(Autor Boštjan Prijanovič je direktor agencije New Moment Y&R Ljubljana, osnivač škole za marketing BP Komunikacije i član upravnog odbora Udruženja slovenskih oglašivačkih agencija).
Prije više od dvadeset godina Bono je kazao: I had a vision… television!
Danas je sve sasvim drugačije. Televizije više uopšte nema. Web, mobile, social…
Ali mi moramo i dalje oglašavati… Šta sad?
Sva sreća da je tu Google. Stvarno. Daleko najbolji pretraživač, intuitivno zna šta tražiš. Brzo mi sortira sadržaj, slike, zemljopisi, video… Gmail ima prostora da ga ne možeš napuniti. Uopšte ne treba prazniti koš (i sam mi Google tako savjetuje). Zatim su tu vrlo upotrebljivi alati. Drive. Documents. Još bolji od dropboxa, pa sve na jednom mjestu, ne treba mi novo ime niti geslo… Google map, earth, street view… Wau. Fotografije, filmići, sve na jednom mjestu. Da uopšte ne pominjem mog najomiljenijeg, naravno, to je YouTube.
Sve povezano s moćnim algoritmima u pozadini daje nikad bolji uvid u potrošača. Šta radi, šta misli, šta traži, šta ga zanima, šta skriva i šta ne skriva (a morao bi).
Još nedavno ti je stigao novi izazov od klijenta. Na primjer – kako efikasno muškarcima prodati noćnu kremu. Samo za primjer, bilo kakav proizvod.
U agenciji smo za pravi odgovor trebali istraživanje – ili smo ga uradili sami ili smo išli kod istraživačke agencije. Kvantitativno, pa kvalitativno, dobro smo analizirali i mljeli rezultate pokušavajući iz toga izvući uvid u ciljnu skupinu. Insight.
Sad je to još jednostavnije. Ideš u Google, oni to već sve znaju. Više ili manje. Znaju ko čita članke o kremama, koji su momci registrirani na Nivea newsletter, ko naručuje kreme na internet trgovinama, ko ih je već kupio (znači da mu nisu više potrebne i ne treba ga zasuti oglasima) i ko muškarce koji koriste noćnu kremu, ismejava s pakosnim (i nezasluženim) komentarima.
Ima tu samo jedan problem. Ako te informacije naručim i kupim od istraživačke agencije, posao je sklopljen i zaključen. Ako želim da mi Google kaže sve to, moram »dostaviti« medijski budžet. Što je veći to ću bolji uvid dobiti. Razgovarat ću s kvalitetnijim kadrom na strani Googla. Otkrit će mi više tajni, dobit ću bolje savjete – za plasiranje oglasa i kreiranje poruka.
S tim sad mogu ići klijentu i …
Eee – wrong. Zašto bih ja išao klijentu, ako Google može otići direktno k njemu i sve se dogovoriti? Dogovore se za poruke, za plasiranje oglasa, pripremaju oglase, dogovore se za novac, sklope ugovor za jedno sto država odjednom… Kome je pobogu još uvijek uopšte potrebna oglašivačka agencija?
[tw-toggle title=”AKO SI OPTIMIST, KLIKNI OVDJE I PROČITAJ KRAJ KOLUMNE”]
I had a vision! Vidim u 2025. godinu. Sve je još uvijek slično, onako kako je danas. Živimo, umiremo, ljubav, rat, sreća, nemir, žalost, veselje—sve kao nekad. Oglašivačke agencije cvjetaju kako nisu još od šezdesetih godina prošlog stoljeća. Zaposleni u agencijama poznaju nove tehnologije i mogućnosti koje one nude. Sarađuju s Googleom i sličnim kompanijama. Google nudi tehnologiju, znanje i uvid, a agencije ono najvažnije – kreativnost. Potpuna simbioza. Moju kolumnu čitaju milioni, potpuno vladam svim alatima za podizanje čitanosti. Svake godine poželim da prestanem pisati, ali me Ekrem uvijek iznova ubijedi i na kraju svakog mjeseca grizem olovku.
[/tw-toggle]
[tw-toggle title=”AKO SI PESIMIST, KLIKNI OVDJE I PROČITAJ KRAJ KOLUMNE”]
I had a vision! Vidim u 2025. godinu. Sve je još uvijek slično, onako kako je danas. Živimo, umiremo, ljubav, rat, sreća, nemir, žalost, veselje—sve kao nekad. Samo nikome više nisu potrebne oglašivačke agencije. Google ima 700.000 zaposlenih, sve komunikacije idu kroz njihove ruke, kada im je potrebna kreativnost kupe nekoliko pojedinaca i par agencija. Svukli su nam gaće. Moje kolumne čitaju svi zaposleni u obje aktivne agencije na Balkanu, imam 15 posjeta, 10 singl usera koji prosječno potroše 25 minuta na strani s mojim pisanjem jer ionako nemaju šta raditi. Razmišljam da otvorim trgovinu sa zdravom hranom.
[/tw-toggle]