Drugi jezik na kojem je dostupan ovaj članak: English
Priredio: Ekrem Dupanović
U vječitim raspravama o tome šta festivalske nagrade zaista donose agencijama i koliko su ponekad važne u dobijanju novih ili zadržavanju starih klijenata, teško je doći do odgovora koji bi izrazio koliko toliko jedinstven stav struke. Jesu li one isključivo hrana za ego kreativaca ili zaista imaju svoju vrijednost na tržištu?
Evo šta o nagradama misli nekoliko uglednih kreativaca koje smo zamolili da nam prokomentarišu njihov značaj za agencijski biznis.
Slavimir Stojanović Futro:
U mom slučaju, nagrade su definisale koliko moju celokupnu karijeru, toliko i moj način rada. Kada se lestvica podigne visoko, a vi redovno uspevate da je pomerate sve više, to ne može da bude loše za posao. Imao sam tu privilegiju da devedesetih radim sa Draganom Sakanom, Ivanom Stankovićem i gomilom ambicioznih i talentovanih ljudi u agenciji S Team Bates Saatchi & Saatchi u Beogradu, gde je imperativ bio pobeđivanje na svim mogućim svetskim festivalima. To je jedino bilo moguće uz, za to vreme, neverovatno finansijsko ulaganje što u takmičenja, što u ljude koji proizvode kvalitetan materijal koji uopšte i može da se takmiči. To je bio specifičan, potpuno nerealan trenutak bekstva od grozomorne realnosti devedesetih u kreativni raj Hilandarske 14. S obzirom da su ti napori za pomeranja granica kreativnosti bili utemeljeni više u radosti stvaranja i PR posledicama te radosti. Kada se tržište surovo otvorilo početkom dvehiljaditih, borba za kreativnost je svedena na nivo karikature. Mislim da tek sada, posle tog dugotrajnog tržišnog otrežnjenja, doživljavamo ponovni, ali daleko realniji, napredak regionalne kreativnosti.
Što se mog rada tiče, u jednom trenutku, posle dvadesetak godina i više stotina nagrada, shvatio sam da su mi one u poslu balast, da klijenti zaziru od rada sa mnom, da misle da sam skup, prepotentan i nepristupačan, pa sam skoro potpuno prestao da se takmičim. Međutim, jedino u direktnom susretu sa vlasnicima kompanija, malih, srednjih i najvećih, moje nagrade dobijaju smisao, jer u tom prvom kontaktu imam priliku da ih opravdam kroz ličnu prezentaciju. Dakle, nagrade su super, ali kada ih držite pod kontrolom, a ne kada vas glas o njima pretekne.
Davor Bruketa, kreativni direktor Bruketa&Žinić OM:
Nagrade su korisne jer stvaraju inicijalni interes za agenciju. Ipak, za razvoj bisnisa, daleko je važnija preporuka nekoga kome ste riješili neki problem.
Petra Krulc, kreativna direktorica agencije Grey Ljubljana:
Nagrade pomažu agenciji da poveća svoj ugled. Pomažu agenciji da nađe bolje ljude. Nagrade povećavaju ugled robnih marki. Jačaju odnos između agencije i klijenta. Donose nove poslove. Bolji poslovni rezultat. Nagrađuju posebna postignuća. Sve je to istina.
Ali velike nagrade mogu agenciju učiniti oholom i tako smanjiti kreativnu produktivnost. Za nas u agenciji Grey Ljubljana je zato, i pored izuzetnih uspjeha u protekloj godini (agencija godine na SOF-u i dva kanska lava, prim. MM), važno da ostajemo skromni, čvrsto na zemnlji i gladni novih izazova koji su pred nama.
Sašo Pešev, direktor, New Moment New Ideas Company Skopje:
Ne znam dali sam ja baš najidealniji lik za odgovor na ovo pitanje. Kao prvo, jer sam veći deo svog profesionalnog života posvetio jureći nagrade na najprestižnijim festivalima. Verovatno me je moj stariji partner, Dragan Sakan, navukao na to. Golden Drum, Epica, Kan… bili smo svuda prisutni. I onda 2013., kada sam postigao verovatno najveći uspeh koji može agencija sa ovih prostora da ostvari, New Moment Skoplje je osvojio kanski Titanijumski lav, postao je Agencija godine na Golden drumu i osvojio brojne druge internacionalne nagrade, naš biznis je preživeo najveću krizu u poslednjih 20-etak godina. A nije da nije bilo kriza u Makedoniji i do tada. Bilo je i ratova i svačega. Makedonija je upala u ogromnu političku i ekonomsku krizu, a naš biznis je veoma zavistan od stanja lokalne ekonomije. Jednostavno nismo znali kako da se reorganizujemo i prilagodimo agenciju (i naš proizvod) ekonomiji u recesiji.
Kreativni tim predvođen Duletom Drakalskim, daleko je nadrastao makedonsko tržište. Nismo imali kome u Makedoniji prodati svetski nagrađenu i priznatu kreativnost. Deo te kreativnosti smo uspeli da valorizujemo radom na regionalnim tržištima, ali to je bilo premalo. Nažalost, prošle su godine dok se makeonska ekonomija i advertajzing industrija nije stabilizirala.
