Piše: Milena Trobozic Garfield
Pretprazničko veče, pesma mostarskog pesnika Alekse Šantica počinje stihovima
Sjutra je praznik.
Svoju svjetlost meku
kandilo baca
i sobu mi zari
Sam sam…
Praznik je svima nama, jedan dan ili nedelja dana, ili čitav mesec, kada ne želimo da budemo sami, kada želimo da se osećamo toplije, da budemo sa svojim najdražima, da budemo malo veseliji i lepši nego svakoga dana. Želimo da kuća i grad izgledaju specijalno, da budemo svi zajedno nasmejaniji, plemenitiji i srdačniji jedni prema drugima.
Bez obzira da li imamo jelku u sobi ili sveću na stolu, sve što želimo je da nas za zimske solsticijske praznike, koji najavljuju kraj mraka i pomaljanje svetlosti, nešto zari.
Da nas uzdigne i odvoji od sive svakodnevice prepune – buke i besa.
A šta zanosnije žari od svetlosti pozornice ?
Šta nas nosi dalje od razjarene realnosti današnjice nego umetnost, i to živa umetnost koja se događa pred nama, balet, muzika, opera, gala koncerti.
Na ove događaje dolazimo doterani i uzbuđeni, a izlazimo ozareni i ohrabreni mišlju da i dalje pored svih pretnji današnjeg sveta, postoje lepota i radost stvaranja.
Zajedništvo publike očarane umećem izvođača i umetnika koji sa nama dele radost izvođenja, čini ove predstave istinskim slavljenjem praznika.
“Zaljubio sam se u balet“, piše mi iz Sarajeva moj prijatelj Ekrem Dupanović, urednik i osnivač ovog portala. “Sa Vedranom sam bio na Orašaru. I već sam kupio karte za prvu sledeću baletsku predstavu Doli Bel”.
U Americi, gde živim, gde pozorišta zavise od posete i broja posetilaca, svi se trude da ponude nešto posebno za praznike: koncerte pod sjajem sveća ili posebne predstave vezane za praznične dane.
Kod nas u Beogradu je to relativno nova praksa uglavnom vezana za baletske predstave. Izvođenje
Krcka Oraščića / Orašara / Nutcrackera je odavno tradicija u zapadnim zemljama pa i kod nas, gde se izvodi iz večeri u veče tokom praznika.
Dramska pozorišta u Americi i Engleskoj , u vreme praznika postavljaju popularne mjuzikle, tradicionalne, poput Oklahome, ili romantične, kao što je Moja ljupka dama -My fair lady, ili igraju namenske predstave sa prazičnim temama poput Božićne priče- Christmas Carol, Čarlsa Dikensa, za koju kažu da je zaslužna što je u 19. veku u Engleskoj Božić od intimnog, malog kućnog praznika, postao praznik javnih slavlja i okupljanja.
Za pozorišta je novogodišnje specijalno programiranje prilika za dodatni marketing i povećanje posete, ali i za razvoj nove publike koja će i posle praznika možda nastaviti da dolazi. To je prilika za edukaciju sasvim mlade publike koja ponekad prvi put dolazi u zgradu pozorišta baš tokom ovih prazničnih dešavanja. Poseban novogodišnji program namenjen najmladjima postao je uobičajena praksa ne samo u dečijim pozorištima.
Narodno pozorište u Beogradu ove praznične sezone je u znak sećanja na reditelja Jagoša Markovića obnovilo Pepeljugu, komičnu operu u njegovoj neponovljivoj i duhovitoj postavci.
U okviru prazničnog programa namenjenog najmlađima bila je dečija opera Snežana i sedam patuljaka koja je izvođena dva puta dnevno, i u matine terminima.
Stotine dece, u većini devojčice, ali one će ionako jednog dana prema postojećim istraživanjima činiti 70 % pozorišne publike, dolaze u svečanim haljinama, a neke prvi put ulaze u specijalno dekorisni foaje pozorišta.
Okićene jelke, figure Nutcrackera i čarolija igre, svetla, kostima i muzike, mnoge će te devojčice začarati ljubavlju prema pozorištu i lepoti zajednickog svečanog doživljaja koji zahteva tišinu, koncentraciju i odsustvo telefona.
“ Narodno pozorište u Beogradu okuplja tri umetnička ansambla – dramu, operu i balet, i repertoarom koji se izvodi u zgradi posebne arhitekture i enterijera. Sa aspekta direktora marketinga meni je bilo jako bitno da se kroz tu jedinstvenu poziciju i mogućnosti, nacionalni teatar dodatno povezuje sa publikom kroz tematski repertoarski pristup.
Zato smo ove godine prazničnom programu pristupili kao specijalnom događaju, u skladu sa svetskim praksama svih velikih kuća, od Metropolitena do londonskog National teatra. U oktobru smo počeli sa kreiranjem programa koji smo posebno grupisali u celinu, vizuelno brendirali i promovisali kao ‘Slavimo praznike u Narodnom pozorištu’.
Za nas je bio izazov uklopiti 27 izvođenja predstava u decembru i januaru koji angažuju veliki ansambl opere, baleta, hora i orkestra, unapred sve definisati i biti spreman sa promocijom početkom novembra.
Odziv publike je bio neverovatan – sve predstave su prodate u vrlo kratkom roku. Govorimo o 14,000 karta, što je bila novina za nas da tako rano krećemo sa prodajom.
Uz gala koncert posvećen stogodišnjici rođenja Marije Kalas i tradicionalni Novogodišnji gala concert, imamo skoro dva meseca prazničnog programa koji je ogromna mogućnost i za razvoj publike i za njeno vezivanje za nacionalni teatar kao mesto jedinstvenog i nezaboravnog umetničkog iskustva,” kaže Zdenka Milanović koja od prošle sezone rukovodi marketingom i prodajom u Narodnom pozorištu u Beogradu.
U pozorište se na predstavu dolazi planirano, u iščekivanju. Dolazi se u najboljem izdanju, u svečanim cipelama. Dolazi se u društvu, sa porodicom ili sa prijateljima.
I taj doživljaj u kome smo svi zajedno, i umetnici i publika, u kome gledamo nešto radosno i vrhunsko na sceni, taj osećaj svečanosti, svi će iz pozorišta poneti sa sobom i sa saznanjem da su doživeli nešto nezaboravno.
I nezaboravno će ostati u njihovim sećanjima i u želji da opet dođu, ako ne sledećeg meseca, onda makar sledeće godine, za praznike. Ili možda već sledeće nedelje. Jer u pozorištu je uvek praznik. “Pokretni praznik,” rekao bi Hemngway. Dođite!