Ana Blanquart
“Da vam kažem nešto o vrlo bogatima. Oni su drugačiji od tebe i mene. Oni posjeduju i uživaju rano i to im nešto učini, učini ih mekima gdje smo mi tvrdi i ciničnima gdje smo mi povjerljivi na način na koji, ukoliko nisi rođen bogat, je vrlo teško razumijeti. Oni misle, duboko u svojim srcima, da su bolji od nas jer smo mi sami morali otkriti kompenzacije i utočišta od života. Čak i kada uđu duboko u naš život ili potonu ispod nas, oni još uvijek misle da su bolji od nas. Oni su drugačiji.”, napisao je F. Scott Fitzgerald, vjerojatno najprecizniji kroničar svijeta bogataša svoga vremena. Njegovog bezvremenskog zapisa sjetim se svaki puta kada me London podsjeti na “one koji su drugačiji od tebe i mene”. Za kakvog sunčanog poslije podneva, u šetnji Mayfairom gdje Arapkinje za sobom ostavljaju povjetarac teškog parfema i poslugu koja nosi njihove shopping vrećice. Za nedjeljnim ručkom u Ciprianiju gdje se ruske gospođe samosvjesno razmeću dijamantima. Za večernjih izlazaka u Knightsbridgeu čije se ulice noću pretvaraju u piste skupocjenih automobila.
London koji su nam prezentirali u slikovnicama, London starih pubova, šarenih kišobrana i fish & chipsa dio je prošlosti. London kojim danas prolazim je nametljiv i arogantan, svjestan da pripada onima koji su drugačiji od tebe i mene.
U stvaranju novog svjetskog poretka, u rastavljanju novih sustava i sastavljanju novih, britanska prijestolnica našla se u ulozi sjecišta prilika, grandiozne dobrodošlice i doma za sve oni koji si ga mogu priuštiti. Neko vrijeme to se činilo sasvim prirodnim – ta melting pot je u porama Londona. No, ovaj melting pot dolazi s novim obilježjima jer novi došljaci ne traže utočište i jednake prilike već mjesto za displej svoga bogatstva sumnjivog porijekla.
Poput vještog trgovca na kakvom istočnjačkom bazaru London je godinama nudio svoje artikle, redajući viktorijanske vile u centru grada, školarine u internatima i članstva u privatnim klubovima sve dok nije postao Richistan, grad po mjeri najbogatijih, nedostupan onima koji mu daju identitet. U kvartu u kojem se ne tako davno stvarao punk, danas živi Roman Abramović. Na mjestu gdje su Beatlesi i Stonesi snimali ploče, danas je ulica modisch restorana. Perivoji koje je naseljavala aristokracija počivaju u mraku, dok njihovi novi stanari putuju svijetom svojim privatnim avionima. A fasade gospodskih robnih kuća izlizane su pod invazijom kineskih bogataša, koje im daju karakter šangajske tržnice.
Dobro došli u novi London, najbogatiji grad na svijetu sa službeno najvećim brojem milijardera i multi milijunaša na svijetu, sa više od 4000 pojedinaca čije osobno bogatstvo iznosi više od dvadeset milijuna funti, što ga po bogatstvu stavlja ispred New Yorka, Tokya i Pariza. Grad u kojem je za stan ukrajinski oligarh Rinat Akhmetov izdvojio gotovo 140 milijuna funti, a Joseph Lau Luen-Hung zidove svog londonskog doma obložio sa slikama Gaugina i Picassa i kolekcijom od 10 000 boca rijetkih vina. Nema sumnje da je Vladimir Putin želio biti provokativan kada je rekao da je Britanija «mali otok koji ne zanima nikoga osim ruskih oligarha koji ga posjeduju», ali na žalost nije bio toliko daleko od istine.
Grad je postao preskup i preizbirljiv, prekrojen da istisne lokalce. Ako morate pitati za cijenu niste dobrodošli, odjekuje agencijama za nekretnine i trgovinama ulice Bond Street. Pomirljivo, Londončani naseljavaju rubove gradske jezgre. U centru grada koji im pripada, postali su turisti.
London je taoc svoje superbogate klijentele. Dok se mnogi dijelovi svijeta bave preživljavanjem, on ima drugačiji problem. Ostati svoj. Vratiti grad onima koji su ga učinili najboljim gradom na svijetu. Izroniti njegovu srž – povijest, kreativnost i ekstravaganciju pregaženu vulgarnim displejem kupovne moći. U 16. stoljeću kraljica Elizabeta I mora da je zatekla svoju prijestolnicu u sličnom stanju pa postavila zakon Lex sumptuaria prema kojem je bilo zabranjeno prikazivati raskoš u javnosti. Vulgarnost stvara društvenu nelagodu, inzistirala je. Pet stoljeća kasnije vulgarnost je ugrozila i teksturu grada, onu koja je privlačila kreativne, muzikalne, buntovne, ekscentrične, anarhične, poetične, znatiželjne, revolucionarne i učinila ga najboljim gradom na svijetu.