Drugi jezik na kojem je dostupan ovaj članak: English
Fotografija: Diva (Kamaria Ayaba), Rodezijski Riđbek (livernose), 22 mj. mlada, 35 kg
Piše: Vanja Runje
5.51h ujutro je i ja sam budna. Davor Runje po Bjelorusiji drži govore i ne mogu baš najbolje spavati – s dvoje (umjesto troje) krevet nam je prevelik, pa mi je sve čudno. Najbolje spavam viseći na rubu, spetljana u poplun, s psećim repom na glavi, šapama u bubrezima, psećom glavom koja diše, slini, glasno hrče i škaklja me preko jednog gležnja, a preko drugog Davorova noga, zbuksana tako da se ne mogu pomaknut ni mm. Glavno da sam pet minuta nakon prvog ikad ulaska psa u kuću izgubila okladu (i platila večeru) uvjereno tvrdeći da u mojoj kući pas nikad neće smjet ni na kauč, a kamoli u krevet (šta mi pobogu bi?).
Fotografija: kad je Davor doma gotovo da ni ne stanem u krevet.
Ime joj je Diva, a i inače je diva. Ponekad ju zovemo i Piva (jer su nas jednom tako krivo čuli da se deremo po Dubravkinom putu pa nam je to postalo baš fora) – uz Davora je ljubav mog života. Iako mi je kuća od malena puna kućnih ljubimaca, za razliku od Davora, ja nisam nikad imala psa. I tako sam jednog dana upoznala Maxa – predivnog Rodezijskog Riđbeka od kolege Chrisa. Kliknuli smo na prvu i Chris me spojio s Ayaba Kennelom (upozorenje: ovo je reklama za Ayaba Kennel – naša apsolutna preporuka – imaju «božemesačuvaj» web, al nek vas to ne zavara – to je zato kaj su stalno na terenu).
Čekali smo leglo četiri mjeseca (meni se činilo k’o četiri godine, al sam za to vrijeme pogledala jedno 180 sati dog traininga na youtubeu) i kad je došlo… ajme meni tih fotki… na prvi pogled Dive znala sam da je naša.
Fotografija: Diva s mjesec i pol dana i već 8 kg (a bila je najmanja u leglu)
Uslijedilo je nekoliko dubinskih intervjua provjere kakvi bi bili «roditelji» i od strane divne Dusper familije, Divine mame Male (prikladno uz vrhunsku klopu i vrhunsko vino – s njima se teško mjerit) i od strane Ine, Lane, Tomislava (Ayaba Kennel) i njihovih šest Riđbeka. Prošli smo test – Diva je naša. S onih 180 sati dog traininga, puna samopouzdanja osjećala sam se k’o istinski profesionalac. Davor s velikim psećim iskustvom se samo smješkao i pustio me da brijem svoje. Diva je odmah odlučila pokazat mi tko je šef u kući. Nikad nije napravila nikakvu štetu, ali namjerni nered iz protesta – u to vrijeme često.
Fotografija: Diva «Home alone»: «Da, ovo sam sve ja napravila! I to namjerno! I nije mi žao! I baš sam ponosna! I napravit ću to i opet!»
Nikad joj nisam dala zadovoljstvo pokazivanja imalo ljutnje, samo bi sve pospremila i pravila se ko da se ništa nije dogodilo. Ubrzo je zaključila da joj plan nije upalio – sad je kuća (barem po tom pitanju) besprijekorna. S Divom točno znaš na koga se ljuti jer odluči preseliti samo osobne stvari od te osobe.
Prošli smo s Tomislavom bezbroj sati treninga, trebalo mi je dosta vremena da skužim da ustvari nije Diva ta koja je na dresuri – nego ja. Tako je Tomek većinom «ljubazno vikao» na mene da sam preblaga i da ću stvorit čudovište. Samo si kroz šumu čuo jeku «VANJAAAAAAAAA!!!». Diva je danas anđeo 98,5% vremena, u ovih 1,5% ganja svinje, patke, kokoši, mačke – oko kuće ili vikse – zna da će bit u kazni, ali nekako izračuna «Isplati se!». Ipak je to pas – štoviše Rodezijski Riđbeci su goniči lavova. Mene full zabavlja što sam ju naučila «daj šapu, hop, sjedi, lezi, pusti, čekaj…» na što mi Tomislav uvijek komentira «Pa nismo u cirkusu!». Ali ono što je najvažnije da zna (a zna) je «NE!» i «Dođi!».
