Piše: Ekrem Dupanović
Na projektu Vrijeme promjena nije se više ništa uzbudljivo događalo. Reforme su počele usporavati, dinar je izgubio konvertibilnost, inflacija je počela svakodnevno rasti, ekonomska i društvena kriza je bila sve dublja.
Savez reformskih snaga pa i još promocija na Kozari
Ante Marković je osnovao svoju političku stranku ne bi li stvorio snagu koja će spriječiti raspad Jugoslavije. Darko Marin nas je pozvao na Brdo kod Kranja radi dogovora o preuzimanju projekta promocije nove političke stranke koja je trebala izaći na izbore. Otišli smo na taj sastanak.
Marin je kazao kako će se stranka zvati Savez reformskih snaga. Prvi je reagovao Goran kazavši kako je to jako loš i nekreativan naziv. Narodu u Jugoslaviji je dosta propalih reformi (i prije, šezdesetih i sedamdesetih godina, provođene su reforme koje nisu dale nikakve rezultate). Marin je kazao kako je to definitivna odluka Ante Markovića i da mi na to ne možemo uticati. Ali kad je kazao da će Marković osnivanje stranke objaviti na jednom mitingu na Kozari, na kojem će govoriti, bilo nam je jasno da od pobjede na izborima neće biti ništa, ili barem neće biti ostvareni oni rezultati koje smo svi priželjkivali. Mi smo željeli da Ante Marković pobijedi na tim izborima i nastavi voditi Jugoslaviju ka ekonomskom i društvenom boljitku. Nikako se nismo slagali s Kozarom, ali i za to je Marin kazao da je definitivna odluka.
Marković nije imao vremena za nas, a mi nismo imali volje da radimo za njega
Republike su se počele zatvarati u svoje okvire i svaka je od njih uporno tražila svoj identitet, posebno Slovenija koja je, između ostalog, insistirala i na ravnopravnosti slovenskog jezika u jugoslovenskom parlamentu. Zbog toga smo predložili da se komunikacijska strategija nove političke partije prilagodi svakoj republici. Predlagali smo da Antu Markovića za izborne plakate fotografišemo u svakoj od republika na mjestu koje izaziva pozitivne emocije glasača. Smatrali smo to neophodnim. I spotove smo željeli snimati na isti način. Marin je to odbio uz obrazloženje da Marković to neće prihvatiti jer za to nema vremena. Tog trenutka nam je bilo jasno da se ide „grlom u jagode“, da nećemo imati mogućnosti da napravimo ozbiljnu i kreativnu izbornu kampanju. Goran je kazao da mi pod takvim uslovima nismo spremni raditi na tom projektu. Darko Marin koji je, da podsjetim, tada bio ministar za iformisanje, a sada i Markovićev čovjek za odnose s javnošću i promociju, je insistirao, ali je naša odluka bila definitivna. Nismo željeli biti fizički radnici koji će samo izvršavati zadatke koje je neko drugi definirao i osmislio. Kao ozbiljna agencija tražili smo odriješene ruke i punu slobodu u kreiranju komunikacijske strategije. Sastanak je tako završen, a time i naša saradnja sa Saveznim izvršnim vijećem na projektu ekonomskih i društvenih reformi Jugoslavije.
Protuzakonita privatizacija državnog vlasništva
Nakon sastanka sami smo otišli na ručak. Bili smo iznenađeni, posebno činjenicom da je Marin kazao kako će program Saveza reformskih snaga biti dokument o ekonomskim i društvenim reformama. Time je Ante Marković potpuno privatizirao dokumente koji su bili u vlasništvu jugoslovenske vlade, odnosno svih republika i pokrajina. Reforme nisu bile proizvod Markovićeve pameti da bi ih mogao samtrati svojim privatnim vlasništvom. Njegova pamet, ili pamet njegove vlade je bila u tome da su našlči najbolje ljude u svijetu koji su to znali uraditi i koji su za to, sasvim normalno, naplatili visoke honorare. Jeffrey Sax je osmislio konvertibilni dinar i to naplatio milion maraka. OK, nije to veliki novac za projekat koji će spasiti monetarni sistem jedne zemlje, ali ga nije Ante Marković platio iz svog vlastitog džepa, već iz saveznog budžeta. Ako ga je htio koristiti kao svoj program u političkoj promociji, trebao ga je otkupiti od onoga koje bio vlasnik, a vlasnik je bilo Savezno izvršno vijeće.
