Piše: Ejub Kučuk, Chairman/CEO MITA Group Sarajevo
Interesantne su bile prve sedmice maja. Među mnogobrojnim putovanjima koja sam imao radi organizacije međunarodnog projekta kojeg lansiramo, isplanirao sam i posjete Twittomaniji, u Novom Vinodolskom i Danima komunikacija, u Rovinju. I nisam pogriješio.
Twittomanija me iznenadila brojem predavanja, ozbiljnošću u organizaciji, prisustvom poznatih imena iz regije u oblasti PR-a i društvenih medija koje su okupili na konferenciji… Više od svega iznenadila me pozitivnim razmišljanjem ljudi zaljubljenih u posao koji rade, iako se još uvijek radi o “niskoakumulativnoj” grani oglašavanja. Malo zbog planova koje imam, malo zbog sunca i 600 dragih i pozitivnih ljudi, Twittomanija me je bacila u svijet sanjarenja i vratila dvadesetak godina unazad samim počecima moje karijere, kada nas je većina radila ovaj posao iz ljubavi.
Par dana nakon Twittomanije počeli su Dani komunikacija. Hrvatski festival kojim su spojeni IdejaX i Effie Awards Croatia ove godine je organiziran u hotelu Lone-Rovinj, što je iskreno mnogo bolji izbor od Umaga prošle godine. Velika sam očekivanja imao pamteći fenomenalna predavanja iz 2012. i nagrađene radove. Već tada mi je bilo jako teško slušati kako vodeća imena iz regionalnog oglašavanja, čak i dok primaju nagrade, govore o krizi i njenom uticaju na poslovanje agencija. Godina 2013. samo je produbila tu depresiju. Mislim da je bilo barem 40 odsto manje prijavljenih radova, vidi se značajan pad kvaliteta radova, a u mnogo kategorija na oba natjecanja nije bilo nagrađenih radova… No, ono što mi je najviše zasmetalo je atmosfera. Nekih od najvećih agencija uopće nema već drugu godinu među nagrađenim, nema ih ni u publici, a predavanja su ove godine bila depresivna koliko i situacija u glavama vodećih ljudi oglašavanja u Hrvatskoj. Ništa drugačiji nisu bili ni privatni razgovori s nekim od najboljih regionalnih profesionalaca i direktora velikih agencija. Glavne teme su bile kriza, pad budžeta, klijenti koji ne razumiju poslovanje, izostanak bilo kakve želje da se promjene, kojima svakodnevno svjedoče, prihvate, a u skladu s njima da se prilagodi i promjeni poslovni model.
Ono što moram priznati Danima komunikacija je da nisu odustali kao što smo to učinili mi u BiH. I dalje, na veoma visokom nivou, organiziraju festival, druže se, pokušavaju pokazati svoje radove i dobiti priznanje koje ne znači materijalnu korist, ali izuzetno mnogo znači za svakodnevnu borbu u kreiranju novih ideja i reklamnih kampanja. Predavanja najčešće slušaju oni koji najviše znaju i kojima najmanje trebaju. I zato im čestitam!
A što se tiče nas iz BiH, posjećujući različite festivale, konferencije i seminare u regiji primjetio sam da nema naših stručnjaka. Možda segmentirano, s vremena na vrijeme, nekoga sretnem, ali to je više izuzetak nego pravilo. Slobodni zaključak može biti da smo previše pametni, previše sposobni, da smo ispred regije po znanju i prihvatanju novih tehnologija, da je tržište jedno od najrazvijenijih u svijetu… Ili je, možda, potpuno suprotno? Kako god bilo, mene su nova poznanstva i nova saznanja duhovno i profesionalno obogatila. I pozitivne i negativne stvari koje sam čuo omogućile su da posložim kockice u glavi i dopunim strategiju razvoja agencije. Radujem se unaprijed novim konferencijama, novim druženjima i novim saznanjima. Jer bez toga, razvoj je nemoguć, a ljubav se pretvara u računovodstvo.