Piše: Ekrem Dupanović
Tokom prvomajskih praznika na Kopaoniku (Srbija) je održana konferencija Nova energija posvećena IT tehnologijama, startupima i svemu onome što predstavlja izazov za brži društveni i ekonomski razvoj Srbije i cijelog regiona. Ovom je konferencijom, koju su organizovali Color Press Grupa i Zoran Torbica, zaokružen proljetni ciklus festivala i konferencija u regiji. Sezona je počela sa Slovenskim oglašivačkim festivalom u Portorožu, nastavljena Danima komunikacija u Rovinju, slijedila je PRO.PR konferencija u Malinskoj na Krku i, sada, Nova energija. Organizatori svih ovih događaja su se silno trudili da privuku publiku iz susjednih zemalja, ali je to jedino uspjelo PRO.PR konferenciji i Danijelu Koletiću. Svi ostali vole da im se dođe, ali ne vole da odlaze u goste. Šteta! Na svim festivalima i konferencijama je bilo mnogo odličnih predavača i tema, masa ljudi za networking, ali džaba. Istrči se samo preko granice radi nekog pitcha ili sitnog posla i onda brže bolje trči nazad u svoje dvorište i brani ono što si stekao i osvojio.
Na Novoj energiji je bilo oko hiljadu ljudi. Sto predavača i učesnika panela i 900 onih koji su došli da čuju, nešto nauče, razmjene iskustvo, steknu nova poznanstva i zabave se. Bila je to odlična konferencija, možda bi se čak i malo »siromašnijim« programom lakše vladalo jer su se paralelno odvijala neka predavanja za koja se čovjek teško mogao odlučiti koje da ode slušati.
Nova energija? Da! Svih 365 dana u godini. Potrebna je Srbiji isto onoliko koliko i Sloveniji, Hrvatskoj, Bosni i Hercegovini, Crnoj Gori i Makedoniji. Potrebna je Balkanu, Evropi i cijelom svijetu. Gdje god se okreneš ratovi, prirodne katastrofe, nesreće.
Ne možemo rješavati globalne probleme, ali ako pokušamo udahnuti novu energiju regionu, učinit ćemo golemu stvar. Na Kopaoniku je bilo hiljadu ljudi. Oni više nisu problem, njih je virus već opalio. Svako je od njih, siguran sam, »zarazu« prenio na članove svoje porodice, kolege s posla i po kojeg prijatelja kojem je s oduševljenjem pričao šta je sve čuo i naučio, koga je sve upoznao i kako se, povrh svega, dobro zabavio na žurkama koje su organizirane svako veče. Dakle, svaki od učesnika Nove energije je strast prenio na barem dvadesetak ljudi. Ja sam čak juče i doktoru, dok mi je vadio vodu iz koljena, pričao o tome kako mi je bilo na Kopaoniku. Rekao mi je da je nova energija neophodna i zdravstvu i da ga podsjetim iduće godine, vjerovatno će nam se pridružiti. Dakle, ako svako ‘zarazi’ dvadeset ljudi, to znači da nas već danas ima dvadeset hiljada. Malo li nas je? Za dvije tri godine moglo bi nas biti taman za jednu efikasnu revoluciju koja će naše živote iz temelja promijeniti na bolje, a region učiniti jednim od najpoželjnijih mjesta. Moramo samo raditi svakog dana, a prvog se maja okupljati na Kopaoniku da podvučemo crtu, vidimo dokle smo došli i postavimo ciljeve za narednu godinu.
Niko nije uradio rangiranje predavanja i panela, ali su se po posjećenosti i odličnim reakcijama publike barem tri predavanja, po mom mišljenju, izdvojila. Ona što su ih održali Lazar Džamić, Branimir Brkljač i Ivan Stanković. Bane je u svom predavanju kazao: »U tržišnoj komunikaciji ubeđivanje više ne pomaže. Važno je steći poverenje, a poverenje je kao ljubav – prvo mora da se oseti pre nego što se dogodi!« Na Kopaoniku niko nikoga nije ni u šta ubjeđivao. Svi smo mi jedinstveni u tome da nam je potrebna Nova energija. Vladalo je povjerenje, ljudi su nesebično dijelili znanje i iskstvo kao svoj najveći kapital.
