Tom je događaju prisustvovalo više od 300 sudionika iz 40 zemalja svijeta. Slučajno sam prije par mjeseci saznala za taj event. Netko je od kolega govornika na zagrebačkoj konferenciji Slušaj sebe, na kojoj sam i ja sudjelovala, usput na kavi spomenuo Awesomenessfest. Nitko u društvu nije znao detalje, a kako meni jednostavno ta riječ nije dala mira, otišla sam na internet i kad sam vidjela da je ove godine kod nas, jednostavno sam morala ići. No tako je mislilo i 5000 drugih ljudi diljem svijeta. Ovog puta samo je 15% zainteresiranih imalo priliku doći. Vishen Lakhiani, vlasnik Mindvalley-a i organizator eventa, rekao je da je osobno pregledao svaku prijavu i da nije ni čitao naše duge životopise nego je odabrao ljude zbog kojih bi, kako je rekao, kada bi sjedili pored njega u avionu, odložio iPad i s njima pričao jer su mu interesantni. Lekcija jedan za sve nas – nebitno je što radimo, bitno je KAKVA SMO OSOBA!
Bilo je tu UN ambasadora, poznatih pisaca, mlada osoba koju i Obama citira i divi joj se, osoba koja s Richardom Bransonom uvodi novu vrstu edukacije za poduzetnike, terapeutkinja pokojne Lady Diane, pa i 14-godišnjaci koji već mijenjaju svijet…
Zašto uopće toliko poduzetnika iz cijelog svijeta na ovakvom seminaru posvećenom dubokom radu na sebi, seminaru koji počinje meditacijama, na kojem se prolaze radionice upravljanja energijom, spominje tantra i svašta nešto što je u našim krajevima “čudno”? Zato što NAŠ POSAO MOŽE RASTI SAMO DO RAZINE DO KOJE MI RASTEMO. Zaboravljamo da je naš biznis produžetak nas samih i, želimo li neku promjenu, uvijek moramo prvo promijeniti sebe i svoj mentalni sklop. Nikada nije rješenje u dužem i napornijem radu. Skokovi u poslu se događaju kad ih prvo napravimo u svojoj glavi.
Konferencija je počela četverosatnom radionicom Lise Nichols, poznate trenerice, spisateljice i motivacijske govornice koja je bila nekoliko puta gošća Larryja Kinga, Oprah i drugih. Bila je samohrana majka, crnkinja koja se boji govoriti pred bijelcima, sama, na socijalnoj pomoći, našla se i u situaciji da nema za pelene za svog sina. Danas je žena koja je uspješna na svim razinama i pomaže drugima da budu to isto.
Jedna od Lisinih lekcija za nas, bila je da nismo ovdje unatoč svojoj prošlosti nego baš zbog nje. Dakle, baš zbog svega što smo prošli, danas smo takvi kakvi jesmo. Demonstrirala je to stolicom koju često nosimo sa sobom. Aludirajući na našu prošlost, pokazala je kako (prošlost, stolicu) nosimo na glavi, vučemo sa strane, umjesto da sjednemo na nju i iz te pozicije prihvaćanja i zahvalnosti djelujemo u ovom trenutku. Jer sve što nam se dogodilo, učinilo nas je takvom osobom kakva smo danas i sad ta sva iskustva možemo upotrijebiti da pomognemo drugima.
U otvorenom, toplom i sigurnom, poticajnom okruženju, ljudi su se lako i brzo otvarali i nešto što je bilo za promjenu divno doživjeti – u publici je bilo 50% muškaraca, svjesnih muškaraca, koji dijele svoje duboke emocije i koji uz tu ranjivost ne djeluju nimalo manje muškarci. Lisa je uvijek, kad je netko podijelio svoje osjećaje, pitala ostale u publici: “Jeste li se vi ikad tako osjećali?” i gotovo uvijek je većina u publici digla ruku. To je bila jasna i duboka poruka svima – da NISMO SAMI. Sve s čime se suočavamo mi, suočavaju se i drugi. Samo je pitanje što ćemo iz toga naučiti i napraviti. Žena koja je na naslovnicama Vogue i Elle, boji se da nije dovoljno lijepa i dovoljno mršava, žena koja poslovno drma Jugoistočnom Azijom boji se da joj otkucava biološki sat, muškarac koji puno putuje i radi boji se da djeca odrastaju bez njega i ne osjeća se dovoljno dobar ni kao muž ni kao otac, ne zna se nositi s prigovaranjima svoje supruge zbog toga što toliko puno radi itd., itd. – svima nama poznate priče. Svima nama poznati dnevni izazovi.
Meni je Lisa pomogla da shvatim puno stvari. Mogla sam se s njom identificirati jer zastupa autentičnost i transparentnost, pristupačnost i otvorenost drugima. Bila sam u dva navrata na višesatnom druženju za manji broj ljudi u njenom apartmanu. Meni samoj je možda najvrijednija spoznaja da mojih 85% možda nekome može biti i 200%, ali i dalje nije mojih 100%. Samo ja znam što je mojih 100%. I svatko od nas za sebe. I da, ako nekome smeta, kako je ona rekla, naša svjetlost – neka uzme suncobran, ali mi je nećemo ugasiti. Meni je osobno značila i njena rečenica da nismo ovdje došli da se upoznamo, nego da NEKOGA upoznamo/nađemo.
Lisa nas je sve podsjetila i da nećemo dočekati trenutak kada ćemo se prestati bojati, nego je sad najbolje vrijeme da SKOČIMO, skočimo SA strahom jer najgore što se može dogoditi jeste da padnemo, odnosno ne uspijemo izaći iz tog iskustva jači.
