Drugi jezik na kojem je dostupan ovaj članak: English
Piše: Ivan Brkljač
Skoro sam na TED-ovom Youtube kanalu odslušao odlično predavanje o jednom od najduže rađenih eksperimenata u ljudskoj istoriji. Trajao 75 godina, a tema istraživanja bila je “Šta čini dobar i dugačak život?”. Ispitivanje je započeto 1938. godine na uzorku od 724 muskarca iz Bostona, i narednih 75 godina su detaljno praćene životne priče svakog od njih. U ovom trenutku je oko šezdeset muškaraca iz originalne grupe i dalje živo i još uvek učestvuju u ispitivanju. Prepoučujem da poslušate ovo predavanje jer za nekih 13 minuta otkriva jednu jedinu korelaciju kao ključ srećnog i dugovečnog života. “Dobri međuljudski odnosi nas čine srećnijim i zdravijim. Tačka.”. Bez obzira na količinu stečenog novca, društveni stalež, nivo holesterola, generalno zdravstveno stanje – ljudi koji su imali dobre brakove, dobre prijateljske i porodične odnose i bili prihvaćeni u svojoj zajednici, su živeli duže i bolje.
Mnogo skorije Forbs magazin je objavio članak o jednom kraćem, ali dosta opsežnijem ispitivanju usmerenom ka mladim ljudima i njihovim životnim aspiracijama. Tri životna cilja su apsolutno dominantna kod naše generacije: Novac, Slava i Status. Mladi su sve manje zainteresovani za politiku, kulturu, delovanje u lokalnoj zajednici i druge, takoreći, više ciljeve društva. Sa jedne strane, to je opravdano; političari su izneverili naše poverenje, a države su u mnogim slučajevima postale aparat opresivne, pohlepne finansijske elite. Kultura je, malo zahvaljujući nama, a više zahvaljujući sebi, spala na nivoe rijaliti šoua. Sa druge strane, glavni interesi omladine danas su isključivo sebični i mahom materijalni. Kategorizacija u društvu se svela na jednoslojno, “Ima para = uspešan/na”, a neretko taj “uspeh” prati i slava i status.
Iako je najneopipljiviji cilj, status zapravo ima najdublji i najrazorniji efekat na otuđivanje ove generacije, kako međusobno, tako i od zajednice. Zarad dobrog imidža naša genercija je počela da se prezentuje u lažnom svetlu, a društvene mreže su to omogućile na velikoj skali. Zbog toga se “kače slike” sa pozajmljenom odećom, iz izlaska koji jedva platimo, iz kola koja su često na rezervi, uz rečenice koje nisu naše. Kreiramo sliku o sebi kao da nikada ne jedemo paštetu, nikada nismo nenašminakni i uvek smo top raspoloženi. Jer upravo taj lažni status nam onemogućava da dozvolimo ljudima da prodru dublje u naše živote, ispod te lažne površine, kako nas ne bi videli ogoljene i jadne, kako ne bi videli ljude u nama.
Upravo zarad statusa nesvesno pucamo sebi u nogu i uskraćujemo sebi iskrene odnose sa ljudima i, ako je verovati najdužem antroploškom eksperimentu sa početka priče, uskraćujemo sebi dugovečan i srećan život.
Zato je moj ovonedeljni CTA da upoznam svoje komšije. Ako je neko od vas imalo kao ja, zna za onaj kolenoskopski neprijatan osećaj kada sa komšijom uđete u lift. Sa druge strane, jedan drug sa sela mi je davno rekao “Komšija ti je najbliži rod”. Ja ću bar pokušati da kroz te lift-razgovore malo bolje upoznam svoj “najbliži rod”.
CTA – U marketingu postoji nešto što se zove “call to action”. To je poruka koju reklama prenosi potencijalnom kupcu i koja mu govori šta on treba nakon reklame da uradi (klikne, pozove, itd.) Moj CTA će biti nešto što ću nakon svakog bloga napisati, a odnosiće se na ono što ja želim da uradim da ne bih bio samo pasivni komentator koji ne radi ništa po pitanju o kom piše.