Piše: Vanja Blumenšajn, partner i kreativni direktor u agenciji Señor
Imam podvojene osjećaje o 2013. Na osobnom sam planu uspio realizirati neke od najdražih radova u karijeri, koji su nagrađeni na prestižnim stranim festivalima, ali ne mogu se oteti dojmu kako je prosjek domaćeg oglašavanja pao na razinu koja mu ne bi smjela biti niti donja granica. Razloga za to je puno. Onaj najočitiji je da oglašavanje, kao prateća industrija, reflektira situaciju u gospodarstvu. Ali to nije sve; agencije su, čini se, izgubile ono najvrijednije, a to je povjerenje klijenata da se pouzdaju u njih i vjeruju da mogu raditi izvanredna rješenja. Klijenti igraju na sigurno, a budžeti su zbog straha od nemogućnosti povratka investicije mizerni za iole ozbiljnije produkcije, što dodatno srozava kvalitetu. Ipak, najveći problem koji vidim je da su i klijenti i agencije zajedno izgubili iz vida da su tu zbog potrošača. Klasičan je advertising dobrano dosadio publici i zbog toga teško impresionira i utječe, čime zapravo gubi svoju funkciju. Umjesto manje ili više kreativnog samozadovoljavanja, trebao bi se staviti u službu krajnjeg korisnika, stvarati dodatnu vrijednost (bila ona zabava, informacija, edukacija…) i na taj način (ponovo) postati relevantan.
Kad pričamo o kampanjama koje su me oduševile zapravo su mi zanimljiviji primjeri poput Nikea, koji je ove godine udahnuo novi život platformi Reuse-a-shoe u kojoj prikupljaju stare tenisice, recikliraju ih u podloge za sportske terene te osim promocije djeluju i ekološki svjesno. Vodafone je u Egiptu lukavo našao način da, u maniri popularnog cjenkanja na tržnicama, na najneobičnijim mjestima umjesto kusura uzvrati svoje bonove i pridobije nove korisnike. Dove nastavlja seriju genijalnih projekata u kojima podsjeća ljude kako trebaju više cijeniti sami sebe, ovaj puta uz pomoć policijskih crtača. Njujorški DDB je u kampanji “First worlds problems” podsjetio na probleme nedostatka pitke vode u zemljama trećeg svijeta na način da je izvrgnuo ruglu “razmaženost” stanovnika razvijenih zemalja. Ovo su samo neki primjeri kako agencije, razmišljanjem širim od gole komunikacije, pomažu biznisima da riješe probleme i uspješno posluju, ali i stvaraju vrijednost za zajednicu i korisnike. Da skratim, sve je dozvoljeno u potrazi za kreativnim načinima promocije proizvoda i usluga, dokle god oglašavanje nije samo sebi svrhom.
Obzirom da sam pokrenuo vlastitu agenciju Señor veselim se 2014. Već je prvih nekoliko projekata pokazalo da je moguće kreirati i komunicirati drugačije, očekujem da će Señor, kojem je kvaliteta uvijek ispred kvantitete, tako i nastaviti.