Prije deset godina u Rovinju su se na Weekend Media Festivalu okupili po jedan predstavnik svakog tržišta oglašavanja u Adriatic regiji. Ja sam pozvan da predstavljam Bosnu i Hercegovinu. Svi smo imali zadatak da pokažemo najbolje od oglašavanja iz svojih zemalja. Data nam je jedna dvorana u kojoj su se svo vrijeme trajanja Weekenda vrtile prezentacije koje smo sa sobom donijeli. Prvog dana smo imali priliku da usmeno predstavimo sve kampanje i kažemo neku o našoj kreativnosti. Kada su sve prezentacije završene, Slaven Fischer (BBDO Zagreb), tadašnji predsjednik HURA-e koja je sve to organizirala, pozvao nas je na kafu. Kako je Slaven pokrenuo priču koja je nenametljivo ali sigurno išla u smjeru da se u Rovinju organizuje event koji bi predstavljao godišnja dostignuća kreativnosti oglašivačke industrije, pitao sam ga da li je to ideja i da li smo se zbog toga okupili? Rekao je: Jeste! Okrenuo sam broj Tome Ricova, pitao ga gdje je trenutno i rekao da nas sačeka jer u čoporu dolazimo na kafu. Ukratko sam mu objasnio šta ideju. Rekao je: „OK, možete imati u okviru Weekenda reviju, ne takmičarski festival jer ne želim na Weekendu takmičenje. Dat ćemo vam prostor i svu tehničku podršku, samo ne dirajte naše sponzore.“ Slaven se složio.
Slijedeći sastanak imali smo za mjesec, mjesec i po dana u Zagrebu. U međuvremenu je održana izborna skupština HURA-e na kojoj je za predsjednika izabran Damir Ciglar (Imago). Sastanku su prisustvovali predstavnici svih nacionalnih udruženja. Ja sam bio jedini koji nije imao „izbornu bazu“ jer mi u BiH niti smo imali tad, a nemamo ni danas, udruženje komunikacijske industrije. Ideja je bila da reviju, koja još nije imala svoj naziv, organiziraju zajedno sva nacionalna udruženja, da ona na neki način budu suvlasnici tog projekta. Uskoro Slovenci (SOZ) neće prihvatiti da se o ideji izjasne u roku koji je određen, pravdajući to potrebom da o svemu dobro razmisle i konsultuju svoje članstvo te provedu procedure. Zapravo, procijenili smo da SOZ nije ni zainteresiran da sarađuje na takvom projektu. Očito je da su već tada imali namjeru pokrenuti Adriatic kategoriju u okviru Golden Druma što će se kasnije i dogoditi. Zato je HURA uzela stvar u svoje ruke, dogovorila se sa Weekendom o suvlasništvu i stvar je krenula u realizaciju. Trebalo je samo još dati ime.
Nekako u to vrijeme je Velibor Zolak u Budvi organizirao festival čije je ime bilo vrlo nekreativno i to smo mu kazali. Zato su članovi žirija jednu svoju sesiju iskoristili da pomognu Veliboru oko novog imena. Bojan Hadžihalilović (Fabrika, Sarajevo) je predložio BalCannes kao asocijaciju na balkanski Kan. Vještinom komuniciranja kakvu posjeduje samo Davor Bruketa to ime nije prošlo, Velibor je za svoj festival dobio drugo rješenje, a Davor je javio Damiru Ciglaru da reviju u Rovinju treba nazvati BalCannes. I sva je sreća da je to uradio. Velibor više nikada nije organizovao festival u Budvi pa bi tako propalo jedne sjajno ime koje je s oduševljenjem prihvaćeno u cijeloj regiji. U nekim zemljama regije se odriču svega što ima bilo kakve veze sa Balkanom, ali ne i BalCannesa.Tako ispada da su ideja za projekat (djelomično) i naziv BalCannes došli iz Sarajeva.