Jacques Seguela i Fransoa Mitterandt
Dok sam se vraćao kolima za Sarajevo sjetio sam se prezentacije kojoj sam prisustvovao u Portorožu na Jugoslovenskom festivalu tržišnih komunikacija. Prezentaciju je imao Jacques Seguela, kreativni direktor agencije Euro RSCG iz Pariza. Bio je kreativni direktor u kampanji za drugi predsjednički mandat Fransoa Mitterandta. Malo ko je tada davao Mitterandtu ozbiljne šanse na izborima. Ja ne volim Mitterandta, ali je kampanja bila savršena. Ne volim ga zato što je izvarao Sarajevo i Sarajlije na početku rata. Kada su UN trebale glasati o rezoluciji da se Sarajevo silom deblokira, Mitterandt je došao u Sarajevo, prošetao ulicama, primio povelju počasnog građanina i vratio se u Pariz. Time je zapravo, na početku rata, kada je malo ko znao šta se ovdje događa, demantovao tvrdnje kako je Sarajevo blokiran grad. Zbog Mitteranda će Sarajevo ostati u blokadi naredne četiri godine i na njega će svakodnevno s brda biti ispaljivano na hiljade granata koje će ubiti preko 12.000 građana. Kada su shvatili da su prevareni, građani Sarajeva su pred cjelokupnom svjetskom javnošću opalili šamar francuskom predsjedniku – tražili su mu da vrati povelju počasnog građanina.
Ali, vratimo se kampanji. Seguela je osmislio slogan Tiha snaga koji Mitteranda predstavlja tihim i mirnim čovjekom goleme snage, to je bilo ono što je Francuskoj trebalo. Snimili su sa Mitterandom nekoliko stotina slajdova u raznim krajevima Francuske i odabrali slajd koji ide na izborni plakat. Seguela je dao dizajnerima zadatak da pripreme sve za štampu i otišao na spavanje. Nikako nije mogao da zaspe, nešto ga je mučilo, ali nije znao šta. Negdje iza ponoći su mu se upalile lampice. Odabrali su potpuno pogrešan slajd za plakat. Slogan Tiha snaga nikako nije komunicirao s pozadinom kojom je dominirala teška industrija. Trebali su mu francuski vinogradi, nešto mnogo mirnije, nježnije i pitomije. Znao je da moraju zamijeniti slajd prije jutarnjeg početka štampe. Kako to nije smio uraditi bez Mitterandove saglasnosti, nazvao je Jelisejsku palatu. Tražio je da probude Predsjednika kako bio mogao razgovarati sa njim. Mitterand se uskoro javio, Seguela mu je objasni o čemu se radi i molio ga da ga primi da mu pokaže novi slajd. Predsjednik ga je primio, saglasio se, plakat je krenuo na vrijeme u štampu i Mitterand je uvjerljivo pobijedio na izborima. Možete zamisliti koja je snaga kreativnog direktora kampanje kad može probuditi francuskog predsjednika u gluho doba noći.
Ali, Marković nije bio Mitterand.
Sidran, Bregović, Kusturica, Pejaković, Dodik…
Marković je oko sebe, u gotovo svim republikama i pokrajinama, okupio intelektualnu i društvenu elitu, poduzetnike, estradne zvijezde itd. U Bosni i Hercegovini su glavni promotori stranke bili glumac Josip Pejaković, pisac Abdulah Sidran, reditelj Emir Kusturica, Goran Bregović i Bijelo dugme, poduzetnik Milorad Dodik iz Laktaša, bilo je tu još mnogo kulturnjaka, sportista i businessmana. Kako sam sa svima njima bio ili prijatelj ili sam veoma cijenio to što rade, i sam sam se počeo paliti za Savez reformskih snaga. Bio je to zapravo jedini racionalan izlaz iz katastrofalne situacije. Svima je bilo jasno da ako pobijede stranke sa nacionalnim (da ne kažem nacionalističkim) izbornim programima, bit će krvi do koljena. I bilo je.
Kako su se izbori približavali i kako je rasla euforija, ja sam sve više bio ubijeđen u trijumfalan rezultat Saveza reformskih snaga. Sjećam se da sam, neposredno prije izbora, išao u Lozanu (Švajcarska) na sastanak sa Goranom i da sam se zadržao u Zagrebu radi ručka sa Božom Sušecom i Mićom Dušanovićem sa Hrvatske televizije. Nešto smo se dogovarali oko Svjetskog prvenstva u Atletici koje se te godine održavalo u Tokiju i za koje smo mi, od svih članica JRT-a, otkupili ekskluzivna marketinška prava. Kako su izbori bili nezaobilazna tema za ručkom, Božo me upitao kakve su moje prognoze za Bosnu. Prilično euforično sam mu odgovorio da će Marković zgaziti sve, da u kampanji učestvu Dugme, Sidran, Kusta, Josip itd. Božo mi je na to samo kazao: „Ti zaboravljaš da izbore dobija selo i da niko od tih, koje si nabrojao, nije miljenik nijednog seljaka. Ništa oni neće napraviti“.
Tako je i bilo. Savez reformskih snaga nije prešao izborni prag u parlamentu BiH, a i drugim republikama su mu izborni rezultati bili katastrofalno loši.
Sutra: Business Club Sarajevo