Piše: Ekrem Dupanović
Već smo u dva navrata u zadnjih sedam dana pisali o tome kako je Aljoša Bagola ovih dana objavio knjigu Kako izgorjeti. Malo je u sedam dana dva puta pisati na ovu temu. U našoj industriji bi trebalo svakog dana, iz dana u dan pisati o tome koliko je u njoj zavladala epidemija izgorjelosti. Poslodavci u agencijama iz dana u dan od svojih account, kreativnih i produkcijskih timova traže sve više i više i stalno izlaženje na pitcheve u nenormalno kratkim rokovima (i malim budžetima) za koje se kreativni timovi pripremaju nerijetko danima i noćima. Pohlepni oglašivači koji bezobrazno traže sve sad, odmah i, ako je moguće, džabe. Članovi agencijskih timova koji trpe sve pritiske plašeći se da ne izgube posao. Situacija postaje dramatična, mada će to malo ko javno priznati. Vlada totalna epidemija izgorjelosti na poslu.
Kada smo kod ove teme nameću mi se poruke troje ljudi sa kojima sam razgovarao ovih dana.
Aljoša je objavio knjigu Kako izgorjeti. Prije tri godine je pukao k’o balon. Nije mogao više izdržati toliku dinamiku posla i toliki teret koji ta dinamika nosi sa sobom. Često sam mu govorio da uz toliki rad mora više jesti, mora nabaciti koju kilu više da bi izdržao toliki napor. Govorio mi je kako nema ni vremena ni apetita. I pukao je. I ja radim u 70. godini po 14 sati dnevno, ali nemam s tim (za sada) nikakvih zdravstenih problema. Razlika je u kilama. Aljoša ima 20 kila s krevetom, a ja 85 bez kreveta. Valjda i zato mogu više izdržati. Neki dan sam razgovarao sa sinom (Filip) i rekao mu kako je vrijeme da i ja smanjim gas, potegnem ručnu kočnicu. Odgovorio mi je: „Nemoj stari. Navikao si tako. Čim smanjiš tempo sustići će te Alzhajmer i demencija.“ Mislim da je u pravu. Elem, Aljoša je prije nešto više od godinu dana svoj život uzeo u svoje ruke. Isključio je mobitel, sms poruke, nije primao mejlove. Sjećam se tog perioda kada smo komunicirali pa mi je s vremenskim odmakom slao odgovore. Mislio sam da se više nikada neće vratiti svom poslu. Bio je jedan od najboljih kreativnih direktora u regiji. Hvala Bogu, dobro je, vratio se poslu, ali se odrekao funkcije izvršnog kreativnog direktora u kreativnom odjelu Pristopa i ostao “samo” kreativni direktor. Ono čega se nikako nije htio odreći jesu predavanja na događajima i festivalima gdje njegovu temu o izgorjelosti i uticajima savremenih tehnologija na naše osjećaje dolazi poslušati i do 500 slušalaca.
Sjeo je i napisao knjigu o svom iskustvu. Vrijedno štivo za pročitati svakome ko radi u oglašivačkom biznisu.
Prije dva dana smo objavili intervju sa Andreom Štimac koja na drugi način šalje poruku svima koji rade u oglašavanju. Cijenite svoj posao, vrednujte svoje ideje i neka vam nije neugodno da za svoj rad tražite pravu cijenu. Drugim riječima, ako i dalje budete radili za sitne agencijske honorare moraćete raditi sve više i više da biste sustizali ciljeve svojih poslodavaca. Zdravije je raditi manje, ali za više novaca. Imat ćete bolji životni standard, više slobodnog vremena, vaš će rad biti kvalitetniji. Sve u svemu bit ćete mnogo zadovoljniji.
Prošle subote sam se pola dana u Sarajevu družio sa Sašom Savićem. Ko ne zna, Saša je CEO medijske agencije MediaCom iz New Yorka, agencije koja je prošle godine u Cannesu proglašena globalnom medijskom agencijom godine. Saša je prije par godina proglašen medijskom ličnošću godine u Americi. Radi non-stop. Kada je prije dvadesetak godina u Publicisu vodio sve njihove globalne klijente toliko je putovao po svijetu da je morao imati dva bosanska pasoša. Sa jednim je putovao dok je drugi u to vrijeme bio na viziranju. I danas putuje mnogo. Reče neki dan kako mu je sekretarica izračunala da ove godine samo četiri sedmice nije nigdje putovao. Događa se da u jednom danu leti u tri američka grada na sastanke. Kaže kako je MediaCom u zadnjih godinu dana realizirao oko četiri hiljade kampanja. Ne onih klasičnih, na kakve smo navikli da ih klijenti rade dva ili tri puta godišnje, već one kampanje gdje je kreativa na neki način u drugom planu, a u prvom su baze podataka i mašine koje na osnovu tih podataka personaliziraju reklamne poruke. MediaCom je globalna agencija za Adidas. Prošle su godine za budžet od 100 miliona dolara Adidasu uradili četiri kampanje. Ove godine su za istog klijenta i za isti budžet uradili 169 kampanja. Treba to izdržati. Saša ima lijek. On se zove ribolov. Da ne bi prošao kao Aljoša i mnogi drugi u našoj industriji, Saša sjedne u helikopter, odleti u Sibir i lovi losose. Ulovi ga, poljubi i vrati u vodu. I tako uvijek kad osjeti potrebu da se opusti. Dođe na Sarajevo Film Festival sa kćerkom koja je do sada sedam puta svirala klavir na koncertu u Carnegie Hallu. Pošto mu je dosta gužve na poslu i njujorške džungle na asfaltu, ne treba mu još i gužva na SFF-u. Iznajmi auto, ode sa kćerkom na obalu Neretve, navuku gumene ribarske čizme i čiste obalu od plastičnih kesa. Najbolja terapija da čovjek ne izgori.
Kako stoje stvari sa vama? Nalazite li se često u situaciji da ćete puknuti, da sve teže izdržavate pritiske kojima ste izloženi? Progovorite! Vrisnite! Upotrijebite jezik za koji Aljoša kaže da je jedan od naših najjačih mišića, ali da ga rijetko koristimo kada se nađemo u krizi. Radije potiksujemo emocije unutar sebe, a to može da košta. Skupo da košta.
Lijepo je to biti uspješan i slavan. I Aljoša je bio na vrhuncu slave kada ga je snašlo. Razmislite malo gdje su vaše granice. Zaustavite se prije nego stignete do ponora. Kada stignete do vrha svi putevi vode prema dole. Prihvatite to i smanjite tempo. I još jedna Aljošina koju treba zapamtiti: „Ne trebamo se baviti previše svojom ostavštinom i svojom veličinom u očima drugih. U životu nije važno šta ostavljamo za sobom, već šta život ostavlja u nama.“