Pričali smo i o holističkom uspjehu, dakle uspjehu na sve četiri razine – materijalni, duhovni, financijski i uspjeh u odnosima s drugim ljudima. Podsjetila nas je da pazimo da nam ostvarenje životnih ciljeva ne postane pirova pobjeda, odnosno da cijena uspjeha ne bude veća nego što je njegova vrijednost.
Idući dan za mene je počeo spoznajom onog što je prvi dan rečeno – ZAOKRET SE DOGAĐA KAD GA NAJMANJE OČEKUJEŠ. Sjedila sam u dvorani, a pored mene je sjedio Pierre, Francuz iz Belgije, koji je prije nekoliko godina ostao udovac, raspao mu se posao i bio je dužan preko 400 000 eura. Danas je, između ostalog, uspješan, bogat i sretan poduzetnik. Nešto smo se zapričali i rekao mi je – ne trebaš se fokusirat na novac, ali ga trebaš voljeti. To je meni bio aha moment jer u poslu stvarno želim i jesam fokusirana na sam posao i proces u kojem uživam, a ponekad zbog raznih ograničavajućih uvjerenja izostane financijska potvrda istog.
I došlo je na red predavanje Marise Peer koje možemo svesti u tri riječi – JA SAM DOVOLJAN/NA (eng. I am enough). Marisa je tom rečenicom izlječila mnoge ljude, brzo lako i jednostavno na čuđenje i negodovanje svojih kolega koji, kako ona kaže, preferiraju dugogodišnje seanse na terapeutskom kauču.
Marisa nas je podsjetila da je uzrok svih naših problema mišljenje da nismo dovoljni, da je uzrok svih depresija danas ono što govorimo sebi te da svu radost života izgubimo kada se uspoređujemo s drugima. S nekoliko praktičnih vježbi podsjetila nas je da tijelo radi ono što mu naš um naredi.
Pričalo se puno o budućnosti sustava edukacije. Vishen je predstavio Mindvalley-jev koncept, tzv. model svjesnog inžinjeringa, koji kaže da nas u životu određuju dvije stvari – naši modeli stvarnosti (uvjerenja, hardver) i sistemi (način na koji živimo, softver) I napomenuo da se oba daju mijenjati.
U jednom trenutku na scenu je stigao Roger Hamilton koji sa Richardom Bransonom radi na novom sustavu školovanja za poduzetnike i koji je rekao – bez liderstva sve se samo čini kao interesantna ideja. Pravi lideri su oni koji oblikuju stvarnost, poduzimaju akciju, izgrađuju iduću generaciju, investiraju u sebe, povezuju ljude i angažuju ih.
Podsjetio nas je da poslodavcima glavni kriterij kod zapošljavanja sve više postaje to koliko je netko tzv. street smart, dakle koliko se može snaći u svakoj životnoj situaciji. Stoga, poruka za sve vas koji tražite posao glasi – ono što će poslodavcima u budućnosti biti presudno jeste koliko ste se sposobni brzo promijeniti i učiti! Naravno, isto, možda još i više, vrijedi i za poduzetnike.
Roger je spomenuo 12 vodećih industrija, nabrojao 12 tehnologija koje utječu na naš svijet danas i 12 aktualnih svrha koje se najčešće promoviraju kroz biznis. Sve to da bi nas podsjetio da najveći pomaci dolaze od onih koji nisu u toj industriji – često netko samo uleti u neku industriju i s novom tehnologijom pomete dotadašnji poredak.
Bilo je još niz predavanja, a Awesomenessfest slovi i kao odlično mjesto za zabavu. I sve je istina. I za mene je sve bilo puno više od očekivanog. I vjerovali ili ne, unatoč odličnom i toplom vremenu, nisam se uopće stigla okupati u moru niti otići u spa centar.
Slučajno sam dobila najbolju cimericu na svijetu, poslovno – Business Café se širi i u London i to već u desetom mjesecu, a ono što mi je bilo najdraže – čula sam bezbroj puta od ljudi koji su sa mnom pričali – Oh, oops, I never told this to anyone – Ovo što sam rekao tebi, nisam još nikad nikome. Nasmijala sam se jer to mi se stalno događa i zapravo je veliki pokazatelj da sam na pravom putu. Sjetila sam se što mi je jedan branitelj prije deset dana rekao na edukaciji – pa vi niste predavač vi dođete nešto kao guru i psiholog više. Zapravo, što više razmišljam, nekako mi bolje zvuči transformacijski coach, nešto ću morati staviti na novu vizitku.
Dakle, NE RADI SE O NAMA – nismo sami, odabrani smo, tu smo gdje jesmo s razlogom, sve što nam se dogodilo bilo je s razlogom i ima višu svrhu. Svaki naš život ima višu svrhu. Svi smo jedinstven, nužan i potreban dio slagalice. Ako samo jedan dio nedostaje, ona nije potpuna.
Bez obzira što nam se u prošlosti dogodilo, najvažnije je to kakva smo osoba postali, što smo i kako ta sva svoja iskustva koristimo u služenju drugih.
Jedino što se nalazi između nas i onog što nam treba i želimo u životu je ono što sami sebi govorimo.
I zato nemojmo sami sebe izbacivati iz životne igre.
Čim donesemo odluku, u naš život ubrzo stižu svi ljudi koji nam pritom trebaju.
Iskoristite sva svoja iskustva i spoznaje da pomognete drugima. Vi već znate svoju priču, već ste je proživjeli, sad je recite i napišite, sad je dijelite, netko je drugi čeka, nekom tamo vani je potrebna baš vaša priča, potrebni ste mu Vi da može dalje.
I nemojte nikad zaboraviti – naša duša je ta koja treba donositi odluke – a naša je duša neustrašiva.
(Kristina Ercegović, Zaokret, Business café, www.kristinaercegovic.com)