Koliko Diva upravlja našim životima vidljivo je i iz činjenice da smo kupili vikendicu (malu drvenu kućicu) sa svojom vlastitom plažom na Kupi – po Divinim kriterijima. Ne budu meni neke babe tjerale psa s plaže! Inače sam vrlo miroljubiva, al kad mi netko krene protiv Dive Davor se sledi jer zna da (ja, ne Diva) «grizem» ako pretjeraju. Doduše, ni on nije baš micek po tom pitanju.
Diva ima čast i zadovoljstvo svaki dan ići s Davorom u DRAP na posao. Pješke preko Rokovog perivoja i/ili Tuškanca ujutro, pa s kolegama – drugim brojnim psima se natezat cijeli dan po uredu, pa netko tko baš treba KitKat cijelu ekipu odvede van, pa s Davorom ode u Njummy na ručak, pa opet poslije posla šetnja po Dubravkinom putu. Diva se naradi ko velika, skoro pa da se onesvijesti od umora.
Fotografija: Diva spava na poslu
Nije baš neka izjelica, stalno nam prigovaraju da je premršava, al kaj da radim kad Diva ne voli jest (po tome nije nimalo na nas). Moraš ju lijepo zamolit da gospodična uopće dođe do zdjelice nešto pojest, reć joj «Izvoli, dobar tek» ona se dovlači totalno preko volje, s noge na nogu – a to «nešto» je specijalno za nju skuhana juneća juhica s mrkvom koju kuhamo svaki ili svaki drugi dan, jer se zbog bilo čega drugog «ne ustaje iz kreveta». Nekad i sami ukrademo malo njene juhice jer za nju kuhamo, za sebe nam se ne da.
Diva je izložbeni pas, morali smo obećati da ćemo ju voditi na izložbe. I tako smo prikupili dovoljno za Šampionat Hrvatske. Po njenom «oduševljenju» boravkom na izložbama, nisam sigurna da ćemo skupljat dodatne titule. Obično ju vodim ja u ring, a kako nemamo izložbenog treninga, Diva i ja obično izgledamo ko totalni kaos. Jednom prilikom mi je vrlo simpatična sutkinja blago skrenula pozornost da bi možda meni trebao izložbeni trening (ne mogu joj zamjeriti, istina je). Psi divljaju u raznoraznim oblicima kućica na izložbama i zavijaju, a Diva se šeće okolo i misli si «Joj daj više ušuti!».
Fotografija: Diva i Vanja na izložbi
Riđbeci rijetko laju, uglavnom samo ako zovu na igru ili ako čuvaju najnajuži krug kuće/stvari na plaži i sl., a Diva zavija samo i isključivo kad nateže svoju igračku «gumenu kokoš», to nitko nije shvatio zašto. Već ih je nekoliko obezglavila, ovu zadnju čuva u komadu već mjesecima.
Jednog dana će i Diva imati mlade, a Davor me zeza da neću nijednog dati nikome prodati – bit ću luđakinja sa 15 pasa.
Tomislav (Ayaba Kennel) i Kate imaju prekrasan ranč s konjima u Zaboku. Kako su Riđbeci dobrodošli, upisali smo i školu jahanja. To je naprosto divota – jašemo i psi trče uz nas – totalni preporod od gradske vreve.
Fotografija: Ranch Zabok – jahanje s Riđbecima
Naravno da mi nakon svih tih outdoor aktivnosti auto izgleda ko svinjac, al Diva je dobar trening protiv perfekcionizma i liječi blagi OCD jer možeš glancat do beskraja, svaki dan i po nekoliko puta, no za 5 minuta će stražnja bočna stakla od Divine njuškice ponovo izgledat ko da smo se Davor i ja zabavljali na nekom parkingu. Nakon nekog vremena jednostavno odustanem i onda kad ipak odem oprat auto crvenim se pred ljudima.
Danas više ne mogu zamislit život bez Dive. Diva je naše dijete, samo razmišljam «Jel žedna? Jel gladna? Jel joj vruće/hladno? Jel joj dosadno? FAAAALIIII MIII!» Jedan dan se probudila s gotovo zatvorenim okom, nešto ju je ubolo, počela sam odmah vrištat «Davore vodi ju veterinaru, vodi ju, odmah, brzo, požuri!!!!», zvao me za 15 min – «Vanja 7h ujutro je, stojim ispred veterinarske ambulante, otvara se tek u 9h». Ups. Život nam se vrti oko Dive. Gdje Diva nije dobrodošla, nije ni nama mjesto. To je neizmjerna ljubav.
(Vanja Runje je Client Service Director, Board Member agencije Imago Ogilvy, a njen suprug Davor Runje je direktor agencije Drap Zagreb)
