Piše: Ekrem Dupanović
U bosanskohercegovačkim medijima već neko vrijeme traje promotivna kampanja Kupujmo domaće. U TV spotu, na bilbordima u i novinskim oglasima, kao glavni lik se pojavljuje federalni ministar poljoprivrede, vodoprivrede i šumarstva Jerko Ivanković Lijanović koji javnost poziva na kupovinu domaćih proizvoda. Ministar izgovara samo dvije rečenice: Kupujte srcem. Kupujte domaće! Sjajna kampanja. Spot je uradila agencija Tim Sistem, autorica kreativne ideje i teksta je Sanela Prašović Gadžo, direktorica agencije Tim Sistem, a režiju je radio Ahmed Imamović, uspješni televizijski i filmski reditelj.
U petak sam dobio e-mail od Centra za istraživačko novinarstvo (CIN), u kojem sam zamoljen da prokomentarišem kampanju. Kako ne bih zamarao svoj mozak i mislio svojom glavom, u mailu mi je dat link na tekst koji je na web stranici CIN-a objavljen 7. avgusta. U tom tekstu je kampanja Kupujmo domaće žestoko iskritikovana. Te nije urađena u skladu sa Zakonom o javnim nabavkama (što nije tačno jer je obvjavljen Javni poziv potpuno u skladu s pomenutim zakonom), te ministar izgovara rečenicu Kupujte srcem, a srce je sadržano u vizuelnom identitetu stranke Radom za boljitak čiji je ministar Jerko Ivanković Lijanović član i jedan od osnivača pa se tako o trošku poreskih obveznika vrši predizborna promocija stranke. U tekstu se navodi kako je za kampanju potrošeno preko 600.000 maraka koje vjerovatno neće biti vraćene kroz ostvarene efekte jer su upitni kretivni i produkcijski kvaliteti cijele kampanje itd.
Odmah sam prepoznao rukopis teksta, ali sam za svaki slučaj otišao na web stranicu Centra za istraživačko novinarstvo da vidim ko mu je osnivač i ko ga finansira. Moja pretpostavka se pokazala tačnom – CIN je nevladina organizacija koju su osnovali stranci koji i finansiraju njegov rad.Takvim organizacijama dobro je sve ono što u BiH urade stranci i ništa ne valja ono što uradimo mi, a kampanja Kupujmo domaće je 100 odsto domaći proizvod.
Bosni i Hercegovini je neophodna bolja prodaja domaćih proizvoda jer su građani, nažalost, skloniji kupovanju uvezenih prehrambenih proizvoda. Da bi se promijenile kupovne navike, potrebna je promotivna kampanja. I ministar Jerko Lijanović Ivanković, član uspješne poduzetničke obitelji Lijanović i uspješan menadžer je shvatio da će kampanjom Kupujmo domaće više pomoći razvoju poljoprivrede nego da je 600.000 maraka podijelio na veliki broj poljoprivrednih proizvođača. Podaci Zavoda za statisku već govore o 30-odstotnom povećanju prodaje domaćih proizvoda na tržnicama, ali kakve god efekte da kampanja ostvari (a bit će sigurno pozitivni), bit će uspješnija od svih kampanja koje je do sada finansirao, recimo USAID, milionima, ako ne i desetinama miliona dolara. Doduše ne naših, već američkih poreskih obveznika.
Bulumenti bjelosvjetskih hohštaplera koji su u BiH stigli kao predstavnici stotina medjunarodnih organizacija što su dobile zadatak da realiziraju finansijsku i svaku drugu pomoć međunarodne zajednice, odgovara da što duže Bosnu i Hercegovinu drže u ekonomskom ropstvu. Nikada nisu bolje živjeli i nikada nisu više zarađivali nego danas. I zato im ne odgovara bilo šta što će ovu napaćenu zemlju izvesti na zelenu granu.
Dakle, kampanja je bila potrebna, kreativno je dobro postavljena i ne može joj se dati nikakva primjedba. Sada je na domaćim proizvođačima da je podrže (neki su to već učinili), kako bi što duže trajala. Domaća poduzeća bi, ako ništa iz higijenskih razloga, trebala učestvovati u njoj finansirajući što više medijskih objava.
Sve čestitke ministru Jerki Ivankoviću Lijanoviću i pitanje ostalim ministrima u federalnoj vladi: Šta vi čekate? Zar ne bi Ministarstvo kulture i sporta trebalo pokrenuti kampanju koja bi stvorila okruženje za uspješniji razvoju kulture i sporta? Na cestama svakog dana u saobraćajnim nesrećama pogine nekoliko ljudi. Nije li to razlog da ministar prometa i komunikacija pokrene kampanju za podizanje saobraćajne kulture i sigurnosti u prometu? Šta bi falilo ministru industrije i energetike da pokrene kampanju koja bi vodila ka razvoju industrije. Sve studije koje su rađene govore da je budućnost BH ekonomije u malim i srednijm poduzećima. Još nisam vidio da je Ministarstvo za razvoj, poduzetništvo i obrt realiziralo kampanju čiji bi cilj bio stvaranje pozitivnog okruženja za razvoj poduzetništva i poduzetničke kulture. I tako redom.
Jedan moj prijatelj ima običaj da kaže: Nije rupa ni u peti, ni u planeti – postoji samo rupa u pameti. Tu je problem!
Video kampanje: http://www.youtube.com/watch?v=cjPsqN7jVPE&feature=player_embedded