Od prvog dana sam veliki fan BalCannesa. Ove će godine BalCannes biti održan po deveti put. Sve te godine sam svom snagom lobirao, nagovarao agencije da prijavljuju radove, slao mailove i obavljao desetine i desetine telefonskih razgovora. U tim razgovorima agencije su uglavnom navodile kako im kasno objavljivanje konkursa za prijavu radova čini priličan problem. HURA, naime, svu pažnju posvećuje BalCannesu tek nakon što prođu Dani komunikacija, svedu se računi i ekipa se malo odmori. Konkurs bude objavljen u junu, a to je već kasno. Sezona godišnjih odmora je krenula, agencijski timovi nisu u punom sastavu, teško je skupiti ekipu da odabere radove za BalCannes. Ako još u trenutku odluke agencijski lideri, koji odobravaju budžet za kotizacije i odlazak u Rovinj, nisu na okupu, sve postaje ozbiljan problem. Uz sve to još treba napraviti trominutne filmove za prezentaciju svake pojedinačne kampanje. Iz iskustva mogu kazati da bi svake godine bilo barem 25-30% više prijavljenih radova da je konkurs objavljen odmah u aprilu nakon što se završe Dani komunikacija. Već krajem prethodne godine mogu se utvrditi uvjeti konkursa za BalCannes. Ne mora se čekati završetak Dana komunikacija pa da BalCannes dođe na red.
Predsjedavao sam prvim BalCannes žirijem. Dodjela nagrada je bila fantastična. Sve agencije su dobile po pet minuta da predstave svaki od 25 radova koje je žiri proglasio najboljim. Kreativni direktori su na sceni glumili, pjevali i plesali, prvi put sam vidio da se svi raduju uspjehu svih, da konkurencija jedna drugoj aplaudira dok dlanovi ne zabride. Bilo je zaista neponovljivo.
Ubrzo su se na projektu počele javljati pukotine. Jedna od najopasnijih je bilo online glasanje. Zbog troškova (jer ne znam kako drugačije da objasnim), HURA i Weekend su ukinuli žiriranje „uživo“ dajući prednost jeftinijem online glasanju. Usprotivio sam se jer smatram da takvo glasanje ima mnogo mana. Rezultati dosta zavise od toga kakvog je čovjek raspoloženja kada ustane ujutro na dan glasanja. Ako je loše volje, loše su i ocjene. S druge strane nema diskusije, a bez nje se može dogoditi da mnoge dobre ideje ne prođu. Uostalom vidjelo se to na rezultatima svake godine.
Kao veliki zagovornik zasjedanja žirija i diskusije o svakom radu, uspio sam prošle godine uvjeriti HURA-u da se žiri okupi u Sarajevu. Prihvatio sam da Media Marketing plati sve troškove (smještaj za 16 ljudi u hotelu Mariott, ručkove i večere, salu za sastanak, transfer aerodrom-hotel-aerodrom za one koji su došli avionom itd.).
Ovim smo postigli najmanje četiri dobre stvari.
Prijavljeno je 10% više radova nego prethodne godine.
Obzirom da je u prvom koraku, na insistiranje HURA-e, održano online glasanje kako bismo odabrali finaliste, prije početka zasjedanja smo provjerili rezultate online glasanja. Jedan (ili čak dva rada) smo diskvalifikovali, tri – četiri smo isključili iz finala, a umjesto njih ubacili druge radove. Sve su odluke bile jednoglasne tako da greške nije moglo biti.
Milena Mijatović (MINT Banja Luka) je, oduševljena radom agencije McCann Skopje za Coca-Colu povodom skopske pride parade, predložila da se uvede specijalna nagrada za hrabrost klijenta. Predstavnici HURA-e, koji su administrativno vodili proces žiriranja, su to prihvatili i tako smo dobili nagradu za koju tvrdim da će za godinu-dvije biti najpoželjnija. Nedostatak hrabrosti klijenata predstavlja najveće ograničenje u dostizanju vrhunske kreativnosti u oglašavanju. Kasnije sam saznao da je Coca-Cola u Makedoniji povodom ove nagrade izvela tim agencije McCann Skopje na večeru, što se ne dešava baš često kad su klijenti u pitanju.
