Piše: Marija Renić
Efekt skrovitosti i posebitosti ovoga događaja u jednoj od dvorana hotela osjetio se kroz zatvoren pristup medijima, “tvitanju” i objavama Facebook statusa te tajnom vremenu sastajanja koje smo svi osobno primili isključivo putem e-maila. Da se ne radi o prilici za upoznavanje i razgovor s ove tri uspješne dame i hotelu Esplanada, sumnjam da bi se svih 50 sudionika ovome putu prema uspjehu odazvali?!
Atmosfera je bila vrlo prijateljska, razgovorljiva i prirodna. U prostoriji sa preko 50 žena i samo 3 muškarca vrlo mirna za moje pojmove. Prijateljski ugođaj pomogao je uspješnim ženama da nama nešto mlađim djevojkama ukratko predstave svoj životni put. Svaka od njih vodila je svoju priču i prošla trnovit put do uspjeha.
Najteže pitanje je svakako bilo ono smatrate li se uspješnom? Odgovor na to pitanje može se sagledati iz nekoliko perspektiva.
Uspješna u odnosu na svoje prioritete i ciljeve.
Uspješna u odnosu na osobu sa kojojm se uspoređujem.
Uspješna u odnosu na ono što svijet smatra uspjehom.
Jelenina priča
U ovoj večeri moram priznati najviše sam saznala o Jeleni Veljači, i sada sam svjesna da sam puno toga propustila. Naime, sve o njoj što sam do večeras znala je njezinom ime i prezime. Dakle, ni ono drugo prezime koje je nosila dok je bila udana ne znam. Ja i žuto novinarstvo + sapunice smo na oprečnim stranama svijeta. Ono što me iznenadilo kod Jelene je izniman uspjeh, ma da se sa plodovima njezina rada nikada nisam susrela. Smatram da nije nimalo lako svoj proizvod (seriju) plasirati u 22 zemlje. Začudilo me koliko tako mlada i uspješna žena bez obzira na svoju prirodnu ljepotu i stas može izgledati ranjivo, krhko i opečeno. Na njezinom putu ka daljnjim uspjesima htjela bi da svakako primi puno snage, sigurnosti i vjere. Hrabrost i volja za radom joj sigurno neće faliti. Iznimno sam sretna što je se dogodila prilika za upoznavanje večeras.
Manuelina priča
Manuela Šola, vlasnivca i direktorica agencije Abrakadabra, za mene je također do prije nekoliko dana bila manje poznato lice. No, nedavno sam surfajući naletila na jedan intervju, drugi, zatim treći… Iza toga imena i prezimena stoji jedna vrlo skromna, vesela i hrabra žena, koja još uvijek nije svjesna koliki je posao napravila u posljednjih devet godina. Nadam se iskreno da se sav taj posao neće prelomiti na njezinim leđima kako bi postala svjesna da je uspješna, te da će shvatiti da ju 14-15 sati rada dnevno može samo prelomiti fizički ili psihički, a onda nitko od svega toga rada neće imati ništa. Deset sati dnevno 7 dana u tjednu je sasvim dovoljno i previše, 12 se može izdržati, ali 14 sati samo u slučaju hitnosti, kod velikih evenata i/ili slično. Rizik koji samostalna žena poduzetnica ulaže da izgubi zdravlje je neusporediv sa bilo kojom karijerom. Onaj tko je izgubio zdravlje, izgubio je i korak sa karijerom. Konkurenciju se može uhvatiti, ali zdravlje je vlak u koji se više ne stigne uskočiti. Manuelin profesionalni razvojni plan me se najviše dojmio, iz razloga što mi ne djeluje niti žuto niti crveno obojan. Budimo realni žutilo i politika su dvije stvari koje se jedino pažljivo prate u Hrvatskoj. U takvim okolnostima lakše ti može porasti rating, što u Manuelinoj poduzetničkoj priči nije bilo lako moguće. Svaka čast, i još jednom od srca čestitam na svim uspjesima kojih nije svjesna. Moja želja joj je da u svome poslovanju pronađe koncept nasljeđivanja i prenošenja odgovornosti koje bi mogli voditi i drugi ljudi, te da konačno može početi uživati u zasluženim plodovima svoga napornoga rada.
Mirelina priča
Mirela Holy je po meni najhrabrija predstavljena dama u ovoj panel diskusiji. Za mene je čovjek onaj koji ima izgrađen stav. Mada nam stav i princip češće može odmoći nego pomoći, divim se ljudima koji ga mogu nositi bez obzira na sve ružno što su im ljudi spremni etiketirati samo zato što su drugačiji. Mirela Holy je sasvim drugačija žena, koje vjerujem da nikada nije podlegla trendovima. Ona je feministica koja tvrdi da se nije udala jer je sebična. Iza osobe koja za sebe izjavi da je sebična može biti samo iznimno draga i dobra osoba, koju jednostavno nije uopće briga što “selo priča”. Mirelina “vještičja praksa”, kako u knjizi Komunikacijske strategije magije navodi, ju je vjerovatno formirala toliko čvrsto da niti jedna izjava nekoga “bedaka” ju ne može uzrujati, a kamoli rastužiti. Ona je druga saborska zastupnica koju iznimno simpatiziram, a koja se iz ministarstva vratila u saborske klupe (druga je Marija Lugarić) što mi jasno govori da je “nešto trulo u državi Danskoj”. Jednom su o meni gajili predrasude na temelju kose i odjeće, i tada sam davno shvatila da to nije tako ni loše. Oni koji dobiju priliku da upoznaju osobu koja se nalazi ispod obrambene maske, otvaraju tajno poglavlje koje nije svakome dostupno. Ono što bi htjela naučiti od Mirele je vještina komuniciranja bez imalo grča na licu u trenucima kada to nije lako.
Na svome putu prema uspjehu htjela bih imati: Jeleninu inspiraciju i ambiciju, Manuelinu snagu i izdržljivost i Mirelinu hrabrost.