Američki stručnjak za političke kampanje Michael Hannahan, profesor na Sveučilištu u Massachusettsu, dugo je godina radio kao politički savjetnik uglavnom za republikanske kampanje. Prije desetak godina bio je posebni savjetnik za strateško planiranje i komunikaciju guvernerke Massachusettsa Jane Swift. Nadgledao je primopredaju guvernerske palače kada je 2003. guverner postao Mitt Romney.
Zaokret udesno
„Sreo sam ga nekoliko puta. Dopao mi se. Dužnosnici znaju biti malo suzdržani, ali on je hodao sam po zgradi, dolazio k ljudima u urede i razgovarao s njima. Bio je poput biznismena, čovjek koji je htio znati kako ide, što radite… vrlo praktičan. A mislim i da je vrlo pametan, dobro poznaje činjenice i, po mom iskustvu, vrlo je pragmatičan. Ne razmišlja što je desno, a što lijevo, nego više u čemu je problem. Zapošljava dobre poslovne ljude, matematičare, analitičare, ljude koji traže rješenja.
Neki tvrde da je on danas puno drugačiji nego u to vrijeme.
„On je vrlo fleksibilan u svojim političkim stavovima. U republikanskim se predizborima morao pomaknuti jako udesno jer su njegovi protivnici bili mnogo konzervativniji od njega. A sada pokušava doplesati natrag ulijevo. Ali, to je taj američki politički ples, u obje stranke.“
Kao politički konzultant 18 ste godina radili na micro-targetingu, tehnici kojom se biračima pristupa individualno. Kako to funkcionira?
„Pojednostavljeno, u američkim kampanjama bitka se vodi za ljude za koje ne znate za koga će glasati. Jedan od načina da dođete do njih jest da saznate koje televizijske emisije gledaju i zakupite reklame. Iako će kampanje reći suprotno, zapravo imaju toliko novca da u neizvjesnim državama poput Ohija više ne možete kupiti vrijeme za reklamu. Samo najjače kompanije, poput Budweisera ili General Motorsa, imaju novca da kupe vrijeme za svoje reklame jer kampanje će sav novac, koji im je ostao, potrošiti u idućih desetak dana.
No, do mnogo birača možete doći tek micro-targetingom koji, prije svega, pokušava identificirati tko su ljudi koji možda neće glasati. Ohio, odakle ja dolazim, država je koja donekle odražava demografiju SAD-a. No, na jugu ima i mnogo evangelističkih kršćana koji su siromašni, vjerojatno socijalno konzervativni, protiv pobačaja, ali ih politika ne zanima. Kada se vozite tim područjem, možete vidjeti jumbo-plakate s Deset Božjih zapovijedi ili fotografije fetusa u maternici. Romney želi da ti ljudi glasaju. Na izborima 2004. republikanci su na glasački listić u Ohiju uspjeli staviti i referendum o amandmanu protiv gay prava, i to je povećalo izlaznost za 12 do 13 tisuća birača. A Bush je u Ohiju pobijedio za 2000 glasova.
Koji se drugi izvori koriste? Koriste li se podaci s kartica vjernosti koje provlačimo u supermarketu?
– Neke će kompanije koristiti popise birača, zatim pretplate na časopise, a i neke će organizacije kampanjama posuditi svoje liste. Na primjer, Nacionalna udruga za oružje dat će svoje podatke republikancima, a nacionalne organizacije za žene možda demokratima. Bit će tu i ponešto podataka o kupovinama, ali zapravo se traže informacije o afinitetima, podaci koji bi nam mogli odati koji problemi neku osobu zanimaju. Podaci iz supermarketa u tome nisu jako korisni, a mislim da kompanije ni ne bi prodavale podatke o svojim kupcima za političke svrhe.