Drugi jezik na kojem je dostupan ovaj članak: English
Piše: Ekrem Dupanović
Još uvijek razmišljam šta se to dogodilo pa smo bili primorani otkazati Woman.Comm konferenciju u Zagrebu. Juče sam mislio da je tome glavni uzrok Agrokor. On jeste jedan od uzroka, ali sigurno nije glavni. OK, kriza je ali ne trebamo zbog nje bacati koplja u trnje. Kriza je i izazov. Trebamo raditi da je prevaziđemo. Konferencija je sigurno bila pozitvan događaj koji je mogao makar malo pomaknuti stvari prema naprijed. Protivrječim sam sebi i dijelu onoga što sam pisao juče, ali pokušavam naći odgovore.
Za sada sam uočio deset stvari koje sam naučio iz otkazivanja Konferencije. Ima ih sigurno još.
Ako se ideja dopada tebi, to ne znači da će se dopasti i drugima
Nije mi se prvi put u životu dogodilo da sam imao ideju u koju sam vjerovao, a da se ona nije dopala drugima. Ili su imali neki sasvim drugi razlog zbog kojeg su kazali da im se ideja ne dopada, jer im je to bilo jednostavnije i bezbolnije.
Šta sam naučio? Ne možeš vjerovati samo u sebe. Testiraj svoje ideje i vidi da li i drugi o njima misle tako dobro.
Prvo provjeri pa onda djeluj
Ako imaš ideju za koju misliš da je odlična, provjeri sve okolnosti koje mogu uticati na njenu uspješnu realizaciju. Mi nismo vodili računa o posljedicama na hrvatsku advertising i komunikacijsku industriju koje je izazvao prekid Agrokorovog oglašavanja. Ili, bolje rečeno, na to smo upozoreni tek kad je bilo kasno.
Šta sam naučio? Prije nego kreneš u veliku avanturu, provjeri sve okolnosti koje mogu uticati na njen sretan završetak.
Nema regionalne komunikacijske industrije, postoje samo regionalni finansijski apetiti
Regionalne konferencije i zajednički regionalni interes za razvoj advertising i komunikacijske industrije su zabluda. Niko ne ide nikome u goste. Svi su zainteresirani da im se dođe, ali sami ne žele ići nigdje. Pogled preko plota da, ali samo ako s one strane smrdi na lovu. Jedino finansijski apetiti tjeraju agencije da prohodaju regijom. Korištenje kolektivne sinergije u razvoju industrije, što bi svima bilo od interesa, ne postoji kao opcija.
Šta sam naučio? Sačekaj da se realizira Vučićeva ideja o jedinstvenom tržištu pa onda radi regionalno.
Oslanjaj se samo na iskrene prijatelje, ali moraš znati ko su oni
U pripremi Woman.Comm konferencije oslanjali smo se na podršku prijatelja. Mnogi od njih su pokazali da to nisu. Morat ćemo revidirati liste i odlučiti ko nam je zaista iskren prijatelj, a ko se deklarira kao prijatelj isključivo iz svog interesa. Kad mi trebamo njima, bacaju se u zagrljaj, kada oni trebaju njima, prave se mutavi.
Šta sam naučio? Možeš imati stotine poznanika, ali ne i stotine prijatelja. Da bi uspio, treba ti najviše njih deset. Preberi grah, pronađi ih.
Ako neko nešto hoće, on će to učiniti, a ako neće, naći će hiljadu razloga da to ne uradi
Ovo je jedna od najvećih istina koje sam spoznao u svojoj gotovo polustoljetnoj karijeri u advertisingu. I kad nismo mogli, uvijek smo nalazili rješenje da budemo pri ruci i da učinimo. Kada je nama trebalo, iznalazili su se mnogi razlozi da se ne uradi.
Šta sam naučio? Kada nešto novo pokrećeš, postavi sebi najmanje 100 pitanja i pronađi na njih odgovore, budi spreman jer protivnici imaju barem još toliko već pripremljenih.
Ego
Identifikuj unaprijed sve koji mogu biti protiv i pokušaj preduprijediti njihovu akciju.
Siguran sam da je o konferenciji u nekim krugovima stvorena loša slika jer su se neke dame iz advertising i komunikacijske industrije Hrvatske našle uvrijeđene zato što nisu pozvane da govore na Konferenciji. Znam to jer su mi to otvoreno kazale. Kad već nisu one govorile, neće niko. I tako je krenula priča.
Šta sam naučio? U svakom projektu prvo definiraj one koji ga mogu srušiti i prije nego odrediš one na koje se možeš osloniti. Oni koji ruše, mnogo su moćniji od onih koji podržavaju i grade.
Industrija je u krizi mentaliteta, a ne u finansijskoj
Komunikacijska industrija regiona je nezrela industrija. Da je imalo zrelija, mi ne bismo došli u situaciju da otkažemo konferenciju. Niko ne može da nađe nijedan racionalan razlog za nedolazak. Pa ni Agrokor ne može biti toliko jak razlog. Kako god da jeste, jednu kotizaciju je mogao da plati svako, posebno zato što smo snizili cijene na minimum. Koliko je agencija, medija i oglašivača mogli smo napuniti tri dvorane Westina, a ne pola jedne pa da to na nešto liči.
Šta sam naučio? Kada hoćeš sa nekim da napraviš posao provjeri koliko je ozbiljan da bi na njega mogao računati.
Industriji su potrebni veliki igrači
Šta god ko govorio o reklamnoj industriji Jugoslavije, ona je imala velike vizionare, velike igrače koji su uspijevali da našu industriju nametnu kao važan dio ukupnog ekonomskog sistema.
Oglašivačkoj industriji regiona su danas potrebni veliki igrači kako bi preživjela krizu kroz koju još uvijek prolazi, savladala promjene koje se događaju gotovo na mjesečnoj bazi i krenula ka prosperitetnoj i profitabilnoj budućnosti. Koliko je takvih ljudi potrebno industriji na nivou regije? Najmanje po tri u svakoj državi, znači oko 15 u cijeloj regiji. Imamo ih četvoro i jedan je tu na pragu. Iz Beograda su, znači nemamo regionalnu rasprostranjenost, mada svi oni djeluju na području cijelog regiona. Kopka vas na koga mislim? Reći ću vam odmah. To su (navedeni abecednim redom da me neko ne bi pogrešno razumio kako ih navodim po značaju): Jadranka Drinić, Direct Media sistem, Miša Lukić, Publicis One, Ivan Stanković, Communis i Srđan Šaper, I&F McCann Grupa. Njima će se veoma brzo priključiti i Žarko Sakan, Sakijev nasljednik u New Momentu. Mi stari teško dajemo mladima ispred sebe pa tako zbog svoje mladosti Žarko, iako posjeduje sve karakteristike lidera, još uvijek ne igra u špicu lige šampiona
