Marina Čulić Fischer, Dialog komunikacije i Proximity Zagreb
Ekremovu molbu da napišem kolumnu za Media Marketing dobila sam, kao i obično, početkom mjeseca. Uvijek se rado odazovem tom pozivu i traženo isporučim kroz dan-dva-tri. Međutim, ne i ovaj put. Datum primitka maila bio je, naime, 8. augusta, a ja sam bila usred godišnjeg odmora. I, kao rijetko kad u životu, rekla sam – ne mogu. Ne mogu u zadanom roku, ne mogu sad, mogu kad se vratim na svoje radno mjesto. I – začudo – Ekrem je odgovorio ok, napiši kad se vratiš. Ništa se strašno nije dogodilo.
Od jučer sjedim u uredu i mislim na obvezu prema Ekremu, dok mi s ekrana računala vrišti preko 100 neodgovorenih i 30 urgentnih mailova. Posebno mi je zadovoljstvo tijekom odmora bilo brisati sve newslettere koje inače primam, posebne ponude, istaknute postove ili prijelomne vijesti – inače bi ta količina poruka bila i daleko veća. Ovako sam je svela na minimum javljajući se na stvari koje su bile jako važne i potpuno zanemarujući one nevažne. I sada sam tu gdje jesam – naizgled zdravo isfiltrirana, a opet vezana kuglom uz komp, misleći na čitatelje Media Marketinga i na još hiljadu drugih stvari koje moram obaviti. I nije mi fino.
Volim svoj posao, volim komunikaciju s kolegama, klijentima, suradnicima, novinarima (ovog ljeta tijekom odmora prvi put sam odbila dati izjavu za televiziju), ali jednostavno su se baterije ispraznile, pa malo napunile, pa sad pazim kako ih praznim. I, da, imam grižnju savjesti, ali priznala sam sebi da mi treba odmak od svega i vrlo lagani ponovni početak. Moja kolegica iz Ljubljane otišla je godinu dana na Bali jer joj je trebao odmak. Neki kolege potpuno su napustili industriju jer su se umorili. Pitam se je li to loše ili dobro? I zaključujem da je dobro, da moramo napraviti odmak da ne poludimo, da ne poremetimo osnovni sustav vrijednosti, da se vratimo korijenima. Neki se nikad ne vrate, ali one koji pronađu nadahnuće i energiju i zaključe da je ono što radimo vrijedno ulaganja svog života, na kraju ipak čeka priznanje da su negdje bili, nešto vidjeli, nekog nešto naučili, nešto osvojili i nešto oplemenili.
U međuvremenu, budite dobri prema drugima. Ako u augustu na južnoj strani otoka Visa sretnete Davora Bruketu, pozovite ga na piće, možda ćete ipak pričati o nečem drugom, a ne o marketingu. Davore, sorry, vidimo se 2015.!