Sarajevo Film Festival označio je početak najuzbudljivije sedmice u Sarajevu. Grad je krcat gostiju iz cijeloga svijeta. Javilo mi se na desetine prijatelja koji su došli radi Festivala. Ja ove godine neću gledati filmove. Zbog nedavne povrede lumbalnog dijela leđa još uvijek ne mogu mirno sjediti dva sata.
Za mene je SFF počeo u subotu ujutro doručkom u Dos Hermanosu sa Natašom Mitrović, vlasnicom i direktoricom kreativne agencije Konteent Media iz Banja Luke. Došla je na otvaranje Festivala da pogleda film Deset u pola Danisa Tanovića kojim je otvoren ovogodišnji SFF. Tako sam od Nataše čuo prve komentare na film. Kaže da je odličan. Oduševljena je pričom i glumačkom ekipom.
Nataša mi je donijela ugovor sa Music Art Foundation kojim je agencija Konteent Media postala Zlatni sponzor Sarajevskih večeri muzike (SVEM), velikog festivala umjetničke muzike koji se održava ubrzo nakon Sarajevo Film Festivala. Počinje 9. septembra koncertom svjetski poznate violinistice Alene Baeve (Moskva), a završava 9. oktobra koncertom Gala opera koji se održava povodom 100-te godišnjice Narodnog pozorišta u Sarajevu. Konteent media je prije par mjeseci otvorila svoj office i u Sarajevu. Predložio sam Nataši da se sarajevska agencija pozicionira kao prijatelj umjetnosti, da svojoj kreativnoj dimenziji doda i umjetničku te da narednih godina vodi projekat sponzorstva SVEM-a i na taj način doprinese razvoju ovog velikog umjetničkog projekta. Razgovarali smo o tome kako na najbolji način promovirati povezanost Konteenta i umjetničke muzike. Ovim ugovorom sam zapravo želio spojiti moje prijatelje Natašu i Ninoslava Verbera, predsjednika Fondacije muzičkih umjetnosti i umjetničkog direktora SVEM-a u jednu obostrano ugodnu i korisnu dugoročnu saradnju i drago mi je da sam u tome uspio.
Sa Natašom sam razgovarao o drugim oblicima naše saradnje o kojima ću nešto konkretnije moći kazati uskoro. Naročito o jednom velikom poduhvatu Konteenta o kojem ćemo, kako je planirano, objaviti Breaking news 13. septembra. Do tada će Konteent tim otići u Istanbul na Team building da se dobro pripremi za jesen koja će za agenciju biti dinamična i veoma uzbudljiva.
Sarajlije je zahvatila euforija nakon što je potvrđeno da veliki čovjek i umjetnik Bono Vox dolazi na crveni tepih 27. Sarajevo Film Festivala u nedjelju, 15. avgusta. Došao je sa rediteljem Wimom Wandersom na premijeru restaurirane verzije njegovog filma Hotel od million dolara. Iz čiste lijenosti nisam otišao na crveni tepih juče u rano popodne da budem sa Sarajlijama koji su došli pozdraviti Bona. I stid me je što nisam otišao. Trebali smo izaći svi, Bono je to zaslužio. Veza između grupe U2 i Sarajeva postoji već odranije, i to iz 1993. godine, kada je ova grupa bila na ZooTV turneji i kada su pokušavali skrenuti pažnju na rat u Bosni i Hercegovini. Pokušavali su ga zaustaviti. Bono je ljubav prema Bosni i Hercegovini prvi put dokazao 17. jula 1993., kada se iz Bolonje javio putem satelitskog linka.
Četiri godine kasnije s članovima svoje grupe stigao je u Sarajevo i održao veličanstven koncert na stadionu Koševo koji ću pamtiti do kraja života. Zatekao sam se u gradu kada je kolona od 56 velikih šlepera sa tonskom opremom i konstrukcijom za binu ušla u Sarajevo. Bila je to fantastična scena. Tako nešto impresivno nikad nisam vidio. Pamtit ću koncert i po tome što je moja kćerka Asja bila član tima odgovornog za sklapanje konstrukcije bine i postavljanje opreme. Asja je bila zadužena da osigura dovoljan broj ljudi, a trebalo ih je na stotine. Imala je tada 18 godina i stalno sam se pitao hoće li uspjeti. Sjećam se da sam je prvo veče, negdje oko dva sata ujutro, zabrinut što još uvijek nije došla kući, nazvao i pitao da li da dođem po nju. Rekla mi je da me je upravo htjela nazvati i da je završila posao za taj dan. U tom trenutku čuo sam kako joj preko radio veze Prle (Almir Palata), šef operacije, kaže: “Asja, treba nam u 7 sati 120 svježih ljudi.” Rekla mi je da ostaje na stadionu do ujutro i time je naš razgovor bio završen. Naravno, bio sam na koncertu i kada sam ugledao stage i tone opreme na njemu, stalno sam se pitao kako je djeci uspjelo da to sve postave.
Kao i mnogi mladi ljudi u Sarajevu i Asja je prva iskustva sticala na Sarajevo Film Festivalu. I danas kaže da je to iskustvo za nju neprocjenljivo.
“Drago mi je da sam opet ovdje. Čini se da je od koncerta prošlo predugo, pokušali smo doći prošle godine, ali nismo mogli. Ovo je najbolji festival. U mom umu taj koncert 1997. godine u ovom gradu, u tom momentu, mi je značio više nego što ja to mogu izgovoriti u dvije rečenice. To je veliki dio života našeg benda i mali dio života vašeg grada i zemlje. Ako ćete se buniti protiv nečega, treba to biti interesantno. Kada razmišljam o ovom gradu, inovativnom i bučnom, volio bih da ljudi dođu ovdje i iskuse sve u ovom gradu. I buntovnost, a ne samo ozbiljnu stranu koju ljudi naglašavaju,” – rekao je Bono juče novinarima na crvenom tepihu.
Bono Vox ima pasoš Bosne i Hercegovine i dokazani je prijatelj naše države koji je skrenuo pažnju svjetske javnosti na rat u BiH.
Iz Pariza su stigli naši prijatelji Amra i Saša Dimov. Odmah smo za sinoć dogovorili večeru u Dos Hermanosu. Saša u Parizu ima vrlo uspješnu kompaniju koja se bavi projektovanjem dalekovodnih mreža u cijelom svijetu. Svaki susret sa njima je i susret sa Parizom i mnogim zanimljivim stvarima koje se događaju u francuskoj prijestolnici. Amra svaki boravak u Sarajevu iskoristi za posjetu Vedraninom kozmetičkom salonu. I dok su tokom večere Amra i Vedrana uglavnom razgovarale o “ženskim” stvarima, Saša i ja smo razgovarali o poslovima koje radimo. Sinoć mi je pričao o svojoj inženjerskoj karijeri u Energoinvestu. Prisjećali smo se ovog giganta jugoslovenske i svjetske privrede. Od Energoinvesta su danas ostale samo uspomene.
Našem stolu prilazi Saša Savić, CEO MediaComa u Njujorku. Došao ja tri dana na Festival i da posjeti majku u Sarajevu. Sutra odlazi tako da nećemo imati vremena ni kafu da popijemo zajedno. Drago mi je da sam ga video. Kratko, ali slatko.