Piše: Ekrem Dupanović
Volim Sarajevo, iako u ovom gradu nisam rođen. Uvijek se na izlazu iz grada, gdje počinju moja česta putovanja, svjesno ili nesvjesno osvrnem i poželim da se sretno vratim kući. Takvo je stanje najbolje izrazila naša poznata pjesnikinja i moja prijateljica Dara Sekulić. Napisala je: „Grad je onoga ko se osvrće kad iz njega odlazi“.
Tako je u srijedu ujutro počelo Vedranino i moje putovanje u Ljubljanu i Zagreb. Osvrnuo sam se.
Kako su se neke stvari na putu do Ljubljane mijenjale, tako sam i ja mijenjao svoj plan. Skraćujem boravak u Ljubljani za jedan dan, pomjeram dan ranije sastanak u Zagrebu i ubacujem Beograd. Sve se mijenjalo iz sata u sat tako da mi je Janja Božič Marovt napisala kako će svima pričati da sam jedini koji brže mijenja svoje planove od nje. Žao mi je da propuštam sastanak sa Borisom Košutom i odlazak u Radovljicu kod Verberovih.
U Ljubljanu stižemo predveče, tačno na sastanak sa Mojcom Briščik. Govori mi o Golden Drumu i o novoj strategiji, o privlačenju mladih na festival. Ove godine su već napravili ozbiljan zaokret i to postaje dugoročna strategija. Čini mi se super ideja. Umrežavanje mladih ljudi može biti od ključnog značaja za budućnost komunikacijske industrije Nove Evrope. „Seniori“ su zasićeni, preopterećeni su obavezama i naporom da u ovim turbulentnim vremenima osiguraju svojim agencijama i kompanijama dovoljno posla. Imam osjećaj da im nije ni do čega. S druge strane mladi su željni znanja, željni su razmjene iskustava sa svojim vršnjacima, žele stvarati mreže koje će biti usmjerene ka promjenama u našoj industriji. Mladi žele promjene. Oni smatraju da je komunikacijska industrija dio problema, a ne dio rješenja svijeta opterećenog ozbiljnim poteškoćama. Oni smatraju da komunikacijska industrija ima snagu i moć da mijenja svijet na bolje, da je ideja danas najvažnija valuta.
Mojca i ja konstatujemo da konferencija The Young Leaders of Tomorrow i novi koncept Golden Druma idu ruku pod ruku i da trebamo sarađivati u realizaciji oba projekta. Dogovaramo se da ćemo napraviti Memorandum o saradnji kojeg bismo mogli u Ljubljani potpisati za mjesec dana.
Zadovoljni odlazimo na otvaranje Maxi gourmet marketa. Zbog toga sam i došao u Ljubljanu. Nije mi se uklapalo u obaveze koje imam u Sarajevu, ali se Viktorijin (Radojevič Mavrič) poziv ne odbija. Bilo je fantastočno. Maxi gourmet market je toliko dobro snabdjevena i lijepo uređena trgovina da bi se njime ponosile i najveće svjetske metropole (pogledajte galeriju slika). Isplatilo se prevaliti skoro 600 kilometara i biti na ovom otvaranju. Mercator je izišao iz okvira nacionalnog i regionalnog, on je svjetski trgovac.
Četvrtak ujutro prvo sastanak sa Viktorijom i njenim saradnicama Kristinom Gregorc i Andrejom Možinom. Ovo je bio zadnji Viktorijin radni dan prije nego postane mama. Malo prolazimo kroz našu dosadašnju saradnju sa kojom smo svi zadovoljni i razgovaramo o novim modelima. Kristina je početkom mjeseca preuzela dio obaveza u marketingu zadržavajući poziciju asistentice predsjednika Uprave Mercatora, Tomislava Čizmića. Sa svoje 24 godine je napravila nevjerovatno uspješnu karijeru. Ovih dana ćemo, u okviru intervjua s mladim liderima, objaviti i intervju sa Kristinom. Može poslužiti kao primjer posvećene i uspješne djevojke. Andreja će za vrijeme dok Viktorija bude na trudničkom bolovanju brinuti da za portal redovno dobijamo informacije o aktivnostima Mercatorovog marketinga.
