Drugi jezik na kojem je dostupan ovaj članak: English
Razgovarala: Asja Dupanović
Saša Droftina mlada je voditeljica projekata u ljubljanskoj agenciji Luna \TBWA. Ima 30 godina, studirala je na Fakultetu društvenih nauka u Ljubljani, na odsjeku za medije i komunikaciju i, između ostalog, ona je djevojka sa izuzetnim people skills. U Luni regionalno vodi klijenta Pivovarna Laško Union (brend Laško), koji je nedavno osvojio nagradu Euro Effie. Uživa u organizaciji različitih internih događaja i malih iznanađenja za ostale lunatike.
MM: Studirala si medije i komunikacije. Odakle potiče tvoj interes za to područje?
Saša Droftina: Interes za ovo područje zapravo proizlazi iz mog interesa za više različitih područja. U periodu upisa na fakultet pratila sam sve, od mode, dizajna, umjetnosti, pisanja, videa, fotografije, psihologije. Tada mi se činilo da je ovaj studij nešto što će mi omogućiti proučavanje različitih polja i kasnije omogućiti da se zaposlim na nizu različitih mjesta.
MM: Sa svojom univerzitetskom diplomom i mogla si se zaposliti na više mjesta. Zašto si odabrala baš oglašivačku agenciju i zašto baš Lunu?
Saša Droftina: Nakon godinu dana studija, znala sam da želim raditi u oglašavanju. Osjećala sam da ću tako biti u kontaktu sa svim gore navedenim područjima. Kreiranje oglasa djelovalo mi je kao prava umjetnost, a kreativci neka vrsta rock zvijezda. I danas se živo sjećam svoje prve posjete SOF-u tokom studija i emocija koje su me obuzimale dok sam šetala među kremom reklamne industrije i slušala njihova predavanja. Tada sam sebi rekla: “Kad odrastem, biću kreativna direktorica neke od reklamnih agencija.” Moja odlučnost bila je toliko velika da sam bila spremna preuzeti bilo kakvu ulogu, samo da postanem dio tog „kruga“. U zadnjoj godini studija naišla sam na oglas za posao na recepciji agencije Luna \TBWA i to je bio početak mog sada osmogodišnjeg putovanja. Putokazi su me usmjerili malo drugačije nego što sam to nekada zamišljala. Sa recepcije sam se ubrzo preselila među projektne asistente, a sada sam voditeljica projekata. I sjajnim mi se čini da sam započela tamo gdje jesam. Taj proces tranzicije djelovao mi je sasvim prirodno i čini mi se da me Luna \TBWA nekako “odgojila” tj. formirala u voditeljicu projekata kakva sam danas.
MM: Nezaobilazna si karika u najvećim projektima agencije. Šta je u Luni tvoja uža specijalnost i ono u čemu si baš ti prava tata-mata?
Saša Droftina: Kolege mi često kažu da su to neke moje suptilne vještine i rekla bih da su upravu. Imam jako razvijenu empatiju koja mi pomaže u odnosima i sa klijentima i sa kolegama. Često primjećujem da riječi prenose jednu, a ton, mimika, pogled, drugu priču. Zbog osjećaja koji razvijem na osnovu neverbalnih poruka često donesem drugačiju odluku od one koju bih donijela da se fokusiram samo na riječi.
Druga stvar koja me karakteriše je moja posvećenost internim projektima. I onim velikim poput organizacije novogodišnje zabave, team buildinga, disruption day-a, ali i onim manjim poput organizacije malih iznenađenja za dan žena i sl. Ti projekti nisu dio moje svakodnevnice, niti su dio opisa mog posla, ali mi se čine podjednako važnima. Jedna od karakteristika koje Lunu razlikuju od drugih agencija je upravo ta naša agencijska kultura kojoj ove stvari sigurno doprinose.
MM: Šta su najveći svakodnevni izazovi tvoje pozicije voditeljice projekata? Kako se nosiš s njima?
Saša Droftina: Najveći izazov je usklađivanje sviju koji su uključeni u određeni projekat. Jednom sam čula da vođa projekata mora biti mnogo toga. Od vatrogasca, organizatora, psihologa, kreativca, mediatora, prodavača, prevodioca… Još uvijek se slažem s tim. Naime, na svakom projektu sarađujete sa velikim brojem različitih ljudi koji, iako bi svi željeli doći do istog cilja, ne bi uvijek da idu istim putem i istim prevoznim sredstvima. Tu nastupa vođa projekta, da ih sve ubaci u isti autobus i pobrine se da pravovremeno stignu do odredišta.
