Jučer je na hrvatskom portalu PR Glas objavljena vijest koju potpisuje Marina Kladarić. U toj vijesti se kaže da će Hrvatska udruga za odnose s javnošću (HUOJ) ove će godine prvi put u sklopu Grand PRixa, nagrade za izvrsnost kolegama iz struke, dodijeliti i nagradu “Šipak godine – antikomunikator godine”. “Šipak”, međutim, nije namijenjen PR-ovcima, već svim javnim osobama “koje su se svojim javnim djelovanjem posebno istaknule u neprimjerenoj ili neprofesionalnoj komunikaciji koja šteti kvaliteti javnog dijaloga”.
U nastavku vijesti piše da je odluku o ovoj antinagradi donio Upravni odbor HUOJ-a krajem studenog 2013. godine, a riječ je o kategoriji za koju kandidate ne mogu predlagati članovi, već isključivo stručni žiri HUOJ-a koji broji 11 članova. Ove godine ga čine – Mario Aunedi Medek, Vlatka Škorić, Ivana Bilić, Damir Jugo, Gordana Dojčinović, Ermina Duraj, Duško Kišberi, Marina Dijaković, Nina Butić Ivanković, Manuela Šola i Nina Išek Međugorac i koji u konačnici i donosi odluku.
Na kritike nije trebalo dugo čekati. U komentarima ove nagrade na Facebook stranici HUOJ-a zamjereno je što se uopće kreće s nagradom koja nije afirmativna, kao i činjenica da kandidate ne mogu predlagati članovi HUOJ-a.
“Kategorija ‘Antikomunikator godine’ uvedena je na prijedlog članstva kako bi na primjeru negativne komunikacijske prakse ukazali na važnost kvalitetnog pristupa komunikaciji, kako za pojedinca, tako i za društvo općenito. Ako smo spremni diskutirati o pozitivnim primjerima u javnosti i hvaliti ih, isto tako moramo biti spremni i na ukazivanje negativnih primjera. Javne se osobe svojim djelovanjem i komunikacijom svjesno izlažu kako pohvalama, tako i kritikama”, kaže Koraljka Rak, tajnica HUOJ-a, dodajući da se ovom nagradom ne želi nikoga uvrijediti, već ravnopravno govoriti o dobrim i lošim stranama komunikacijske prakse.
Time se vijest na portalu PR glas završava.
U oči prvo pada rečenica iz obrazloženja Koraljke Rak: „Ako smo spremni diskutirati o pozitivnim primjerima u javnosti i hvaliti ih, isto tako moramo biti spremni i na ukazivanje negativnih primjera“. Da, ali zašto ne tražiti negativne primjere na obje strane, zašto su jedni zaštićeni kao medvjedi, a drugi su, isto tako kao medvjedi, na čistini za odstrel? Ne bi li bilo pošteno da nadobudni hrvatski komunikatori malo pogledaju sebe te i među sobom podijele koji šipak jer i među njima ima ozbiljnih klandidata za jedno ovakvo priznanje. Bit će zanimljivo vidjeti na osnovu kojih kriterija će stručnjaci za komunikacije podijeliti šipke i hoće li ikoga među njima obliti rumenilo po licu zbog svijesti da je i sam mogao biti kandidat.
Portal Media Marketinga bi, na osnovu svojih iskustava u komkunikaciji sa stručnjacima komunikatorima, mogao napraviti svoju top listu komunikatora-antikomunikatora, ali ne vidimo tome nikakvu svrhu.