Da podsjetimo. Media Marketing je 2014. godine u Beogradu organizovao The Cup, interkontinentalni kup u kreativnosti u oglašavanju čiji je predsjednik bio Jure Apih. U okviru tog događaja organizirali smo prvi ikad održan susret predsjednika i izvršnih direktora nacionalnih udruženja oglašivačke industrije. Smatrali smo da je njihova međusobna saradnja neophodna obzirom na činjenicu da su mnoge agencije i oglašivači izašli izvan okvira nacionalnih tržišta poslujući u cijeloj regiji. Razlog sazivanja sastanka se pokazao višestruko opravdanim. Beogradski sastanak je trajao gotovo tri sata. Završen je dogovorom da će slijedeći sastanak biti te iste 2014. u Rovinju na Weekendu i onda svakih pola godine. Rekao sam da se Media Marketing više neće uključivati u organizaciju niti inicirati održavanje sastanaka. I, šta se dogodilo? Ništa! Niti je bilo sastanka u Rovinju, niti naredne godine. Nakon dvije godine je, opet na inicijativu Media Marketinga, UEPS organizirao sastanak u Beogradu. Slijedeći domaćin, 2017. godine je bila HURA. Prvi krug je zatvoren u Ljubljani na sastanku kojeg je 23. avgusta 2018. godine organizovala Slovenska oglašivačka komora. Bio je to krajnje neproduktivan sastanak na kojem se nije čulo ništa novo niti kreativno za saradnju unutar komunikacijske struke u Adriatic regiji. Bilo mi je jasno da je to posljednji sastanak. Tako je i bilo. Doduše, jeste te iste godine u Rovinju napravljen sastanak na kojem je pročitan dokument o saradnji. Pripremu tog dokumenta je na sastanku u Ljubljani inicirao Media Marketing.
Dvije godine živim u zabludi da nema saradnje jer nema sastanaka. Slijedeći krug je trebao “zavrtiti” UEPS, ali nije. Ništa se ne događa, do nas ne stižu bilo kakve informacije, kada pitam čujem samo tišinu. I odjednom šok. Poslali smo par pitanja direktoricama nacionalnih udruženja i dobili zajednički odgovor. Saradnja piči sto na sat. Nikada nije bila dinamičnija, sadržajnija, bogatija i kvalitetnija. Stid me je kako sam neinformisan.
MM: Zašto je po vašem mišljenju došlo do prekida saradnje kroz godišnje sastanke na kojima su razmatrana važna pitanja ujednačavanja uslova poslovanja na regionalnom tržištu?
Saradnja nikada nije prekidana, samo se forme komunikacije, shodno potrebama i prilikama, modifikuju i prilagođavaju. Šta više, još detaljnije sarađujemo „jedan na jedan“ ili u grupama na određenim temama. U protekla dva meseca, odnosno od kada je krenula situacija sa COVID 19, zapravo smo veoma intenzivno komunicirali, razmenjujući mnoge prakse i iskustva koja je svima nama donela ova, za sve nas potpuno nova situacija. Dinamika je bila intenzivna.
MM: Zašto po vašem mišljenju nije proveden dokument o saradnji objavljen na Weekend Media Festivalu 2018. godine?
Dokument objavljen na Weekend Media festivalu ima formu Protokola o saradnji, odnosno preciznije to je Pismo o namerama čiji je cilj zajedničko delovanje na podizanju nivoa profesionalnih standarda struke i kvaliteta tržišnih uslova u kojima posluju njihove članice, a koje se temelji na dobroj praksi i najvišim međunarodnim standardima. Taj dokument nam je dao kvalitetnu bazu ili okvir za dalju komunikaciju i saradnju na različim nivoima i različitim kanalima. Da podsetimo, oblasti koje smo tada definisali su: standardi poslovanja, konkuretska praksa, etički standardi, regulacija i samoregulacija, promocija… Dakle, po svim ovim tačkama je komunikacija stalna i to uz uvažavanje specifičnosti svakog od tržišta. A izvesno je da će se i u budućnosti negovati i razvijati, šta više verujemo i intenzivnije jer nas je ova situacija dodatno povezala.
MM: Smatrate li da bi koordinacija udruženja na nivou regije bila korisna za razvoj regoionalne komunikacijske industrije i ujednačavanje uslova oglašavanja na tržištu na kojem nastupaju sve veće agencije i oglašivači?
Izvesno da je to cilj kom treba težiti i koji bi, dugoročno gledano, bio benefit. No, tržišta koja pokrivamo na prvi pogled izgledaju slično, ali u stvarnosti su vrlo različita. Razlika se iskazuje pre svega u propisima i samoregulacijama tržišta, u razvijenosti odnosno, pre svega, snazi tržišta, ali i u strukturi udruženja. SOZ i UEPS pokrivaju sve zainteresovane strane u sistemu oglašavanja, dok HURA i MAAM imaju među članovima samo reklamne agencije. IAA Srbija takođe pokriva sve zainteresovane strane u sistemu oglašavanja ali na individualnom, odnosno personalnom nivou. Proces ujednačavanja je dugoročan i na njemu treba pažljivo, strpljivo, dugoročno i kontinuirano raditi. Taj proces je već u toku, ali za sada se sastoji iz razmene, znanja, iskustava i dokumenata.
MM: Da li po vašem mišljenju postoji neki drugi oblik saradnje udruženja u regiji koji bi bio efikasniji i koji bi mogao doprinijeti uspješnijem razvoju komunikacijske industrije, ukoliko smatrate da je ta saradnja uopće potrebna?
Već smo par puta napomenuli da je saradnja potrebna kao i da se dešava. To nije sporno. Novonastala situacija , koja se dosta razlikuje od momenta kada smo potpisali protokol, nas je uputila i na nove oblike saradnje i komunikacije. Jer, nisu samo godišnji skupovi forma saradnje i razmene ideja i znanja, šta više. Oni jesu poželjni, ali nisu neophodni. Otvorena dvosmerna, transparentna komunikacija, nesebična razmena, znanja, razmišljanja, ideja o tome kako da se ubuduće neke aktivnosti odvijaju, od festivala do sistema nagrada i nagradjivanja, jeste suština naše saradnje.
A to je baš ovo vreme korone pokazalo. Nije neophodno da se nađemo fizički na jednom mestu da bi radili zajedno i nesmetano se dogovarali. Sada je zapravo sve jednostavnije, svi oblici online komunikacije su nam dostupni, a ispostavilo se i efikasniji. Lakše i brže se dogovaramo i uskladjujemo i za ovo kratko vreme smo se znatno bolje i upoznali i više ideja razmenili nego u prethodnim godinama. Kako mi sada vidimo, saradnja je bolja nego ranije i u vremenu koje je pred nama će biti i kvalitetnija.