Piše: Ekrem Dupanović
Kako smo se u agenciji OSSA opredijelili da razvijamo sportski marketing, tako sam bio veoma sretan i uzbuđen kada je Teniski savez Jugoslavije prihvatio ponudu Sarajeva da organizira meč Davis kup reprezentacija Jugoslavije i Čehoslovačke. Već smo kroz saradnju sa Monikom Seleš počeli ulaziti u teniski sport, otkupljivali smo ekskluzivna prava marketinga u prenosu Roland Garrosa, Wimbledona i Australian Opena i mislio sam kako će nam dobro doći „blizak susret“ s tenisom i to baš u Zetri, u tom trenutku najboljoj sportskoj dvorani u Jugoslaviji. Sagrađena je za Zimske Olimpijske Igre Sarajevo 1984 i imala je zaista fantastične uvjete za organizaciju svih dvoranskih sportova.
Šta raditi kada imate samo obaveze, a nemate prava?
Teniski savez BiH, kao izvršni organizator Davis kup susreta sa Čehoslovačkom, prihvatio je ponudu agencije OSSA za realizaciju marketinga. Naš je zadatak bio da od sponzora i kroz druge izvore obezbijedimo sredstva za finansiranje ovog veoma skupog spotskog događaja. Organizator je morao napraviti prvi zemljani teniski teren u Zetri, morao je snositi sve troškove zakupa dvorane (sedam dana), troškove boravka naše teniske reprezentacije (sa pripremama ukupno sedam dana), troškove putovanja i boravka međunarodnih sudija itd.
Prvo sam nabavio Pravila organizacije Davis kup mečeva koje je izradila Međunarodna teniska federacija (ITF). U tom dokumentu su bila prava i obaveze organizatora u pogledu marketinga. Vidio sam na prvu da mi imamo uglavnom obaveze, a da su nam prava svedena na minimum. Bili smo obavezni obezbijediti direktan televizijski prenos. Kako je i TV znala za tu obavezu, nismo mogli pregovarati o TV pravima jer je prenos bio naša obaveza. Sa TV Sarajevo smo se ipak dogovrili da otkupimo svo komercijalno vrijeme neposredno prije i u vrijeme prenosa i to smo čuvali za sponzore kojima nismo mogli ponuditi banere oko terena, jer su oni bili isključivo pravo Međunarodne teniske federacije. Imali smo samo pravo na pozicije iznad ulaza na tribine koje su bile vidljive u TV prenosu kada bi reditelj tražio kadrove iz gledališta. Ismar Mujezinović je napravio jako lijep plakat, koji smo takođe koristili za promociju lokalnih sponzora. I, na kraju, napravili smo izvrstan katalog meča s dosta fotografija, podataka i, naravno, oglasa naših sponzora. Bili smo u obavezi da zadnju vanjsku stranu damo glavnom sponzoru ITF-a, japanskoj kompaniji NEC.
Stidio sam se poltrona iz Teniskog saveza BiH
Naša teniska reprezentacija došla je u Sarajevo pet dana prije meča da bi trenirala u Zetri. Drugog dana treninga počeli su problemi. Selektor teniske reprezentacije Radmilo Armenulić je preko svojih ljudi tražio da se iznad ulaza na tribine postave baneri sponzora Teniskog saveza Jugoslavije. Nisam se složio jer je to bilo naše pravo. U rasprvu se uključio i Teniski savez BiH. Donio sam prijevod izvornih pravila, stvari su bile potpuno jasne, ali u cijeloj toj situaciji nisam imao podršku ljudi iz Teniskog saveza BiH, držali su stranu Teniskog saveza Jugoslavije. Bilo me je sramota, ne zbog mogućnosti da izgubimo prihod koji je naš, već zbog poltronskog odnosa ljudi iz Teniskog saveza BiH prema ljudima iz TSJ. Plašili su se, valjda, da bi pružajući podršku agenciji OSSA vjerovatno igubili pozicije u nekim komisijama u TSJ koje su im omogućavale par putovanja godišnje na sastanke komisija ITF-a. Bili su spremni prodati interese Sarajeva za svoje vlastite. Na kraju sam doveo advokata koji je stvari riješio u par minuta, mi smo bili u pravu.
Sutradan je nastao problem što TSJ nije obezbijedio prostor za baner kojeg je Boban Živojinović, naš najbolji teniser, na osnovu svog ugovora sa JAT-om, trebao postaviti u dvoranama gdje je igrala jugoslovenska Davis kup reprezentacija. Čak je u jednom trenutku zaprijetio da neće igrati, ako se taj transparent ne postavi. Transparent nismo postavili, a Živojinović je odigrao tri meča (dva singla i jedan dubl) i sva tri izgubio. Na kraju smo potučeni do nogu – bilo je 5:0 za Čehoslovake. Prava katastrofa. Sjedio sam kod kuće i gledao zadnji meč, kad je zazvonio telefon. S druge strane je bio Zlatan Karavdić, predsjednik Skupštine Bosne i Hercegovine i predsjednik Organizacionog komiteta. „Dođi odmah u Zetru. Sad ćemo imati Press konferenciju. Čuo sam da će nas optužiti za poraz. Navodno nismo stvorili neophodne uslove da gospoda igraju. Trebaš odgovoriti na eventualna pitanja iz djelokruga marketinga, znam da ste imali problema oko sponzora.“ Došao sam na Press konferenciju razmišljajući o tome kako neko može uopšte razmišljati da pokuša poraz od 5:0 pravdati ičim drugim osim lošom igrom i lošom formom. Teren je bio fantastičan, uslovi smještaja u Holiday Innu na svjetskom nivou, ambijent, publika, sve je bilo savršeno. To što im nismo dali da nam oduzmu sponzorska prava koja nam je, kao organizatoru, dodijelila Međunarodna teniska federacija, zar to može opravdati ovako sramotan poraz. Ali, obzirom na arogantno i bahato ponašanje svih sedam dana, ništa me nije moglo iznenaditi.
