Svoju karijeru u oglašavanju sam počeo 2005.godine u Argentini, zemlji gdje sam rođen. Znam da kada pogledate moju sliku, i vidite gdje danas radim, mislite da sam rođen u zemljama Srednjeg Istoka, ali ne. Samo godinu dana kasnije, prilika da proširim svoje vidike stigla je iz Lowe Mexico. Neću dužiti, samo ću vam reći da je nakon tog putovanja uslijedila California, onda Austin u Texasu, povratak u Buenos Aires i konačno odredište gdje sam i danas, Dubai. Putovanja nisu novost za mene. A nije ni pandemija; 2009.godine letio sam iz Mexica u Argentinu da bi se takmičio da FIAP Mladim kreativcima, usred pandemije gripe H1N1. Letovi su odgađani svake minute, jer Mexico je bio središte zaraze. Nakon desetine kontrola, uspio sam proći aerodrome i granice, posjetiti svoju porodicu, stići na vrijeme na takmičenje i pobjediti!
Sada kada ne možemo letjeti, cijenim što sam imao priliku da letim tako često. Šta više, nadam se da ćemo uskoro opet moći među oblake. Ne, nisam lud. Imam suprugu i dvoje djece, i vjerujte mi nikad ne bih rizikovao zbog njih. Ipak, sama vrijednost putovanja leži u mogućnosti povezivanja sa drugim ljudima koji su možda doživjeli iskustva slična našim, ali u totalno drugačijim kulturnim i društvenim kontekstima. Iste stvari ili problemi u očima drugih, rezultirat će neočekivanim i jedinstvenim rješenjima. Danas, kada pomislim na komunikaciju nekog brenda, nisam sam u tome; znam da svi ljudi s kojima sam radio proteklih godina, razmišljaju sa mnom. Nadam se da će se ipak sve vratiti u normalu, bila ona ‘nova’ ili ‘stara.’.
Unatoč svemu, mislim da je oglašavanje bilo spremno da živi u ovom novom radu na daljinu, globalno. Spremnije nego bilo koja druga industrija. Svi smo nekad radili na velikim projektima, uporedo razgovarajući sa partnerima iz Pekinga, planerom iz New Yorka i kreativnim direktorom iz Londona. U oglašavanju, putovanja su već odavno stvar prošlosti, sa otvorenim aerodromima, ili bez njih.
Povratak radu od kuće, video pozivi i produženo radno vrijeme – reći ću vam zašto je ovo vjerovatno najbolja godina mog života. Oni koji rade na onome zbog čega su strastveni provode čitav život radeći, a pri tome ne mjere ni vrijeme ni uložene napore. Pitao sam i prijatelje, i svi se slažemo oko sljedećeg: da, svi napori su da bi se postigao cilj, ok, ali također je cilj da vidimo našu djecu i porodice sigurne i sretne. Super, a koliko smo vremena provodili sa njima prije svega ovoga? Nedovoljno! Živjeli smo u agencijama. Tako da je ovo vrijeme sigurno bilo dobro za nešto drugo osim posla: provođenje vremena sa porodicom, mogli su da me gledaju dok radim, pravio sam manje kafe pauza ali sam se više igrao sa djecom i konačno, shvatili su nešto o poslu kojim se bavim. Bar u oglašavanju neke su nstvari postale normalnije nego prije.