Što se mene tiče, ja sam se takođe s Kopaonika vratio pun novih znanja o društvenim mrežama i digitalnim medijima i bogatiji za nekoliko izuzetnih poznanstava. Prvi dogovoreni sastanak, odmah po dolasku na Kopaonik, imao sam sa Milicom Marković koja vodi korporativne komunikacije u agenciji Direct Media. Razgovarali smo o našoj saradnji. Ja sam bio jako zadovoljan činjenicom da se agencija DM konačno počela otvarati prema javnosti, a Milica našom spremnošću da razumijemo položaj Direct Medije na tržištu i kreiramo vrlo otvorenu saradnju. Milica me upoznala sa Aleksandrom Radujko, direktoricom New Media Team-a koji, između ostalog, vodi odnose s javnostima Novaka Đokovića.
Pravo iznenađenje za mene je bilo kada sam upoznao Kristinu Ercegović koja je moderirala panel na kojem sam učestvovao. Kristina je vrlo uspješna poduzetnica, vodi svoju firmu Zaokret, savjetuje male poduzetnike, pomaže im da budu uspješni u svom poslu. Kristina je zaštitila svoj projekt Business Cafe, proširila ga na zemlje regije i sada počinje da ga, kao licencu, plasira na globalno tržište. Puna je ideja. Uspio sam je motivirati da napravi poslovni model Media Marketinga po kojem bismo mogli i mi biti uspješniji. Zajedno sa Kristinom, na prvom sastanku na kojem smo dogovarali kako bi trebao izgledati naš panel, upoznao sam Maju Mačković i Sandru Simonović. Sa Sandrom sam već sarađivao, na Kopaoniku smo se i formalno upoznali, ali Maja je bila nešto sasvim novo. U prvoj smo se rečenici našli jer ja volim kuhati, a Maji je kuhanje profesija. Vodi kuhinju obiteljskog restorana na Hvaru i juniorsku kulinarsku reprezentaciju Hrvatske. Maja kaže kako nova energija dolazi i prolazi kroz usta. Slažem se sa njom.
Poslije tri mjeseca ponovo sam se družio s Lazarom Džamićem. Ne toliko, koliko smo možda obojica željeli, jer je Lazar iz Londona na Kopaonik došao sa kompletnom porodicom, a kako su kod njega i Dane djeca uvijek na prvom mjestu, tako je svo slobodno vrijeme bilo posvećeno njima. Obzirom da smo obojica ranoranioci, dogovorili smo se da pijemo kafu u nedjelju ujutro u sedam sati. Lazar radi u Googlu, ali ta priča nije za javnost jer su takva pravila kompanije. A žao mi je da ne smijem o tome ništa napisati. Negdje oko osam sati nam se pridružio i Bane Brkljač. Onda smo zapodjenuli razgovor o Mokrinu i Banetovoj Kući na ravnom bregu. Znate ono: „Ako imate ideju veliku k’o kuća, mi imamo kuću za vas!“ U Mokrinu organizujemo Novu Balkansku Akademiju koja nije nastala na Novoj energiji, ali može biti njen vrlo važan akcelerator. Kada smo početkom godine formirali Senat Akademije, Lazar je prihvatio da bude dekan modula za Storytelling tako da smo sad na Kopaoniku brusili taj dio priče.
Bilo je još mnogo zanimljivih susreta i razgovora, ali da bih o njima pisao, trebalo bi mnogo prostora.
Robert i Zoran su, odmah nakon završetka konferencije svim predavačima i panelistima poslali mail sa riječima zahvalnosti za doprinos uspjehu Nove energije. Kako je poslat grupni mail, tako sam mogao vidjeti i sve odgovore koji su im odaslati. Bez izuzetka sve su to bili izrazi zadovoljstva i zahvalnosti za poziv da učestvuju na konferenciji. Ponovo ću citirati Baneta Brkljača (već sam to učinio i u naslovu) koji je najbolje sažeo utiske što su ih svi ponijeli s Kopaonika:
Originalno iskustvo!
Zarazna inspiracija!
Jedinstven networking!
Hvala!