Piše: Ekrem Dupanović
Kad je ujutro svanulo, ja sam već bio budan. Bio bih neiskren kada bih kazao da nisam osjećao veliku tremu. Imao sam prvu prezentaciju pred predsjednikom agencije, pred kompletnom Vladom i to u konkurenciji s dvije velike agencije. Bio sam ubijeđen da su nam šanse za prolazak minimalne, samo sam razmišljao o tome da se ne izblamiramo. Imali smo dobru prezentaciju, ali kakvu su imali Delo i Borba, kakva je bila Sakanova komunikacijska strategija? Vrlo rano sam sišao na doručak, popio duplu kafu i još jednom protrčao kroz prezentaciju. Bio sam spreman, mada sam sve nekako priželjkivao da će neko iz SIV-a nazvati i kazati kako je, zbog iznenadnih obaveza nekih članova Vlade, prezentacija pomjerena za par sati, ili, još bolje, za sutra. Niko nije nazvao.
Goran, Vlado i ja smo bili u konferencijskoj sali SIV-a u pola devet. Stavili smo po jedan primjerak prezentacije za svakog člana Vlade, zauzeli svoja mjesta i čekali. Sve se odvijalo onako kako je Goran predvidio prethodne večeri. Ministri su se počeli okupljati oko devet i to je trajalo do 9,15. Premijer Marković, zbog neplaniranih obaveza, nije prisustvovao. Cijelu priču je vodio prvi potpredsjednik SIV-a Aleksandar Mitrović. Prisustvovali su svi ministri i njihovi zamjenici. Kada su se skupili, oko 9,15 su poručene kafe koje su stigle u 9,30. Goran je tad kazao kako naš sat tek tad počinje. „Naravno,“ kazao je potpredsjednik Mitorivć.
Meni su trebala tri minuta da mi se jezik razveže i da priča krene, a onda je sve išlo k’o mlijeko. Bio sam posebno inspirisan, tako da sam prezentaciju dotjerivao i dopunjavao novim idejama u toku same priče. Podizao bih, s vremena na vrijeme, pogled i tražio u izrazu lica ministara neku reakciju, podršku. Svi su uglavnom potvrdno klimali glavom, potpuno su bili skoncentrisani. To mi je davalo više sigurnosti, počeo sam da improvizujem tako da je, na kraju, 30 odsto sadržaja prezentacije bila potpuno nova priča, drugačija od one koju sam napisao i uvježbavao hodajući po svojoj hotelskoj sobi do iza ponoći. U 10,15 otvorila su se vrata u ušao je Sakan sa svojim timom, čekali su da prođe akademskih 15 minuta. Potpredsjednik Mitrović je rekao: „Nismo vas još pozvali.“ Sav blijed i očito iznerviran Sakan je napustio salu. Pet minuta prije isteka našeg termina (oko 10,25), Sakan je ponovo ušao i ponovila se ista scena. Osjećao sam se jako neugodno. Na njemu se vidjelo koliko je iznerviran. Kada sam završio, svi su bili zadovoljni. Bilo je pitanja na koja smo odgovarali sva trojica. Iako je u konkursu stajalo da će rezultati biti saopšteni nakon 15 dana, rečeno nam je da popodne budemo u hotelu, ako nas budu trebali. Zahvalili smo se i izašli. Ispred konferencijske sale Saki nas je upitao: „Kakvi su ovi unutra?“ Goran mu je odgovorio: „Super su. Predložili smo Markoviću da formira fudbalsku ekipu, a mi ćemo mu naći sponzore za dresove,“ aludirajući sa Sakijevo mišljenje o nama kao o agenciji za sportski marketing. Goran ga je zagrlio, želio je zapravo ovom duhovitom opaskom da mu povrati raspoloženje.
Oko pet sati popodne, u hotel je došao Predrag Vujović, stručni saradnik u Ministarstvu za informiranje. Rekao je da smo dobili projekat, da smo imali najbolju prezentaciju i da su odlučili da ne čekaju 15 dana. Dodao je da ne napuštam Beograd jer bismo sutra trebali imati sastanak i dogovarati uslove ugovora. Nisam se stigao ni obradovati ovoj informaciji kada je uslijedio šok. Onako uzgred tutnuo mi je u ruke jedan papir i rekao da ga pročitam i potpišem. Preletio sam samo preko teksta i jedva sam se suzdržao da ne vrisnem. Bio je to ugovor na 5% provizije koju smo obavezni Vujoviću isplatiti od svih bruto prihoda na projektu kojeg ćemo raditi za SIV. Ono što me je najviše iznenadilo jeste to da mi je Vujović dao potpisane primjerke ugovora. Imao je toliko drskosti i hrabrosti da mi da vlastoručno potpisan ugovor. Nisam mogao vjerovati svojim očima. Htio sam ga poderati i baciti mu ga u lice. Osjećao sam se poniženim. Uostalom, na večeri u Sarajevu, nakon potpisa ugovora o osnivanju agencije, Goran mi je rekao: „ Jedino što mi nikada ne radimo, to je da ne potkupljujemo svoje poslovne partnere. I to nemojte da radite ni vi. To nije dio kulture IMS Studio 6 do koje nam je jako stalo. Upamti to.“ Savladao sam početni bijes i rekao Vujoviću kako moram ugovor razmoriti s našima advokatom i kako ću to završiti za par dana.
Odnio sam ugovor u svoju sobu. Ni Goranu ni Čehu nisam rekao ništa o tome. Po povrtku u Sarajevo stavio sam ga u fajl SIV. Sreća da sam ga sačuvao. Pola godine kasnije, kada mi je trebala odletjeti glava, da nisam imao taj ugovor svašta bi mi se dogodilo. Ali, o tome kasnije, kad dođe red na krizni sastanak koji je u kasnim večernjim satima održan u kabinetu ministra Darka Marina.
Sutra: Vrijeme promjena