Piše: Ekrem Dupanović
Foto: Vučko, maskota XIV Zimskih olimpijskih igara Sarajevo 84
Zimske olimpijske igre Sarajevo 84 su bile, a i ostat će, najveći projekat u kojem sam učestvovao – osim što sam kreirao olimpijski marketing Radio-Sarajeva, blisko sam sarađivao i sa Organizacionim komitetom.
Negdje u proljeće 1983. godine, u posjetu Organizacionom komitetu ZOI 84 došao je Klaus Müller, direktor marketinga u Adidasu za cijeli svijet. Motivirani velikim, do tada najvećim ugovorom s Coca-Colom i još nekim velikim sponzorima, ljudi u marketingu ZOI 84 su očekivali veliko sponzorstvo i od Adidasa. Tipovali su na lidersku poziciju Adidasa u svjetskom sportu. Međutim, Adidas je znao kako se radi posao na zimskim igrama. Pošto je Adidas ponudio “samo” pola miliona maraka, što je bilo mnogo, mnogo manje nego je sarajevska marketinška ekipa očekivala, tako je direktor marketinga izjurio sa sastanka prilično nezadovoljan. Kako sam ja upravo tada prolazio hodnikom, zaustavio me i pitao mogu li ja ovog kokuza iz Adidasa odvesti na ručak. “Naravno,” odgovorio sam. Odveo sam Müllera u restoran Randevu, tada ubjedljivo najekskluzivniji restoran u Sarajevu. Odmah je rezervisao dva termina za večere u vrijeme Olimpijade. Ručak je prošao sjajno, više sam slušao nego govorio (moj loš engleski). To veče smo se ponovo našli u Randevuu na večeri, na kojoj nam se pridružila i moja supruga Vedrana, koja je tog dana sa Zlatorogom (Maribor, Slovenija), olimpijskim sponzorom, potpisala ugovor o realizaciji projekta Zvanične kozmetičke službe ZOI 84 sa kozmetičkim salonom u Olimpijskom selu. Poslije večere, Müller nas je pozvao da budemo njegovi gosti u Herzogenauerachu, sjedištu Adidasa što smo, naravno, prihvatili.
Nakon desetak dana, stigle su dvije avionske karte za Minhen. Otišli smo u Herzogenauerach, malo mjesto stotinjak kilometara udaljeno od Minhena, u kojem su se nalazile centrale dvije najveće svjetske kompanije u sportu – Adidasa i Pume. Dva najljuća konkurenta. Prvo su dva brata Dasler osnovali Adidas. Kad su se posvađali, Armin se odvojio i osnovao Pumu.
Vedrana i ja smo u Adidasu proveli dva nezaboravna dana. Obišao sam Adidasov muzej i još neke zanimljivosti. Naravno, obukli su nas od glave do pete i to “nekoliko” puta.
Müller je prije Olimpijade dolazio u Sarajevo još tri puta i svo vrijeme, izvan sastanaka u Organizacionom komitetu, provodili smo zajedno.
U novembru 1983. poslao mi je telex poruku u kojoj mi je predložio da pripremim projekat marketinga Adidasa u vrijeme Olimpijskih igara i za taj posao mi je ponudio vrlo primamljiv honorar.
Odmah sam se bacio na posao. Za sedam dana sam napisao projekat i dao da se prevede na engleski. Bio sam spreman za prezentaciju u Adidasu, maštajući kako ću ja njihovom marketingu prodati pamet o tome šta oni trebaju raditi na Zimskim igrama u Sarajevu. Kako sam samo bio naivan.