Drugi je izazov borba s vremenom i određivanje toga kada ćeš reći “dovoljno je”. Dovoljno je dobro. Dovoljno vremena si uložio. Dovoljno je za danas. Često se borim sa osjećajem da bih mogla uraditi još malo više, još malo bolje, možda malo drugačije, uložiti još sat vremena. S godinama, iskustvom i svim naučenim, postala sam bolja u ovome ali prostora za poboboljšanje još uvijek ima. Možda će se sve ovo malo promijeniti sada kada imam porodicu.
MM: Kakvi ti projekti predstavljaju najdraži izazov i zašto?
Saša Droftina: Najradije radim na dvije vrste projekata. Prvi su veliki i zahtjevni projekti, poput regionalnog upravljanja međunarodnim brendom Nissan i regionalnog vođenja brenda Laško, na čemu sam angažovana posljednjih godina. Ovo su zaista veliki i izazovni regionalni projekti, oni koji me najviše sekiraju i oduzimaju mi najviše sati sna. Ali daju mi bogatstvo neprocjenjivih novih spoznaja. Zbog takvih projekata, nakon osam godina rada u Luni \TBWA, mogu reći da mi ovaj posao i dalje predstavlja izazov, da još uvijek učim, rastem i prevazilazim svoje granice. Drugi su CSR projekti (poput projekta Heroji furaju u pidžamama). Projekti ove vrste su zahtjevniji s poslovnog vidika jer radite sa mnogo manjim budžetima i zato morate preuzeti malo više različitih uloga nego na drugim projektima. Oni su i zahtjevniji s komunikacijskog aspekta, jer je često riječ o temama koje teže privlače pažnju ljudi od nekih zabavnijih sadržaja. Ali ovi projekti vas ujedno i više ispunjavaju.
MM: Šta bi ti mijenjala i kako unaprijedila u relacijama klijent – agencija?
Saša Droftina: Teško je reći općenito šta bi promijenila u ovom odnosu, jer je odnos sa svakim od klijenata drugačiji. Ovo je posao s ljudima. Onoliko koliko se ljudi međusobno razlikuju, toliko se međusobno razlikuju i ti odnosi. Ali mogu reći šta bih željela da se promjeni u industriji – želim da se promijeni odnos prema pitchevima. Neplaćeni natječaji, na koje se poziva veliki broj agencija koje ulažu ogroman broj (neplaćenih) sati u razvoj novih strategija i kreativnih konepata počeli su se u ovoj industriji podrazumijevati, što mislim da nije ok. Čak i ako zanemarimo ovaj aspekt, mislim da prečesto mijenjanje agencije za posljedicu ima lošije rezultate i difuznu komunikaciju koja ne slijedi jednu zajedničku strategiju brenda. Najbolje kampanje i dobri poslovni rezultati najčešće su posljedica dobrog partnerskog odnosa između klijenta i agencije. Što više informacija ima o robnoj marki i poslovanju kompanije, to bolju kampanju agencija može osmisliti. Tako nešto mogu donijeti samo godine saradnje. Moglo bi se reći da nakon nekoliko godina agencija i klijent postaju poput starog bračnog para koji nema šta više za reći, koji nakon toliko godina ponavlja samo iste, već mnogo puta ispričane priče. No nije nužno tako. Mogu biti stari bračni par koji tačno zna šta je najbolje za drugog partnera, a da se to ni ne izgovori.
MM: Kao kreatori komunikacije, u ovoj industriji imamo izuzetnu moć uticaja na živote pojedinaca i cijelih društava. Sa tom moći dolazi i velika odgovornost da djelujemo u pravcu pozitivnih promjena. Kako ti kao mlada liderka ove industrije vidiš da ona može postati dio nekih rješenja, više angažovati tvoje i talente tvojih vršnjaka u smjeru kolektivnog dobra?
Saša Droftina: (Pre)često se dešava da institucije koje rade za dobrobit društva nemaju sredstava za adekvatnu komunikaciju, pa njihove kampanje dopiru do daleko manjeg broja ljudi nego što bi to bilo kada bi imale agenciju koja bi im pomogla. Svjesna sam da živimo u svijetu u kojem ne možemo samo raditi pro bono projekte ukoliko želimo opstati, ali godišnje možemo podržati barem jedan u koji zaista vjerujemo. U Luni \TBWA slijedimo tu filozofiju i već nekoliko godina vrlo uspješno sarađujemo na projektima Heroji furaju u pidžamama i Petarde, ne hvala.
MM: Kada tvoje slobodno vrijeme nije fokusirano na sinčića Oskara, kako se opuštaš, štra radiš kada imaš priliku uraditi nešto baš za sebe?
Saša Droftina: Trenutno sam na porodiljskom i zaista svo svoje vrijeme provodim oko i sa Oskarom. Vrijeme za mene samu trenutno znači – dobra kafa, dobra knjiga, tišina. I san ;)