Oko 11 sati Vedrana i ja napuštamo Ljubljanu i hitamo ka Zagrebu gdje za dva sata imam zakazan sastanak sa Silvijom Kovačić i Hannom Kuflaj, ekipom HURA-e koja nam je spremna pomoći oko žiriranja za No Limit Sarajevo Advertising Festival. Sastanku prisustvuje i Marijan Šaflaj, freelance programer, autor aplikacije za žiriranje. Kad smo u Sarajevu ocjenjivali radove prijavljene za BalCannes, vidio sam kako na djelu funkcioniše Marijanova aplikacija. Savršeno. Pošto nisam pristalica izmišljanja tople vode, zamolio sam Dunju (Ivana Ballon) da nam pomogne oko žiriranja i sad smo u Zagrebu prošli kroz pravilnik, napravili terminski plan, dogovorili se ko šta treba da uradi i krenuli sa pripremama da sve bude kako treba. Silvija i Marijan će doći u Sarajevo i voditi ocjenjivanje radova na zasjedanju žirija.
Napuštam Zagreb zadovoljan da sam riješio jednu od glavnih stvari za No Limit. Sad možemo lansirati web stranicu i objaviti poziv za prijavu radova.
Put do Beograda je prošao brzo jer sam svo vrijeme razmišljao o sastancima koje sam imao tog dana i pripremao se za ono što me čeka odmah čim stignem u Beograd – večera u Maderi sa Borisom Miljkovićem Botom, jednim od najboljih reditelja sa ovih prostora. Botu i mene je nekada davno spojio Dragan Sakan. Obadvojica smo bili njegovi prijatelji. Bota, naravno, i bliži, i veći prijatelj i saradnik. Čak je kupio i kuću do Sakijeve da bi bili bliži, dijelila ih je samo ograda.
Prije mjesec dana pričao sam Žarku i Lazaru, Sakijevim sinovima i nasljednicima u poslu, da bih želio snimiti dugometražni dokumentarni film o njemu. Ne samo zbog toga što mislim da je Saki to zaslužio i zato što je njegova radna biografija zanimljiva da može izdržati filmsku priču, već prije svega zato što mislim da bismo pričajući priču o Draganu Sakanu svim ljudima u industriji dali nova znanja, predstavili bismo najsvijetlije strane ove profesije, ideju kao glavnu valutu, mladim ljudima dali bismo motiv više da nam se pridruže u promjenama koje su komunicaijskoj industriji neophodne. Saki nas je napustio prije deset godina i mnogi mladi ljudi koji danas rade u industiriji ne znaju dovoljno, ili vrlo malo znaju o njemu i njegovom radu. Industrija koja nema svoju prošlost, nema ni svoju budućnost. Dragan Sakan je jedan od najsvjetlijih, ako ne i najsvijetliji lik oglašivačke industrije na Balkanu. I nije samo dio prošlosti već i budućnosti. Žarko i Lazar sa velikim uspjehom na Sakijevim temeljima i principima nastavljaju tamo gdje je on stao.
Ramišljajući o tome ko bi mogao napisati senario i režirati film, stalno sam pomišljao na Botu. Najbolje poznaje Sakija, toliko toga su zajedno uradili, odličan je režiser, najbolji. Nalazimo se sad na večeri u Maderi 26 godina od našeg zadnjeg susreta u Sarajevu na Skenderija mostu, da razgovaramo o filmu.
Bota s osmjehom prihvata prijedlog da uradi scenarij i da režira dugometražni dokumentarni film o Draganu Sakanu. Trenutno završava veliki film o Marini Abramović koji će premijerno biti prikazan na Venecijanskom bienalu naredne godine. Film o Sakiju bismo željeli prvi put pokazati na narednom Golden Drumu, na desetu godišnjicu Sakijeve smrti. Sjećam se dobro da smo Sakijevo tijelo spustili u zemlju na beogradskom groblju u trenutku kada je na Golden Drumu otkrivena ploča na Zidu slavnih sa imenom Dragan Sakan. Sve se poklopilo sasvim slučajno, ako se išta pod kapom nebeskom događa slučajno. Isto kao što nije slučajno da mi je, dok samo Bota i ja večerali, stigla poruka od Milene Garfield Trobozic iz Vašingtona da će biti u Beogradu od kraja novembra do kraja februara i da bismo se trebali vidjeti. Kako da ne draga Milena, pomislih. Treba mi tvoja pomoć oko filma. Milena je uspješna filmska producentica. Film Šavovi kojeg je producirala sa Ulixom Fehmiuom je mreža evropskih kina Europa Cinemas proglasila najboljim filmom u ovogodišnjoj Panorama sekciji Berleinarea. Milena je karijeru počela u Saatchiju kod Sakana, odlazila je sa njim u Cannes. Kada je Saki na kanskom festivalu upoznao Boba Garfielda, čuvenog kolumnistu Advertising Agea, Milena nije bila svjesna da je ona tog trenutka upoznala svog budućeg supruga. Za film o Sakiju trebat će mi Milena i njeno producentsko iskustvo, njeno sjećanje na Sakija i sjećanje Boba Garfielda koji je poslije tog, za Milenu sudbonosnog Cannesa, postao Sakijev veliki prijatelj.
