više od 550.000 ljudi pozdravilo je igrače uz cestu, a na kraju, autobusna turneja trajala je više od 6 sati.
To je bio prvi put u hrvatskoj povijesti medija da se dnevne vijesti nisu emitirale na HRT-u 1, a prijenos je oborio rekorde u vidu duljine, završavši nakon 10 sati, u 22.00. 1,7 miliona ljudi – 42% od ukupnog stanovništva – gledalo je emitiranje događaja na televiziji u prosjeku 2 sata!
