Drugi jezik na kojem je dostupan ovaj članak: English
Piše: Cvetka Požar, kustosica izložbe
U periodu socijalizma reklamni plakat je u Jugoslaviji (prije svega u Sloveniji) i Mađarskoj, veću prisutnost na ulici – mjestu svog komuniciranja – izborio tek šezdesetih godina, čemu su doprinijele određene ekonomsko-političke promjene.
Šezdesetih je Mađarskoj, kroz tihe reforme tzv. Novog ekonomskog mehanizma, uspjelo da uspostavi varijantu komunizma s elementima tržišne ekonomije. Namjera je, između ostalog, bila povećanje životnog standarda i obezbjeđivanja blagostanja za sve. Ekonomske promjene su pokrenule blagi oblik tržišne privrede što je uticalo i na povećani broj plakata. Pri tom je važna bila činjenica da je u tom periodu područje plakata bilo svojevrstan medij slobode, jer se iz određenih razloga mađarska kulturna politika tim područjem nije posebno bavila. Zabranjivali su, naime, umjetnička djela s bilo kakvim uticajem zapadne umjetničke prakse (poparta, psihodeličke umjetnosti itd.) Plakat na ulici je tako bio jedina vrsta likovne umjetnosti sa zapadnim duhom.
U Mađarskoj je oglašavanje bilo centralizirano jer je bilo vođeno iz državnog poduzeća Magyar Hirdető, odnosno MAHIR. Poduzeća koja su željela oglašavati morala su MAHIR-u podnijeti zahtjev, a ovaj bi zatim raspisao konkurs na koji bi umjetnici slali svoje prijedloge. Koncepte plakata je pregledala i ocjenjivala MAHIR-ova komisija u kojoj su bili ugledni grafičari i samo jedan član partije. Istaknuta imena mađarskih dizajnera plakata iz tog vremena su: István Bakos, Árpád Darvas, György Kemény, György Kolozsváry, Gyula Konkoly, Vilmos Kovács i mnogi drugi. Njihove plakate odlikuju živahne plohe raznih boja, duhovit i originalan crtež, stilizirane i prijatno groteksne slike i dekorativna, često slobodnom rukom pisana slova.
U isto vrijeme, u jugoslovenskom (tačnije slovenskom) smo prostoru bili svjedoci nešto drugačijoj situaciji koju je određivala jugoslovenska verzija samoupravnog socijalizma kojem su tada neophodne bile ekonomske reforme. Sedamdesetih godina Slovenija je prelazila na prerađivačku industriju i proizvodnju robe široke potrošnje. Oglašavanje se u jugoslovenskom socijalističkom sistemu uspostavljalo još od pedesetih godina pa dalje, iako je pravi profitno-potrošački zalet počelo dobijati sedeamdesetih godina. Većem značaju marketinga u poduzećima doprinijela je i sama politika koja je, već u vrijeme reformi, odgovornost za uspjeh poduzeća prenijela na njih same, čime su otvorena vrata tržišno orijentiranoj ekonomiji.
Plakatna produkcija u Sloveniji nikada nije bila centralizirana. Poduzeća ili produkcijske kuće (Viba film, Triglav film…), su plakate naručivale samostalno. Početkom 1973. Godine, u Sloveniji je sa radom počeo prvi samostalni dizajnersko-marketinški studio: Studio za marketing i propaganda Delo, odnosno Studio marketing Delo ili samo SM Delo. Njegova je djelatnost bila realizacija cjelovitih propagandnih kampanja. U SM Delo, za kojega su dizajnirali Jani Bavčer, Egon Bavčer, Zdravko Papič i mnogi drugi, su ostvarili brojne uspješne oglašivačke kampanje za slovenska (Fructal, Mura, Paloma …), i jugoslovenska poduzeća (Zastava) te druge državne institucije; te kampanje su doživjele dobar odziv kod korisnika jer su se s njima identificirale brojne generacije.
Marketinške plakate su kreirali i drugi dizajneri: Branislav Fajon, Oskar Kogoj, Janez Suhadolc, Judita Skalar, Peter Skalar, Harald Draušbaher, Nino Kovačević … Njihove plakate odlikovala je skladna upotreba tipografije i pročišćena fotografska kompozicija na kojoj je često istaknut odabrani detalj, ili iznijansirani motivi koji se ponavljaju uz korištenje garfičkih efekata.
U obje države reklamni i filmski plakati između 1965. i 1975 godine oslikavaju realnost prostora (potreba za reformama i tržišna orijentiranost u netržišnoj privredi), što je (rijetka) zajednička karakteristika slovenskih i mađarskih plakata. Društvenopolitički odnosi uticali su na širenje plakata u javnom prostoru. Zato izbor mađarskih plakata, koji je nastao na osnovu zbirke privatnog kolekcionara, i izbor slovenskih plakata (iz zbirke vizuelnih komunikacija Muzeja za arhitekturu i dizajn) možemo smatrati istaknutim izborom iz zlatnog doba mađarskih i slovenskih plakata druge polovine 20. stoljeća.