Piše: Una Bejtović, Bejtović Communications
Dok udarac pandemije još na nekim mjestima zemaljske kugle dobro boli, polako izlazimo iz svojih utvrda i ispitujemo je li zrak čist za nove poslovne i životne poduhvate. Neke industrije poput turizma i ugostiteljstva zadobile su potpuno neočekivan i fatalan udarac i ni najveći stručnjaci ne mogu sa sigurnošću tvrditi koliko će trebati za njihov oporavak, a nekima je kao online prodaji ovo sve dobro došlo. Čini se kako je u svijetu komunikacija sve otišlo online, u famozni digital. Ipak, opet je na izvoru svega – priča i više nego ikad su važni izvori i njihov kredibilitet.
Kriza je odlična prilika za repozicioniranje odnosa s javnošću kao struke koja je, prema jednoj od mojih omiljenih definicija Sam Blacka “umjetnost i znanje kojim se, kroz uzajamno razumijevanje utemeljeno na istinitom i potpunom obavještavanju, postiže harmonija s okolinom“. Taj put najčešće vodi preko tehnike koja je u javnosti najvidljivija pa je nekad, pogrešno, potpuno poistovjećuju sa samim odnosima s javnošću a to su – odnosi s medijima. Jer, kako se kaže, ako nije bilo u medijima kao da nije i bilo.
Tokom skoro dvije decenije u PR-u kojima je prethodila decenija u medijima, svakodnevno se srećem sa klijentima koji ne nalaze pravi put za svoje priče do medija i najčešće nas angažuju upravo zbog toga. Kroz desetine radionica koje sam radila za druge projekte i klijente uviđam slične greške, pogrešne pretpostavke i nepoznavanje medija kao glavni problem u ovom procesu proaktivnih odnosa s medijima koji bi svaka ozbiljnija kompanija morala imati kontinuirano uspostavljen. Kompanije i PR-ovci/ke često optužuju medije da nisu kooperativni, da sve tretiraju kao marketing, a mediji PR-ove smatraju viškom jer im neprofesionalni predstavnici struke nerijetko budu prepreka do priče ili sagovornika/ice.
Zbog toga, a i zbog činjenice da je struka odnosa s javnošću nepravedno zanemarena kroz obrazovne programe zvaničnih institucija, a tek se nekolicina bavi neformalnom edukacijom, odlučili smo pokrenuti niz radionica u ovoj oblasti da podijelimo znanje i pomognemo proces profesionalizacije komunikacija u našoj zemlji. Radionica 19.06. imat će maksimalno šest (6) polaznika/ica i tokom jednog dana ćemo prvo teorijski obraditi odnose s medijima i „tajne“ saopštenja za javnost a onda kroz radionicu i napisati barem jedno, po uzoru na stotine koje nam mediji objavljuju svakodnevno već godinama.
Zašto saopštenje za javnost? Osim što ga smatraju „mitskim“ bićem i poistovjećuju također kompletnu struku sa vještinom njegovog pisanja, sjetim se kako mi je jednom prilikom čika Ekrem rekao: “Ja samo kad od vas dobijem saopštenje ne moram mu ništa mijenjati i mogu ga odmah objaviti!“ Zanemarujući činjenicu da mu svakodnevno stižu desetine mailova od drugih agencija i osoba koje se bave odnosima s javnošću, samo sam mu rekla „Ali, čika Ekreme, moja osnovna vokacija je profesorica književnosti i bosanskog jezika. Bilo bi me sramota da je drugačije!“. A činjenica je da mediji, nažalost, dobivaju loše napisana, nepismena saopštenja i da je pridržavanje elementarnog standarda kako to saopštenje treba izgledati mnogima velika nepoznanica. Eto, zato i radionica o „tajnama“ saopštenja za javnost.
Zato, pravo je vrijeme da ovo prividno zatišje u komunikacijskim aktivnostima premostimo edukacijom i ulaganjem u sebe ili u svoje kadrove. Da konačno znamo napisati saopštenje za javnost i da uspostavimo proaktivne odnose s medijima kako bi nam bili saveznici u kreiranju i plasiranju sjajnih priča o našim kompanijama, proizvodima, projektima. Posebno onima koji trebaju mijenjati društvo na bolje.
A znanje je jedino što nam ostaje zauvijek! Dobrodošli!
Informacije i prijave na krilic@bejtovic.ba