Moj je projekat bio baziran na pet ideja. Kada sam na sastanku u Herzogenauerachu predstavio prvu, Müller je hladno kazao kako ih to ne zanima. Druga, treća, četvrta, sve su redom odbijene. Počeo sam se osjećati neugodno i pored toga što sam bio siguran kako je peta ideja pobjedonosna i da će sigurno proći. U to doba u Sarajevu je izlazio prvi jugoslovenski tabloid AS koji je, sa svojih 300.000 primjeraka, bio najtiražniji list u cijeloj zemlji. Dogovorio sam se sa Džavidom Husićem, glavnim urednikom, da svakog dana za vrijeme Olimpijade AS izlazi u specijalnom izdanju na engleskom jeziku te da će se zvati AS ADIDAS. Čak smo i odštampali jednu naslovnu stranu da bih Mülleru pokazao kako će to izgledati. Nisam vodio računa o tome da je naslovnu stranu AS-a uvijek krasila jedna sexy fotografija atraktivne ženske. Na “probnoj” naslovnici bila je starleta s ogromnim grudima (naravno, bez grudnjaka). Nisam imao na umu još jednu činjenicu – da je u vrhu Adidasa sestra Horsta Daslera, Keti Dasler, koja ima preko 70 godina. Kada sam sve objasnio Mülleru i trijumfalno mu pokazao uzorak naslovne strane, samo je zgužvao i kazao: “Gospodine Dupanoviću, kada bi gospođa Keti Dasler vidjela naš logo pored ovih grudi, svi bismo trenutno dobili otkaz”. Tada je otkrio karte. Reče da oni jako dobro znaju kako se radi marketing na Zimskim olimpijskim igrama. Objasnio je kako na velikim takmičenjima sve dobro funkcioniše dok takmikčenje ne krene te da se tad, u pravilu, počinje urušavati sistem organizacije i nastaju problemi, a oni ih u Sarajevu ne bi željeli imati. “Gospodine Dupanoviću, u vrijeme mojih boravaka u Sarajevu vidio sam da dobro komunicirate unutar Organizacionog komiteta. Da li biste bili ljubazni da nam budete od pomoći, ukoliko budemo imali nekih problema?” Odgovorio sam potvrdno i shvatio da je honorar, koji sam dobio prije sastanka, zbog toga.
Adidas je u Sarajevu imao dva “problema” za koje su me zamolili da im pomognem. Prvi je bio da su u Press centru željeli postaviti plakat kojim obavještavaju sve novinare o nagradnoj igri u kojoj nagrađuju one novinare koji pogode koliko će koja zemlja osvojiti medalja. To sam riješio odmah. Drugo, zamolili su me da na večeru u njihov hospitality centar, koji je bio smješten u zgradi Likovne akademije, pozovem kamermane koji na Igmanu rade prenose takmičenja u nordijskim disciplinama. I to sam riješio. TV ekipa s Igmana, koja je brojala 57 ljudi, lijepo se provela i svi su mi bili zahvalni zbog toga, ali i zbog torbi punih opreme koje su ih čekale kod izlaza. Kada sam narednih dana gledao prenose sa Igmana, kamera je najčešće na startu polazila od cipela i Adidasova tri lista pa prema gore. Mnogo godina kasnije prvi put ću se sresti s pojmom gerila marketinga. Nije li ovo bilo to?
Operacija Adidas je bila do kraja uspješna.
Sarajevo je olimpijsku zastavu predalo Calgaryu, slijedećem domaćinu čija je brojna delegacija prisustvovala sarajevskoj olimpijadi i učila kako se organizuju Igre, pošto su to bile najbolje zimske igre u istoriji olimpijskih igara. Zahvaljujući se Sarajevu na podršci, Calgary je odlučio u vrijeme “svojih” igara organizirati veliku izložbu Sarajeva. Izvršni odbor grada je mene zadužio da radim na tom projektu te sam tim povodom bio sedam dana u Calgaryu kako bih našao prostor i dogovorio sa domaćinima detalje izložbe. Par mjeseci prije igara u Calgaryu nazvala me Heidi Graf iz Adidasa, zamjenica Klausa Müllera, ponudivši mi da se priključim Adidasovom timu u Calgaryu pošto je saznala da radim na organizaciji izložbe. Prihvatio sam, ali do realizacije tog dogovora nije došlo. Mjesec dana prije Igara Calgary ‘88 ,Vedrana je rodila našeg sina Filipa (5. januar 1988). Kako je porođaj obavljen carskim rezom, nastali su manji zdravstveni problemi. Odlučio sam da odustanem od odlaska u Kanadu. Bojao sam se da se nešto ne iskomplikuje i da joj budem potreban, a Kanada i nije baš tu odmah iza ugla. Obavijestio sam Heidi da odustajem. Tri dana nakon toga, DHL-ov kurir mi je donio Adidasov paket – tene i trenerku broj “0” za Filipa.