I, na kraju, po opštoj ocjeni svih koji su proteklih godina pratili BalCannes, prošlogodišnja selekcija 25 najuspješnijih kampanja je bila najbolja do sada.
Ove godine nisam prihvatio poziv da budem član novinarskog žirija i to, prije svega, iz protesta što je prijava radova objavljena tek 22. jula. Potpuno nepotrebno se toliko čekalo. Šest sedmica zaredom sam kontaktirao HURA-u i pitao hoće li uopće biti BalCannesa i kad ćemo moći objaviti početak prijave radova? Svaki put mi je odgovoreno: „Sačekaj iduću sedmicu“. I tako iz sedmice u sedmicu. Na stranu moje nestrpljenje da saznam hoće li biti BalCannesa i da krenem s lobiranjem. Media Marketing kao medij ima obavezu da o tome izvještava, neke su me čak agencije zvale da pitaju znam li nešto što one ne znaju. Rok za prijavu radova je skraćen na pet – šest sedmica i to kad je sezona godišnjih odmora, koje su svi jedva čekali, na vrhuncu. Valja se agencijama sastaviti, odabrati radove, odlučiti i pripremiti kratke filmove za prezentaciju. Prijave su besplatne za sve osim za onih 25 najboljih radova o kojima će agencije biti obaviještene prije dodjele nagrade kako bi na vrijeme platile za to što su najbolje. Po meni je trebalo biti obrnuto. Najbolje za nagradu osloboditi kotizacije, a onim najlošijim naplatiti jer su potrošli tuđe vrijeme na ocjenjivanje. Sada, kad su prijave basplatne, svi će pohrliti da prijave sve što imaju. Tako je lakše jer se ne mora raditi selekcija, a i po zakonu velikih brojeva mnogi misle da su im tako veće šanse da ih neka nagrada zakači. To nam se već jednom dogodilo i to kada smo prvi (i zadnji) put prije Sarajeva imali zasjedanje u hotelu Lone. Žirirali smo od ranog popodneva do dva ujutro bez prekida. Sve je bilo OK dok konačno na kraju nismo sabrali rezultate i shvatili da je najviše bodova osvojila agencija koja to nije zaslužila. Jednostavno je iskoristila uvjete koje je HURA objavila, a to je da svaka agencija koja prijavi više od četiri rada ne plaća kotizacije za radove iznad tog broja i da svaki prijavljeni rad automatski osvaja jedan bod, a dalje se radovi ocjenjuju prema kvalitetu i drugim kriterijima. Ta je agencija prijavila vjerovatno sve što je producirala u prethodnoj godini i tako sakupila najviše bodova. Kada smo vidjeli kakav nam je rezultat, diskutovali smo dugo, sigurno sat vremena, iako je već bilo rano ujutro i svi smo bili pomalo umorni. Jednoglasno smo kao žiri preuzeli na sebe odgovornost da ne primjenimo raspisane kriterije i Agencijom godine proglasimo agenciju koja je to zaista zaslužila. Te godine je HURA prihvatila naš prijedlog da na osnovu broja osvojenih bodova Media Marketing proglasi Agenciju godine i uruči plaketu. Najuspješnija agencija BalCannesa je bila agencija McCann Beograd. Bila je to za agencije vrlo poželjna nagrada. Iduće godine smo iz HURA-e obavješteni da više ne možemo proglašavati Agenciju godine jer se agencije bune smatrajući da od početka BalCannes nije zamišljen kao takmičarski festival. Mi smo tu odluku prihvatili. Mjesec dana kasnije objavili smo na portalu HURAino priopćenje o uvodjenju sedam nagrada koje će biti dodjeljivane na BalCannesu.
Sandri (Babić), Borisu (Eftimovskom), Marjanu (Novaku) i Ivani (Parčetić), članovima novinarskog žirija želim puno uspjeha u radu i da budu najbolji žiri. Članove žirija agencija i žirija oglašivača ne znam jer još nisu objavljeni.
- avgust 2020
