Razgovarao: Ekrem Dupanović
Foto: Lea Stanković sa Michaelom Conradom (prvi s lijeva)
Berlin School of Creative Leadership, najprestižnija škola kreativnog liderstva u svijetu, dobila je u subotu svog najmlađeg MBA diplomanta. To je Lea Stanković, šefica odjela za digitalni marketing u beogradskoj agenciji Communis. Tema Leine disertacije je bila ‘Kako naslijediti harizmatiučnog lidera u agenciji?’, a diuplomu joj je uručio Michael Conrad, predsjednik Berlin School i dugogodišnji krerativni director agencijske mreže Leo Burnett.
Najmlađi si diplomant Berlin School of Creative Leadership. Kako ti je to uspjelo?
Uspelo mi je zahvaljujući vrlo napornom radu i sreći, ali i ogromnom poverenju i šansi koju su mi neki ljudi pružili, na čemu sam im jako zahvalna. Pre svih moj otac Ivan, koji me je podstakao da se uopšte prijavim za program i stipendiju; zatim IAA na čelu sa Erichom Buxbaum, koja je odlučila baš mene da podrži i da mi dodeli stipendiju; na kraju i sama Berlinska škola kreativnog liderstva, pod vođstvom Michaela Conrada, koji me je sa samo 26 godina primio na program koji je namenjen ljudima daleko bližim liderskim pozicijama od mene. Naravno, ovakav program zahteva veliko angažovanje, a ono za mene ne bi bilo moguće da nije bilo podrške i razumevanja kolega u Communisu. Značila mi je i inicijativa Media Marketinga i tvoja Ekreme da podelim što više od celog iskustva sa velikim brojem ljudi.
Tema tvog diplomskog je bila ‘Kako naslijediti harizmatičnog vođu u agenciji?’ Da li je taj diplomski zapravo odnos između tebe i tvog oca Ivana Stankovića, spremaš li se da ga naslijediš na čelu Communisa?
Delom jeste. Sama ideja mog angažovanja u agenciji jeste da ga nasledim i osećam veliku odgovornost da to uradim na najbolji mogući način. Zato koristim sve moguće resurse i prilike koje mi se ukažu da se usavršavam i spremim jednog dana za tu tranziciju. Jedina razlika između moje master teze i moje realnosti jeste što meni baš ta harizma, koju treba “naslediti”, zapravo daje vetar u ledja i izvor je velikog ponosa, a ne teret.
Sa druge strane, tema harizmatičnog vodje je veoma relevantna za našu industriju. Mi smo takoreći zavisni od harizme, našim poslom dominiraju vlastita imena, a cela ta tema povlači i neka druga pitanja – sprovodjenje promena, tranziciju i planiranje nasleđivanja.
To su stvari sa kojima se i najveći bore, ponekad vrlo nevešto.
Sad kada je ‘diploma u džepu’, kakav je tvoj utisak o Berlinskoj školi kreativnog liderstva, šta je ono najvažnije što si naučila?
Biti isti, biti poseban, biti slobodan, biti samo svoj.
Ova skola za mene jeste gotova, ali se učenje svakako nastavlja. Sve ljude koje sam srela u Berlin School spaja jedna stvar, a to je radoznalost za znanjem koja se ne završava sa advertisingom. Želim da nastavim da se bavim ovim poslom na način tako da nikad ni ne pomislim da sve znam.
Prputovala si svijet kroz razne module Škole, stekla brojna prijateljstva među polaznicima, to je sigurno kapital koji ima dugoročnu vrijednost.
Apsolutno. To je najveća vrednost. Kontakti, ne u surovom, kapitalističkom smislu, već više kao sistem podrške ljudi koji dele slične probleme i svakodnevnicu i uvek su spremni da vam pomognu. Primera radi, tokom ovogodišnjeg Azijskog modula kolege iz škole su se zadesile u Tokiju, u agenciji Dentsu bas u vreme kada su nas pogodile poplave. Na inicijativu dvojice Berlinaca – Yukia Nakayame i Kazunoria Miure, održan je jednočasovni brainstorming o kreativnim odgovorima na krizu sa poplavama i ja sam sve te ideje dobila na mail.
Šta će se sad promijeniti u tvom poslu? Ostaješ li i dalje uz digital ili ćeš preuzeti neke druge odgovornosti u Communisu?
Ostajem uz digital svakako, a o daljim planovima od septembra, posle odmora.