Kako sam često o tome pisao, ipak osjetim da neke stvari treba ponoviti jer vidim da ljudi na terenu, ali i neki koji se bave internetom kao primarnim medijem, nikako ne uočavaju razlike.
Veliki broj lokalnih kompanija, ali i političkih stranaka, razmišlja ovako :
„Facebook je primarna društvena mreža na kojoj je u BiH, po zadnjim statistikama, oko milion i po ljudi. To je odlična baza i odličan komunikacijski alat, s druge strane je neki minorni twitter na kojem je maksimalno 20.000 ljudi u BiH i zbog te cifre se nikako ne treba njime baviti.“
Kada se u modernom i digitalnom svijetu prosuđuje na taj način, znajte da se ne radi o ozbiljnom internet korisniku koji želi izgraditi sebe, kompaniju ili brand.
Suština je u detalju, a taj detalj govori u prilog prosječnom internet korisniku koji koristi twitter. Takav bi korisnik za određenu kompaniju ili političku stranku trebao vrijediti puno više jer je realno njegova pozicija važnija i jača od prosječnog korisnika koji koristi samo facebook.
Zašto je to tako ?
Odgovor je jasan, na twitteru je korisnik koji ima uticaj na svoj krug ljudi, na lokalnu zajednicu i korisnik kojem ljudi vjeruju. Takav korisnik aplicira i testira nove ideje u društvu i lokalnoj zajednici, ali i mijenja tok promišljanja ljudi.
Na drugoj strani imamo prosječnog facebook korisnika koji se slikaju pored bojlera na veš mašini ili sa pozlaćenim motorom sa milion kubika. Takav korisnik nema veliki uticaj na internetu, pa čak ni u krugu svojih prijatelja.
Kada prvi put stigne na twitter, prosječan korisnik facebooka traži slikovnu mrežu i strukturu te traži istaknute fizičke predispozicije onoga ili one koju promatra. Ukoliko ne nađe odgovarajuće slike na twitteru, takav korisnik trajno napušta spomenutu mrežu.
Onih oko 20.000 ljudi u BiH, koji svakodnevno na twitteru razmjenjuju mišljenja, su na toj mreži kako bi svojim mislima i riječima uticali na društvo i ljude oko sebe. Istina, tu je puno onih koji imaju talenat za pisanje, radili su kao novinari, nekad su bili i na TV, ili su radili u sferi PR-a. Međutim, na twitteru su i oni drugi, studenti, ljudi željni znanja i kreativci koji u 140 karaktera žele poslati poruku svijetu.
Onih milion i po ljudi na facebooku zaista postoji, ali većina njih je tu sa svojim lažnim profilom putem kojeg komuniciraju sa tajnovitim partnerkama ili partnerima, ili su tu kako bi igrali igrice.
Kada takvima prezentirate sve „mogućnosti“ twittera oni će se naježiti i okrenuti u suprotnom smjeru, postavljajući usput milion dodatnih i nebuloznih pitanja. Po tome se, naravno, da zaključiti ko su onda korisnici twittera.
Kada gledamo iz ugla novinara, PR-a i cjelokupne komunikacijske struke koja mahom koristi twitter, to je kanal koji na najbrži mogući način dijeli informacije i vijesti. Profil na twitteru nema ograničenja, javan je i lako dostupan, što je u totalnoj suprotnosti sa facebookom gdje je profil skriven i zaključan te ograničen na prijateljice i prijatelje koji su predodređeni da vide sadržaje koji se postavljaju.
Velika je istina i da twitteraši koriste facebook, međutim svrha jednog i drugog je u njihovoj glavi do perfekcije razdvojena pa se često neki sadržaju i čuvaju ekskluzivno za twitter.
Twitter korisnici nisu nikakva sekta niti elitna kasta koja se želi izdvojiti od drugih, štaviše, oni vrijede puno više marketarima koji vode velike kompanije ili brandove. Za male poslovne subjekte u BiH je još uvijek korisniji facebook, jer je tamo puno više ljudi, ali se treba okrenuti i twitteru jer, možda, jedan kvalitetan kupac s twittera dovuče gomilu onih s facebooka koji njemu ili njoj vjeruju?!
U izbornoj kampanji će BiH političari posvetiti puno više vremena facebooku, iako polako prihvataju kako na twitteru žive oni koji njihovu javnu riječ najbrže dijele.
Zbog toga ste svi dobro došli u malu BiH twitter zajednicu, koja će vas dočekati s osmijehom.