Lea Stanković, iz beogradskog Communis DDB-a, dotputovala je u nedjelju u Šangaj (Kina), na dalje usavršavanje u okviru stipendije koju je, kao pobjednica svjetskog konkursa, dobila od International Advertising Assotiation (IAA). Nakon prvog ciklusa predavanja u Berlinu, ona će svoje usavršavanje nastaviti na drugom modulu Berlin School of Creative Leadership koji se održava u Šangaju i Tokiju, a potom i u SAD. Iskustvo stečeno na ovom semestru pomoći će Lei da unaprijedi vještine razvijanja kreativne okoline, odnosno razvoja odgovarajuće strukture agencije u kojoj se kreira korporativna kultura koja podstiče kreativnost i timski rad.
Odmah po dolasku u Šangaj, napravili smo sa Leom kratak razgovor da bismo saznali kako izgleda školovanje na tako prestižnoj školi kao što je berlinska škola o kreativnom liderstvu.
Šta si naučila na prvom modulu u Berlinu, kakvi su utisci?
Naučila sam koliko toga ne znam. Nisam bila ni svesna na kojim aspektima treba da radim, koliko toga ima neistraženog za mene, koliko toga bih mogla da probam u poslu. U svakodnevnom radu nekada zaboravimo zašto se bavimo ovim poslom i šta želimo da postignemo, a Berlin School je odličan način da se preorijentišete te strateški razmislite o onome što je iza vas i o onome što vas očekuje. Jako mi se dopalo to što su na školi ljudi različitih nacionalnosti, ali i predstavnika različitih kreativnih industrija, a ne samo advertisinga, jer sve te perspektive menjanju i moj pogled na ono što radim. Utisci su fantastični, a najbolje je koliko je sve što učimo primenjivo u konkretnom poslu.
Predavanje koje nećeš nikada zaboraviti?
Teško je odlučiti se samo za jedno. Vreme koje smo proveli sa Dave Trottom ću zauvek pamtiti zbog toga što mi je promenilo okvire razmišljanja kada su u pitanju ideje i kreativnost. Njegova Predatory Thinking filozofija me i dalje tera da idem korak dalje i pojednostavljujem, a ne da komplikujem stvari.
Isto tako ću pamtiti predavanje predsednika Nestlea, čoveka veoma impresivne karijere koji nam je, između ostalog, govorio i o svom pristupu greškama i tome koliko je bitno počiniti ih. Užasavam se grešaka, svojih više nego tuđih, a na tom predavanju sam konačno prihvatila da je to sastavni deo svačije karijere i da niko ne može biti savršen. Možda zvuči logično i očigledno, ali nama odlikašima je to malo teže da prihvatimo.
Znanje koje si stekla i koje te očekuje u drugom modulu ti je, vjerovatno, dalo neke ideje koje su primjenjljive u Communisu. Šta ćeš Ivanu (otac, osnivač Communisa), predložiti kada se vratiš?
Možda unajmnjivanje kineskog account-a? Šalu na stranu, količina informacija i novih stvari koje čujem tokom ovog MBA-a je velika te se to, u pauzama između modula, nekako slegne i dođe na svoje mesto, a i često poprima novo značenje. Ne mogu da kažem da bilo šta savetujem ili predlažem Ivanu još uvek, ali na sastancima intenzivno diskutujemo o raznim stvarima koje sam naučila i kako je to primenjivo kod nas, šta to znači u našem kontekstu. To će biti naročito zanimljivo posle ovog modula u Aziji obzirom da veze između našeg i azijskog tržišta možda nisu toliko očigledne. Naravno i teza koju ću pisati tokom narednih godinu dana će biti vezana za naše tržište i izazove koji očekuju Communis DDB. Nadam se da ćemo svi iz toga izvući neke nove zaključke.
Upoznala si kolege iz cijeloga svijeta. Koliko je to sastavni dio Akademije, razmjena ideja i iskustava među vama, činjenica da ćete imati svoj network još dugo, dugo vremena?
To je sigurno veliki deo celog iskustva. U business školama se često priča o networkingu i koliko je bitan, ali ovo je više od toga. Tokom intenzivne dve nedelje, koliko smo svi proveli zajedno u Berlinu, imali smo priliku da se dobro upoznamo, družimo i štošta naučimo jedni od drugih. Taj neformalni deo je i te kako bitan i mislim da je to jedna od ključnih ideja koje stoje iza ovog programa: da se kreira neka vrsta miroljubive zajednice između nas. Ono što mi je bilo najfascinantnije je, osim što su problemi naše industrije izgleda u svakoj zemlji slični, otvorenost prema učenju i novim idejama koje ti ljudi imaju. U Aziji će biti spoj različitih grupa, pa ćemo svi ponovo biti u nekoj novoj i nepoznatoj sredini gde ćemo sigurno ostvari još dobrih kontakata.
Prema programu za Šangaj i Tokio, kakva te kreativna uzbuđenja očekuju?
Pored izučavanja razlika izmedju zapadne i istočne kulture, što je svakako bitno s obzirom na ekonomsku moć Kine i Japana, posebno se radujem lunchtime predavanjima koja nas očekuju. Dick van Motman, na primer, ima grandioznu titulu – President i CEO of Greater China DDB i sa njim ćemo imati priliku da popričamo ovde u Šangaju. Za mene će to biti izuzetno iskustvo s obzirom na to da je Communis od pre nekoliko godina deo DDB networka, ali i zbog toga što je pre nekoliko meseci DDB otvorio kreativni centar u Šangaju.
Još jedna fantastična prilika će biti i poseta centrali Dentsu-a u Tokiju. Jedan od mojih kolega je kreativni direktor japanskog Dentsu-a, te sam sigurna da će dan proveden tamo biti neprocenjivo iskustvo za sve nas.
Nastavljaš pisati svoj blog, ali sada na engleskom jeziku. Zašto?
Jedan od glavnih zadataka, tokom ovog modula, jeste da beležimo i analiziramo svoja zapažanja u Kini i Japanu. Od najbanalnijih stvari, kao prvog utiska o Šangaju – njegovom izgledu, ljudima,
njihovom ponašanju; pa do najbitnijih stvari koje čujemo na predavanjima i zašto su baš one bitne za naš trenutni posao. Naravno, glavna ideja jeste da aktivno razmišljamo o tome kako se stvari koje učimo mogu primeniti u našim agencijama i zašto su od izuzetne vrednosti. Na kraju je isto tako bitno da uporedimo iskustva u Kini i Japanu i razmislimo o potencijalnom dolasku naših kompanija na ova tržišta. Blog bih ionako pisala, a ovako sam dobila neke dobre smernice.