Piše: Ekrem Dupanović
Jedna velika američka agencija imala je problem jer nije mogla stvoriti kreativnu ideju za svog velikog klijenta. Vrijeme je isticalo, prezentacija se bližila, ideje nema ni na pomolu. Jednog jutra kreativni direktor je gotovo utrčao u agenciju uzvikujući: Imam ideju! Nakon što je timu prezentirao zaista sjajnu ideju, direktor ga je pitao kako mu je to palo na pamet. „Dok sam se jutros tuširao,“ odgovorio je. Kada ga je direktor zamolio da sutra ujutro za vrijeme tuširanja razmisli o jednom drugom kreativnom problemu, njegov glavni kreativac mu je dogovorio: „Ne mogu, narednih pet tuširanja je zauzeto.“
Velike ideje nastaju u snu
I, tačno je. Jutarnje tuširanje je idealno za kreativno razmišljanje. Međutim, Dragan Sakan je imao teoriju po kojoj nijedna ideja ne može nastati ako prethodno nije odsanjana. Saki je tvrdio da se sve velike ideje rađaju u snu. Zato je godinama nosio u krevet svoje blokče i olovku kako bi ideju odmah zapisao, znalo mu se dogoditi da mu izmakne pa da je se ujutro ne sjeti.
New Moment je prije par dana u Cannesu osvojio Titanijumskog lava, ostvaren je san kojeg je Saki sanjao 25 godina. Volio je nagrade, ali i one njega. Nagrade su za njega predstavljale potvrdu onoga što je radio jer klijenti rijetko hoće i znaju priznati svojoj agenciji kvalitet njenog kreativnog rada. Klijenti su talentovani za ubijanje velikih kreativnih ideja. Zbog toga kreativci vole nagrade, neko mora da im kaže da je to što su uradili najbolje. Ako to dođe od kolega iz struke, nagrada je još vrijednija.
Mi brendove svojih klijenata posipamo zlatnom prašinom
Uloga Dragana Sakana u balkanskoj kreativnoj revoluciji je velika. Imao je veliku strast prema kreativnosti. Nije bio škrt, volio je svoje znanje i iskustvo podijeliti s drugima. Gotovo svo svoje vrijeme provodio je u kretaivnom razmišljanju i u razgovoru sa svojim kreativcima koje je učio tehnologiji kreativnog razmišljanja. Volio je biti okružen ljudima od formata po svom kreativnom talentu. Saatchi&Saatchi Beograd, agencija iz koje je nastao New Moment New Ideas Company , bio je kreativni inkubator iz kojeg su izašli svi direktori danas najvećih srpskih agencija. Srđan Šaper, predsjednik McCann grupe, Miša Lukić, predsjednik MMS Leo Burnet, Dragan Đilas, današnji gradonačelnik Beograda, vlasnik medijske agencije Direct Media… I ne samo u Beogradu, tragovi njegovog nesebičnog davanja vidljivi su u cijeloj regiji, pa i svijetu. Bio je rado viđen predavač na velikim svjetskim festivalima. Nije spadao u onu najbrojniju grupu predavača koji pripreme jednu prezentaciju godišnje i onda sa njom idu s fesivala na festival, s predavanja na predavanje. Ne, Saki je savku prezentaciju pripremao posebno, svakoj bi dodao neki začin koji bi je razlikovao od druge. Bio je alhemičar. Govorio je da je zadatak agencija da brendove svojih klijenata posipaju zlatnom prašinom.
Dan kada je optišao Saki
Šestog oktobra 2010. godine prvi put sam krenuo Sakiju u Beograd, a da mu nisam iz Sarajeva poneo bozu i baklave. Tog sam se dana rano ujutro, sa svojom kćerkom Asjom, zaputio u Beograd da se posljednji put pozdravim sa svojim prijateljem koji je umro tri dana ranije. Svih pet sati vožnje do Beograda vrtio sam u glavi film proteklih gotovo 30 godina koliko je trajalo naše prijateljstvo. Jedan drugog smo oslovali Jarane („veliki prijatelj“ u sarajevskom žargonu). Nisam ni primijetio kad smo stigli u Beograd. Odmah, nakon ulaza u beogradsko Novo groblje, sreli smo Vladu Čeha. Prišao je Asji i meni i tiho rekao: „Nažalost, ovo je prvi put kad vam moram reći na niste dobrodošli. Zbog povoda kojim ste ovdje.“
Kovčeg sa tijelom dragog prijatelja spustili smo u zemlju u trenutku kada je 550 km od Beograda, u Portorožu trajala ceremonija otvaranja Galerije slavnih Golden Druma, festivala na kojem je osvojio sve što se teoretski može osvojiti i što niko još dostigao nije. Na mramornom zidu Galerije, među 12 velikana oglašavanja, nalazi se i zlatna pločica s imenom Dragan Sakan. Kada je sahrana obavljena, Asja je iz tašne izvadila crnu pašminu i pokrila glavu. Bio je to znak da je vrijeme da nas dvoje na beogradskom groblju proučimo Fatihu i oprostimo se od čovjeka kojeg smo voljeli, od kojeg smo mnogo naučili, s kojim smo se družili i sarađivali dugi niz godina.
Eh, da je samo još doživio lava kojeg je toliko sanjao