Piše: Ekrem Dupanović
Foto: Voće, slatkiši i čajevi koje je poslala HURA.
Prethodni Dnevnik je bio vrlo čitan. Zaključujem to ne samo po Analyticsu već i po broju komentara koji su stigli do mene, po broju poruka koje su stigle u moj Inbox.
Prvo, dobio sam podršku za komentar o učešću Bosne i Hercegovine na Svjetskoj izložbi u Dubaiu i izbor marketing agencije koja će realizirati projekat. Procjene su da je vremena ostalo jako malo i da, ako se sada buemo bavili procedurama, možemo propustiti šansu koja nam se iznenada ukazala. Ljudi misle da se oni, koji su protiv izbora agencije na način kako je to uradila Vlada Kantona Sarajevo, ne bune iz principijelnih razloga već zato što traže način da ponište odluku i onda se izbore da oni budu ti kojima će ovaj kolač upasti u usta. Oni to čine potpuno svjesni da time mogu cijeli projekat dovesti u pitanje. Njih to ne zanima. Sami sebi su najbitniji.
Drugo, u istom Dnevniku sam objavio da se u Opatiji oporavljam od operacije koljena. Svoje lijevo koljeno sam zamijenio titanijumskim. Postao sam Kiborg. Dr. Nemec je sa svojim timom uradio odličan posao. Četvrti dan nakon operacije prebačen sam u Talassotherapiju (Opatija) na oporavak u trajanju od tri sedmice. Stvari idu brže od planiranog tempa pa ću se najvjerovatnije u Sarajevo vratiti sedam dana ranije, čemu se neizmjerno radujem.
Nisam mislio pisati o ovome, ali kako to nsaim mogao izbjeći (ili se nisam potrudio da izbjegnem) u prethodnom Dnevniku, tako sam u ovom tekstu morao napisati koju rečenicu više jer sam dobio mnogo poruka porške i upita šta se događa sa mojim zdravljem od ljudi koji nisu znali da sa lijevim koljenom imam problema zadnjih par godina.
Inače, ovaj poduhvat (jer ova operacija za mene to jeste), je potpuno poremetio sve moje aktivnosti u ptehonih četrdesetak dana. Idući na Weekend Media Festival svratio sam u Matulje, u Specijalnu bolnicu Dr. Nemec na pregled i dogovor za oparecaiju, za koju mi je dr. Nemec još prije sedam godina rekao da ću je morati uraditi kad-tad. Snimio sam koljeno, doktor je pogledao snimke i dogovorili smo se da ću na operaciju doći u maju jer ja sam jako zauzet i do tada nemam slobodnih termina. Koja sam ja budala. Tako sam sebe lažem već sedam godina jer neću da priznam da me je strah. I sad sam od straha rekao – maj. Pitao sam dr. Nemeca da li je to predugo, a on mi je hladno odgovorio da nemam upalu slijepog crijeva od koje mogu umrijeti. Drugim riječima: „Kretenu jedan, o tvom se koljenu i tvom zdravlju radi!“ Ubijeđen da sam doktora uvjerio kako treba biti zadovoljan što sam se potrudio da za njega nađem vremena u maju nastavio sam put prema Rovinju odakle sam htio svaki dan pisati Dnevnik jer je bilo vrlo zanimljivo. Ali u ta tri dana zaista nisam imao vremena od sastanaka, predavanja koja sam htio poslušati, neizbježnih ručkova i večera.