Dok smo večerali i savladali bocu Hrskavca, Bota i ja smo se načelno dogovorili da ćemo se ponovo sastati u Beogradu za 15 dana kako bismo prošli kroz osnovne scenarističke i rediteljske ideje. Zatim ćemo se, kako Bota reče, naći zadnjih dana decembra da godinu završimo bocom vina i finalnim dogovorom oko scenarija i finansija. Prva dva mjeseca iduće godine Bota će pisati scenarij, a ja ću sa svojom ekipom raditi sve one poslove koje rade producenti i izvršni producenti na filmu. U proljeće počinje snimanje. Toliko se radujem ovom projektu.
U petak ujutro prvu kafu pijem u Hyattu sa Valerijom Prevolšek, predsjednicom SEMPL-a. Trebali smo se naći u Ljubljani u četvrtak prijepodne nakon čega bi Valerija otputovala za Beograd. Oboje smo zaključili da nam sastanak u Beogradu više odgovara nego u Ljubljani.
U razgovoru sa Valerijom dolazim do iste teme o kojoj sam razgovarao sa Mojcom Briščik u Ljubljani. Agencijski lideri, ljudi koji donose ključne odluke, nisu zainteresirani za konferencije i festivale, ne barem u onoj mjeri u kojoj bi morali biti. Organizatori, svi redom u našoj regiji, ulažu ogromne napore da dovedu velike svjetske govornike, ljude koje na nekim konferencijama sluša i po deset hiljada ljudi, da bi se „veliki“ direktori agencija i marketing odjela u kompanijama izvlačili kako ne mogu doći niti bilo koga poslati jer nemaju vremena od posla. Prije bih rekao da nemaju svijesti o tome koliko im je znanje (i sve drugo što nude festivali i konferencije kao što su razmjena iskustava i networking) potrebno. Valerija i ja se takođe slažemo da su potrebne promjene i da vrata širom treba otvoriti mladim ljudima. Vjerovatno ćemo se sredinom decembra naći svo troje (Mojca, Valerija i ja) i razgovarati kako više mladih dovesti na konferencije i festivale koje organizujemo.
Sastanak sa Borom Miljanovićem, direktorom Represent Communicationsa, nakon sastanka sa Valerijom, je bio odličan, vrlo inspirativan. Volim Borinu iskrenost i otvorenost u komunikaciji, njegovu energiju, spremnost da mijenja stvari i da se prilagodjava novim trendovima u trenutku. Teško je danas odrediti iole dugoročniju strategiju razvoja neke agencije zbog promjena koje se događaju gotovo na dnevnoj bazi. Treba probati sve, vidjeti šta ide i šta je pustilo korjen i to njegovati i razvijati. Bora upravo tako radi i zato će uspjeti da Represent učini još većim i jačim.
Sa Beogradom sam se oprostio uz kafu sa Marijom Vićić. Uglavnom prolazimo kroz stvari koje su aktuelne u I&F Grupi i Media Marketingu. Razmjenjujemo informacije kao pravi strateški partneri. Predstavljam joj naš plan za narednu godinu. Sve joj se čini zanimljivim i vjerujem da će naša saradnja u idućoj godini biti još uspješnija. Razmjenili smo informacije koje imamo o regionalnoj industriji.
Vraćamo se u Sarajevo predveče sretni da smo ponovo kod kuće.
U subotu ujutro se u bašti Hotela Evropa nalazim sa Arminom Amidžićem, vlasnikom Japodskih otoka. Razmjenjujemo najnovije informacije o planovima za konferenciju The Young Leaders of Tomorrow početkom juna iduće godine. Dolazimo do ideje da jedno prijepodne sve učesnike sa Japodskih otoka odvedemo u Bihać i da u Muzeju Prvog zasjedanja AVNOJA organizujemo kratak čas istorije i dva predavanja kao Vanredno zasjedanje Bihaćke kreativne republike. To bi bilo super. Vjerujemo da će Nino Kasupović biti zadovoljan. Armin me pri svakom susretu oduševljava svojom posvećenošću ovom projektu.
18. oktobar 2019.
