Žozef-Ivan Lončar, osnivač i glavni urednik časopisa Taboo, uputio je juče, 25. decembra, pismo svim dosadašnjim dobitnicima Nagrade za životno delo koju svake godine, povodom Dana propagandista Srbije, dodjeljuje UEPS, Udruženje za tržišne komunikacije Srbije.
Lončar je prvi dobitnik ove nagrade koja važi za najprestižniju nagradu što je dodjeljuje marketinška struka Srbije. Tada, kada je ŽIL dobio nagradu (1992), a i narednih desetak godina, nagrada je nosila ime Čedomira Džombe. Kada je Džombino ime brisano iz naziva Nagrade za životno delo, Žozef-Ivan Lončar je, u znak protesta, vratio nagradu, nakon 40 godina se ispisao iz članstva Udruženja ekonomskih propagandista Srbije (kako se tada zvalo) i, iz svojih zvaničnih biografskih podataka, trajno izbrisao podatak da je 1992. godine dobio Nagradu za životno delo.
U cjelosti objavljujemo sadržaj pisma.
Poštovani dosadašnji laureati Nagrade UEPS-a za životno delo,
Na današnji sveti dan, želim da vam kažem koliko sam tužan što niste stigli, umeli ili hteli, da reagujete na moje pismo predsednici UEPS-a koje sam uputio 5. ovog meseca.
Ako je i bilo neke reakcije (meni nepoznatog sadržaja), onda je ona, verovatno, uticala da danas, kao medij, ne budemo pozvani da “otpratimo” godišnji događaj UEPS-a. Samim tim smo onemogućeni da izvršimo svoju medijsku dužnost, ali i da iskažemo dužno i očekivano poštovanje prema struci i njenoj ulozi. Deset godina bili smo, kakvi-takvi, hroničari pojedinih aktivnosti UEPS-a. Neko je, očito je, doneo odluku da to ne treba više da radimo! Tuđa volja – za nas zapovest
Očito je da se polako rastajemo i udaljavamo jedni od drugih. Ali ne baš kao ljudi, u ljubavi i s međusobnim uvažavanjem. Kao da je prisutan neki drugi metod za koji sam bio ubeđen da je svima nama stran.
Danas, kada bi trebalo da se veselim podvlačeći svojevrsnu crtu mog života, uspeha i promašaja, Scila i Haribdi s kojima sam bio suočen, moguće je da izvlačim neke pogrešne zaključke.
Analogno takvom zaključku (ne kažem da je ispravan način tumačenja i reagovanja), doneo sam odluku da sutra ne prisustvujem ni na velikom jubileju – obeležavanju dvadesetogodišnice IAA kojem sam dao 31 godinu svog života i rada, odnosno 28 godina redovnog članstva s uredno izmirenim godišnjim članarinama svih godina. (Siguran sam da pamtite da sam, u datom trenutku, bio jedan od 73 članova IAA na kugli zemaljskoj nagrađen jubilanom medaljom IAA 25. O crvenoj znački za zasluge koju sam s odgovornošću i ličnim zadovoljstvom preneo na rever Miše Lukića na Marketinškom događaju 2010. godine, neću ni da govorim.)
Duboko me vređa noseći slogan Život ili reklama kao naziv manifestacije. IAA i njegovi vodeći članovi uvek su se ponosili sjajnim koncepcionerima, teksterima, vođama projekata koji su svojim kampanjama izazivali divljenje sveta – i profesionalnih krugova i javnosti uopšte.
Izbor termina “reklama” u sloganu manifestacije nije slučajan. I mnogi od vas ga koristite. Problem je u tome što se IAA ne bavi reklamom!
Posle dvadeset godina postojanja IAA na ovim prostorima to je, za mene lično, poražavajuće saznanje.
Žalim što mnoge stvari poprimaju neželjene tokove.
Pozdravljam vas, upućujući vam najlepše želje i pozdrave povodom predstojećih novogodišnjih i božićnih praznika. Mnogi među vama ste zaslužni penzioneri, siguran sam, ponosni na svoju prošlost. I ja sam uveren da time treba da se ponosite.
Još uvek aktivnim želim mnoge poslovne uspehe i verifikacije dostojnih života.
Žozef-Ivan Lončar