Kad je WMF završen prebacio sam se, zajedno sa sinom Filipom (koji je samnom krenuo na ovo putovanje da bi prisustvovao pregledu kod dr. Nemeca), u Vižinadu. Htio sam vidjeti Jelenu Fiškuš i Seana Poropata te posjetiti njihovu agenciju Sonda u njenim novim prostorijama. Ovoga ljeta Sonda je završila izgradnju Kreativnog centra za video produkciju i profesionalnu fotografiju koji je finansiran sredstvima Evropske unije. U Kreativnom centru je sada smještena i Sonda. Više vam ništa o ovome ne mogu kazati jer su me Jelena i Sean zamolili da ništa ne pišem pošto su angažirali PR agenciju koja treba da pripremi zvanično priopćenje. I evo, ja se disciplinovano kuham i jedva suzdržavam da o tome ne pišem pošto je to sjajna ideja i potpuno neubičajen projekat za tako malo mjesto u Istri kakva je Vižinada. Jeadan fantastičan objekat koji će biti od koristi cijeloj kreativnoj i komunikacijskoj industriji Adriatic regije. Posjetio sam i Knjižnicu Poreč sa kojom Sonda sarađuje godinama
i osvaja nagrade diljem svijeta. Ove godine su, između ostalog, za kampanju 100% Covid putovanje osvojili i tri Grand Prixa na sva tri hrvatska festivala, što do sada nije pošlo za rukom nijednoj agenciji. Vodili su me i u vinariju Piquentum sa kojom su takođe poharali svjetske festivale.
Iz Vižinade put je Filipa i mene odveo u Ljubljanu gdje sam se, među ostalim, vidio i sa Sašom Dimitrievskim (Pristop). Pozvao me da vidim nove prostorije u koje se Pristop končno smjestio svoj na svom. Fantastično. Pomenuo sam Saši da sam bio kod dr. Nemeca na pregledu i da sam donio važnu odluku da ću idućeg maja otići na operaciju. Skočio je kao oparen. „Šta u maju iduće godine? Ekreme, ako možeš, idi sutra i to uradi, nemoj odlagati ni dan ako ne moraš. Samo sebi nepotrebno komplikuješ.“ Rekao sam da ću razmisliti, mada mi na pamet nije padalo da to obavim ranije.
Na putu iz Ljubljane za Sarajevo sam se dva dana zadržao u Zagrebu.
Kada sam konačno krenuo prema kući počeo sam razmišljati o onome što mi je Dimsa kazao. Nije da nemam posla, ali odlaganje operacije zbog nemanja vremena je čisto
i svjesno laganje samoga sebe. Počeo sam razmišljati o tome šta zaista moram uraditi prije operacije, koliko mi vremena treba za to i koliko vremena zbog oporavka neću biti aktivan. Zaključio sam da je to mjesec dana prije i sedmica-dvije poslije operacije. Po dolasku u Sarajevo kontaktirao sam bolnicu u Matuljama i zakazao operaciju za 2. novembar. Stusnuo sam gas, pozavršavao najvažije poslove, došao na vrijeme u Matulje i danas sam tu gdje jesam. U Opatiji na oporavku koji, kako rekoh, ide odlično I u nedjelju se vraćam kući. Odavde do Zagreba ću Uberom, a onda avionom do Sarajeva.
Nekoliko mojih prijatelja sa kojima sam o ovome razgovarao prije operacije su kazali kako će obavezno doći da me posjete. Zamolio sam ih da to ne čine, da vrijeme oporavka trebam samo za sebe, da ima dosta stvari o kojima trebam razmisliti kad ću već imati vremena za to. Dogovorio sam se sa Vedranom i djecom da ne idu samnom i ne dolaze u Opatiju. Nerado, ali su prihvatili moje argumente.
Nakon Dnevnika koji je objavljen u četvrtak stiglo je desetak poruka u kojima su mi najavljene posjete. I sve sam uspio otkazati. Jako mnogo mi znači mir kojeg ovdje imam. Valjda i zbog toga, i posvećenosti vježbama, sve ide i bolje nego sam očekivao.
Angela Buljan Šiber, Dunja Ivana Ballon, Barbara Tolić i cijeli HURA tim mi je u četvrtak poslao gajbu organskog voća, kekse, čokolada i raznih biljnih čajeva, sasvim dovoljno za svo vrijeme koje ću još provesti u Opatiji. Baš su me obradovali. Hvala!!!
Opatija, nedjelja, 14.11.2021.
