Piše: Ekrem Dupanović
Ovogodišnji festival kreativnosti Cannes Lions otvorio je, kao i nekoliko prethodnih, mnogo prostora mladim ljudima iz advertising industrije. Bilo je dosta razgovora na temu mladih kao budućnosti oglašivačke industrije, kreativci su imali niz mogućnoisti da pokažu svoj talenat i osvoje nagrade, sve u svemu posljednjih godina Cannes se, što je sasvim normalno, sve više okreće mladoj generaciji koja će nastaviti da mijenja i razvija kreativnu industriju.
Bilo je i kritika upućenih upravo mladoj generaciji, posebno zbog nedostatka ambicija i nedovoljne upornosti da se klijent natjera da radi dobre kampanje. Kritike su, naravno, najviše dolazile od ljudi iz generacije koja je na odlasku, od ljudi koji su se kreativnim poslom bavili u vrijeme kada se „umiralo“ u kreativnosti, kada su se ideje slavile i kada se živjelo za njih.
Tako je predzadnji dan ovogodišnjeg festivala počeo panelom agencije TBWA koji je ugostio dvije advertising legende – Georgea Louisa i Sid Clowa. Razgovor o prošlosti, sadašnjosti i budućnosti reklamnog posla pružio je jedinstvenu priliku da saznamo više i o formiranju industrije kakva je danas, ali i o onome što se nikad ne mijenja, a to je važnost dobrih ideja. Praksa u advertisingu se malo promijenila nakon što su ova dva art direktora počeli svoje karijere. Razvojem novih tehnologija i društvenih mreža, i dalje je najvažnija kreativnost. Treba praviti dobre kampanje, ma koja tehnologija je u pitanju. George Louis je bio oštar prema mladoj generaciji. Svi krive klijente za sve svoje kreativne probleme, ali on kaže da treba imati hrabrosti da agencija proda svoj najbolji rad. Treba imati hrabrosti da se ne dozvoli klijentu da te natjera da radiš loše kampanje i treba se boriti za svoju kreativnost. Kao što se moglo vidjeti iz karijera ova dva kreativca, odličan advertising može da prozvede marketinška čuda.
Odmah nakon debate TBWA, mladim kanskim lavovima se obratio Amir Kassaei, globalni CCO DDB-a. Mada se prvih dana u kanskim predavanjima moglo čuti koliko je bitno balansirati između posla i drugih aktivnosti, Kassaei evidentno nije pobornik ovog stava. On tvrdi da živi u avionu, spava 3 do 4 sata dnevno i to sve zato što ludački voli ono što radi. Uz krilaticu ‘Uživaj u bolu’ Kassaei propagira skoro fanatičnu posvjećenost poslu koja je očigledno njega, emigranta iz Irana, dovela na mjesto na kojem se danas nalazi. Kassaei je njemački, jezik na kojem je prvo krenuo da radi kao copywriter, naučio sa 15 godina, ali su mu upornost i borbenost pomogli da uspješno rješava probleme klijenata. Njegov osvrt na važnost osvajanja nagrada je naročito zanimljiv, s obzirom na ne tako veliku uspješnost DDB-a na ovogodisnjem Kanskom festivalu. „Naš posao nije da osvajamo nagrade, već da rješavamo probleme naših klijenata. Opasnost koja nam prijeti, naročito ovdje, jeste da pomiješamo advertising svijet sa realnim svijetom,“ kazao je Amir Kassaei.
Zadnjih godina i sam sam se susreo u nebrojeno prilika s mladim ljudima koji ne osjećaju gotovo nikakvu strast prema kreativnom poslu, prema poslu za koji su se školovali i koji sada rade. Njihove ambicije su svedene na rad od 9 do 17 sati i to je to, oni stalno balansiraju između obaveza na poslu i drugih obaveza i želja. Vole da postoje pravila na poslu i da se poštuju, ali samo zato da bi znali šta ne moraju i koliko ne moraju raditi, doguraju stvar do linije svoje odgovornosti i stanu. Nije to problem samo na kreativnoj strani oglašivačkog posla. Možda je još izraženiji na strani oglašivača. Tek tamo postoje pravila za koja se nisu izborili mladi ljudi u marketing odjelima kompanija, već su im pravila nametnuta kako slučajno ne bi došlo do greške. Danas se svi boje grešaka. Oglašivačkom industrijom je zavladao strah, a strah je čudo! Svi se boje da ne izgube dobar posao koji ne donosi samo dobre plaće već i mnogo drugih benefita. Agencije se boje da ne izgube klijente, ljudi zaposleni na strani klijenata se boje da ne izgube lagodan i dobro plaćeni posao.