Press konferencija je prošla u korektnom tonu. Nije bilo optužbi na naš reačun, desilo se, šta sad…
Ponovni susret u Splitu
Sa istom ekipom Teniskog saveza Jugoslavije sreo sam se na istom poslu 1989. godine u Splitu, na Davis kup meču Jugoslavija-Španija. Bio sam u to vrijeme direktor marketinga Evropskog prvenstva u atletici Split 1990 (A ’90), obzirom da je OSSA bila Zvanična marketing agencija A ’90. Damir Dumanić, glavni tajnik A ’90 i Leo Antonini, direktor sportske dvorane Gripe, u kojoj je meč trebao biti odigran, su zamolili da OSSA preuzme marketinške poslove. Učinio sam to sa velikim zadovoljstvom jer sam znao da nam ljudi iz TSJ neće praviti probleme pošto već imaju iskustva sa nama i znaju da nas ne mogu natjerati da radimo mimo pravila. Ipak, prije nego sam potpisao ugovor sa Splićanima, otišao sam u Beograd na sastanak sa TSJ. Pitao sam ih otvoreno, hoćemo li opet ratovati jedni protiv drugih, ili ćemo sarađivati. Napravili smo fer dogovor, ja sam se vratio u Split i napravio sastanak sa lokalnim organizatorima. Tražio sam i dobio njihovu punu podršku za projekat koji sam im prezentirao. Nakon toga smo potpisali ugovor, a ubrzo i dva veoma značajna sponzorska ugovora sa Tvornicom kandiranog voća Hissar iz Prokuplja i Ei Bull-om, kompjuterskom firmom iz Niša. Hissar je inače bio klijent naše agencije, radili smo za njih sve komunikacijske aktivnosti, bilo mi je vrlo lijepo sarađivati sa njima. Ei Bull mi je bio drag jer smo ugvorom sa njima zaokružili sav budžet. Imali smo razloga da proslavimo.
Ugovor sa Ei Bullom je trebalo proslaviti
U Niš sam putovao sa Zoranom Avramovićem, svojim saradnikom u timu za sportski marketing (intervju sa Zoranom možete pročitati na portalu u rubrici Intervju dana). Bio je decembar, padao je snijeg, spuštala se noć kada smo završili vrlo uspješne pregovore sa Bullom. Potpisali smo veliki ugovor, prije svega zahvaljujući Zoranu. Kada smo napravili ponudu, predložio je da na kraju stavimo cifru od koje se meni gotovo zamantalo. „Šta ti je, ponuda je sjajna, napravili smo im odličan projekat“. I prošlo je. Kad smo napuštali Niš, predložio sam da se negdje zaustavimo, da večeramo i proslavimo ugovor. Zoran nije bio za to, htio je da što prije stignemo u Beograd. Ali, moji prijedlozi ne propadaju tako lako. Na prvoj pumpi, na autoputu Niš-Beograd, morali smo sipati gorivo. U dizel Jetu, koju smo iznajmili od Hertz-a, sipali smo benzin. Stala je nakon 200 metara od pumpe. Izašli smo i pitali se šta sad da radimo. U to je naišla policija. Naravno, vidjeli nas dvojicu da stojimo pored auta, snijeg pada, valjda nešto nije u redu. Objasnili smo u čemu je problem, oni su radio vezom pozvali jednog auto mehaničara, koji je živio u selu par kilomatara odatle, znam da su se nešto natezali jer on nije htio, ali je na kraju ipak morao doći po nas. „Taman sam krenuo kod kuma na slavu i vi mi pokvariste sve,“ rekao je čim smo natovarili auto na šlep vozilo i sjeli u kabinu. Kad smo stigli njegovoj kući, u kojoj je bila mehaničarska radionica, prvo nas je odveo na sprat u kuhinju (žena i djeca su već otišla kod kuma na slavu), otvorio frižider, izvadio flašu domaće rakije i suho meso. „Meni treba dva sata da skinem rezervoar, ispraznim ga i operem. Vi sjedite, ovdje vam je toplo, evo rakija i meze, a tu vam je i telefon, ako se nekome trebate javiti.“ I ode u radionicu. „Rekoh ja tebi Zorane da ugovor sa Bullom treba proslaviti,“ kazao sam sipajući mu rakiju.
Dobili smo Španiju 3:2. Svi smo bili zadovoljni. Teniski savez zbog plasmana u slijedće kolo, splitski organizatori jer su prihodima od marketinga pokrili troškove ostvarivši čak i dobit, i OSSA, jer smo uspješno realizirali projekat, zaradili dobar agencijski honorar i uspostavili nove poslovne kontakte. Pobjeda, to je to!