Nije da su nam nagrade donele štetu. Naprotiv, donele su veliki PR za agenciju, verovatno i nekog novog klijenta. Sigurno su donele satisfakciju za mukotrpni rad, za radne vikende, za ostajanje do kasno u noć. Vlasnici i menadžeri imaju i drugu satisfakciju, biznis, novac i bonuse, ali jedina prava nagrada za kreativce, su nagrade na festivalima, a samim tim i sve što te nagrade donose: javnost tvog rada, intervjue, slavu, pozive za učešće u festivalskim žirijima i sl.
U svakom slučaju, kad bih mogao da vratim vreme, i pored toga što je direktni impakt na biznis bio minoran, ja bih ponovo uradio isto i dao svu svoju energiju i znanje da stvaramo kreativnost koja će osvajati nagrade na festivalima. U svakom slučaju nisam prestar, i dalje imam još ambicija, i dalje ćemo učestvovati na relevantnim festivalima. I svakoko potvrditi da su makedonci kreativna nacija.
Vladimir Ćosić, kreativni direktor, McCann Beograd:
Na jednom bazičnom nivou, nagrade su način da za agencijski rad sazna advertajzing zajednica, uključujući i klijente. One su svojevrsna promocija agencijskog proizvoda. To je verovatno najbolji i najtačniji način da uradite “self promo” kampanju, jer možete za sopstvenu agenciju tvrditi šta god želite, ukoliko nemate proizvod koji će te tvrdnje potkrepiti, bićete nerelevantni.
Sa druge strane, one su potvrda za naš kreativni rad, samim tim motivacija i injekcija samopouzdanja za sve ljude kojima je kreativnost motiv da se bave našim poslom.
Čini mi se da je za svakog ko pretenduje da se bavi kreativnim radom, od neprocenjive vrednosti da se njegov rad vidi, i da ga stručna javnost ocenjuje kako bi sebi izgradio koordinatni sistem po kojem se kreće i napreduje. Uzevši to u obzir, bez obzira da li dobili nagrade ili ne, festivali su retke prilike za pravu, duboku i iskrenu motivaciju koja će i pojedince iz agencija, i ljude koji vode brendove, a samim tim i celo naše tržište gurati napred.
Gledište klijenata na festivale i nagrade varira od slučaja do slučaja. Lično sam čuo za primere u kojima su određene agencije osvajale najveće nagrade samo da bi se par dana posle toga našli na pitchu za istog tog klijenta; na sreću, većina klijenata shvata da je, pored kvalliteta proizvoda, kreativnost oglašavanja presudna za uspeh njihovog brenda.
Meni lično nagrade nisu važne koliko mi je važno da radim kampanje koje su na tom nivou da bi mogle da osvajaju nagrade. Važno mi je da radim advertajzing koji će biti značajan za ljude, koji će napraviti neku promenu na bolje, makar minimalnu. Budimo iskreni prema sebi, nikakav novac ili drugi biznis parametri ne mogu da zamene osećanje ponosa pri osmišljavanju i realizaciji vrhunske ideje.
Prvi korak ka ovome je vera da je tako nešto moguće i beskompromisna rešenost da se slede takva ubedjenja.
Jelena Fiškuš, kreativna direktorica, Sonda, Vižinada:
Stvaranje odnosa s radom najvažniji je benefit nagrada. Povratna informacija od strane struke na konstatno propitivanje kvalitete rada prema kojemu često nije lako biti objektivan, izuzetna je motivacija za daljnji rad. PR je dodatan i vrijedan bonus, ponajviše u smislu stvaranja kredibiliteta.
Igor Mladinović, glavni kreativni direktor Imago Ogilvy:
Nagrade su tuđe mišljenje o tvom radu i to je u redu sa strane objektivnosti. Ali moraš biti svjestan da nisi dobar zato jer si dobio nagradu, nego si dobio nagradu baš zato jer si dobar (ista stvar vrijedi i kad si loš). Tek kad to osvijestiš možeš imati zdrav stav prema nagradama i ne stavljati ih među prioritete svojih ciljeva. To je kao da nakon seksa pitaš ‘Kakav sam bio?’. Ako ne znaš kakav si bio, džabe pitaš. Nekad si dobar, nekad manje dobar, nekad genijalan, ali uvijek moraš znati kakav si bio… da bi drugi put bio bolji. A ako ti netko još i kaže da si bio odličan, to je samo dodatna satisfakcija. Ali ne možeš živjeti na jučerašnjim pohvalama, štoviše, svaki dan moraš biti sve bolji i inovativniji. Inače se dovedeš do rečenice ‘prije si se puno više trudio’, a to je već početak kraja.
Nikad nisam dobio nagradu za nešto za što si je ni sam ne bih dao, a rijetko kad me zaobišla nagrada za nešto u što sam bio siguran da je dobro. Jednostavno moraš biti svjestan kvalitete onoga što radiš i onda si na dobrom putu da budeš uspješan.
Naravno da svatko želi biti u društvu onoga tko je na dobrom glasu, ali samo do prvog ‘dejta’. Ako ne zadovoljiš očekivanja na prvom sastanku, sasvim je svejedno kakav si bio svima prije i koje si sve nagrade osvojio. Druga strana neće pomisliti da je problem možda i u njoj, iako je za sve što se radi u paru uvijek potrebno dvoje.
Nama je najveća nagrada kad znamo da smo nešto odradili najbolje što možemo i da imamo super stvar, a ako netko to dodatno nagradi, samo potvrđuje ono što već znamo. I to je lijepo čuti.
6.9.2017.
Sutra: Šta klijenti misle o festivalskim nagradama?