Asja i ja smo u subotu cijeli dan proveli na Trebeviću na radionici Next Level Business koju su vodili Ajla i Amir Mulalić, vlasnici kompanije Invision iz Bihaća. Njihov je specijalni gost u jednom dijelu radionice bio Jasmin Bešić. Radionica je bila namijenjena malim poduzetnicima koji su tek pokrenuli svoje biznise i imaju manje od pet zaposlanih. Asja je išla zato što je nedavno naslijedila mamin (Vedranin) koznetički salon i osjećala je potrebu da nešto nauči, posebno o vođenju finansija, izračunavanju cijena itd. A ja? Iskreno, pojma nemam zašto sam ja otišao na ovu radionicu za početnike u biznisu. U poslu sam 53 godine. Bit će najprije da sam otišao iz poštovanja prema Ajli i Amiru koji su prije tri godine došli na Japodske otoke i održali vrlo inspirativno predavanje na našem eventu Young Leaders of Tommorow. Ispostaviće se da je odluka da odem na Trebević bila potpuno OK i da sam cijeli dan uživao u radionici kojoj je prisustvovalo tridesetak malih poduzetnika iz cijele Bosne i Hercegovine. Bilo je tu modnih kreatora i krojača, slastičara, projektanata, IT poduzetnika, a jedna je učesnica pokrenula školu njemačkog jezika. Sve mladi, lijepi i pametni ljudi. Ja sam među njima djelovao kao kulturno istorijski spomenik. Unaprijed sam znao da na radionci neću čuti ništa što ne znam, ali se ispostavilo da neke stvari ne radim ispravno. Naučio sam par formula pomoću kojih se vrlo lako u excelu izraunava finansijska efikasnost biznisa. I to je svo znanje koje sam pokupio, ali sam ipak uživao, beskrajno sam uživao.
Ispred mene nije stajao Bill Gates da bi cijeli dan držao moju moju pažnju, a mene zakovanog za stolicu. Bili su Ajla i Amir sa jednim već viđenim konceptom u kojem nije bilo mnogo novih stvari, ali je sve bilo posloženo kako treba, atmosferu koju su stvorili na početku ( počelo je u 9 sati, što je prilično rano obzirom da je hotel Pino na Trebeviću, a subota je), uspjeli su održati cijeli dan (trajalo je do iza 18 sati).Nivo pažnje mladih poduzetnika nije opao ni jednog trenutka. Očito je da im je bilo zanimljivo.
Šta je u svemu bilo dobro?
Prvo: lokacija. Trebević i Hotel Pino Nature su idealna lokacija za seminare i konferencije. Posebno za naivce kao što sam ja. Kako smo se primicati Trebeviću okupanom suncem, u meni se javila ideja da ću dopratiti Asju, pozdraviti se sa Ajlom i Amirom i odmah izaći u šetnju obzirom na lijepo vrijeme. Onda ću na hotelskoj terasi ispijati kafe, telefonirati i slati mailove. Ništa od toga se nije dogodilo. Ma nije mi palo na pamet da izađem van bez obzira što je nakon nekoliko kišnih dana sijalo sunce.
Drugo: mladi poduzetnici. Ajla i Amir su odabrali idealnu ciljnu skupinu. Realno su procijenili svoje mogućnosti i potrebe ciljne skupine. Sve se idealno uklopilo. Najteže je u poduzetništvu napraviti prve korake. Zbog toga mladim poduzetnicima treba pomoći i to baš ovako. Njima ne treba mudrovati i pred njih prosipati pamet koja njima u ovoj fazi njihovog poduzetničkog razvoja nije potrebna. Kako reče jednom jedan poduzetnik: „Daj mi lokomotivu, prikopčaj je za voz, pokaži mi prugu i pusti me da vozim.“ Ajla i Amir, u jednom dijelu sa Jasminom, su učinili upravo to: dali su im lokomotivu i pokazali prugu.
Mala i srednja poduzeća čine okosnicu ekonomije svake zemlje. Neko od ovih tridesetak koji su bili na Trebeviću će vjerovatno napraviti veliku karijeru u ovom ili nekom drugom biznisu jer ne bi bilo iznenađenje da u narednom vremenu neko od njih promijeni svoj prvobitni biznis. Promatrao sam ih i pažljivo slušao šta su govorili. Potencijala ima sigurno. Ali ako neko od njih misli da je tog dana pokupio svu pamet i da će lova sad početi da kapa, griješi. Ovo je tek prvi korak na dugom putu. Još mnogo toga treba učiti i naučiti da bi se ovladalo biznisom. Učit će cijelog života. I ja sam tog dana, poslije 53 godine vrlo dinamične i uzbudljive karijere, imao šta naučiti.
Neka se zalijepe za Ajlu i Amira i neka se ne odmiču od njih. Sve što im treba u narednih desetak koraka naučit će od njih. A do tada će Ajla i Amir naučiti dosta novih stvari tako da će moći i dalje poslu učiti ovu istu grupu (i mnoge druge grupe) mladih poduzetnika.
Treće: Ajla i Amir. Mladi su, pametni i lijepi. U svojoj dosadašnjoj karijeri su imali uspona i padova. Bilo je i smijeha i suza. Uspjeli su se održati i napraviti dosta uspješnih projekata. Uboli su pravu ciljnu skupinu – poduzetnike na početku njihovih karijera. Ako oni uspiju u svojim biznisima i država će biti uspješnija, imat će više uspješnih poreskih obveznika. Par puta sam tog dana razmišljao nisu li Ajla i Amir organizacijom radionice Next Level Business preuzeli da rade ono što bi zapravo trebala da radi država. Da promovira poduzetništvo i obrazuje poduzetnike za uspješan karijerni put. Njima nemaju šta kazati profesori sa fakulteta, a da im nisu kazali dok su studirali. Njima trebaju upravo Ajla i Amir sa svim svojim i dobrim i lošim iskustvima, sa svojom vizijom i svojom pozitivnom energijom koja se te subote na Trebeviću itekako osjetila.
Ako ne bude druge, treće…desete radionice, ova će biti uzaludna, oostat će da visi u zraku. Iako sam na licima većine mladih poduzetnika vidio da misle kako su naučili sve. Ajla i Amir im to moraju kazati i moraju sa njima održati komunikaciju. Prodavati im kotizacije za naredne radionice, ali u međuvremenu odgovarati na njihova pitanja i pomagati im da ad hock rješavaju neke probleme. Zajedno trebaju stvarati velike poduzetničke priče. Ajla, Amir i poduzetnici koje sam upoznao na Trebeviću to mogu!
P.S. Naučio sam još nešto. Iz Asjinih razmišljanja i komentara u toku radionice shvatio sam šta je njoj potrebno da unaprijedi kozmetički salon kojeg je Vedrana tako uspješno vodila pune 42 godine. Sad znam šta mojoj kćerki mogu pomoći da bude još uspješnija. I na tome sam zahvalan Ajli i Amiru.
